Nagarđuna – razlika između verzija

'''Nagarjuna''' (cca. [[150te150-e|150]]. - [[250te250-e|250]].) je indijski filozof, poznat kao osnivač Madhyamaka škole u Mahayana [[budizam|budizmu]] i jedan od najutjecajnih budističkih mislioca u historiji.

Njegovi tekstovi utemeljili su [[Madjamaka|Madjamaku]], koja prelazi u [[Narodna Republika Kina|Kinu]] pod imenom [[Sanlunska škola]]. Pridaju mu se zasluge za razvoj filozofije Prađnaparamita sutre. Djelovao je na budističkom sveučilištu Nalanda.

Poznato je nekoliko detalja iz njegova života, iako postoje mnoge legende. Vjerojatno je rođen na jugu Indije, pokraj grada Nagarđunakonda. Prema tradicionalnim biografima i povjesničarima kao što je Kumarađiva, rođen je u obitelji [[brahmanbraman|brahmana]]a, no kasnije se preobatio na budizam. To bi mogao biti razlog što je bio jedan od tek nekolicine važnijih budističkih mislilaca koji su pisali na [[sanskrtsanskrit|sanskrtu]]u, umjesto na [[Pali|paliju]], budističkoj inačici sanskrta.

Proučavanjem njegovih spisa opaža se njegova povezanost s Nikaya školom filozofije i [[Mahayanamahajana|mahayanskom]] tradicijom.

Nagarđunin najvažniji doprinos budističkoj filozofiji jest razvoj koncepta sunyate, ili [[praznina (budizam)|praznine]], koji spaja ostale bitne budističke doktrine. Za Nagarđunu, sva bića, dapače svi [[fenomenpojava|fenomeni]]i su bez svabhavate, "svoje-prirode", bez [[inherentno postojanje (budizam)|inherentnog postojanja]], i kao takvi su bez ikakve osnovne [[esencija|esencije]]; oni su prazni (što ne znači da ne postoje). Nagarđuna je također razvijao doktrinu [[Dvije istine (budizam)|dviju istina]], po kojoj postoje dvije razine istine u budističkom učenju, jedna koja je krajnja (i koja je jedna, a to je praznina), te druge koje su konvencionalne ili instrumentalne istine (i kojih ima mnogo), nazvane upaya u kasnijim mahayanskim tekstovima.