Nafta – razlika između verzija

Nafta se najviše koristi za pokretanje vozila (obično u obliku [[benzin]]a i drugih derivata) te za dobivanje [[električna energija|električne energije]] u [[termoelektrane|termoelektranamatermoelektrana]]ma. Također je značajna sirovina za mnoge proizvode ([[plastika]], [[Goriva|umjetno gorivo]], razni razrjeđivači i ostale kemikalije). Industrija koja se bavi preradom nafte se naziva [[petrokemijska industrija]].

Danas prevladava mišljenje da je nafta nastala od masnih i voštanih supstancija različitih sitnih [[životinje|životinjskih]] i [[biljkebiljka|biljnih]] morskih organizama - [[plankton]]a. Pod povoljnim uvjetima, koji su vladali u dalekim [[geologija|geološkim]] dobima, živjele su i razmnažale se u toplim morskim zaljevima goleme količine tih organizama; uginuvši one su se taložile na morsko dno.

U sredini siromašnoj [[kisikkiseonik|kisikom]]om počelo je, zbog djelovanja anaerobnih [[bakterija]], razaranje [[bjelančevina]] i drugih lako raspadljivih [[organske tvari|organskih tvari]]. Otpornije masne i voštane supstancije gomilale su se onda u obliku gnjila mulja - [[sapropel]]a. Taj osnovni materijal morao je poslije, nanosom riječnog mulja, biti pokriven zaštitnim slojem. Pod pritiskom zamljanih slojeva, i kod nešto povišene [[temperatura|temperature]], mast se konvertirala najprije u [[prabitumen]], a onda u naftu.

Nazočnost kompliciranih visokomolekulskih spojeva ([[holesterol]]a, [[hormonhormoni|hormona]]a, [[klorofilhlorofil|klorofila]]a i dr.) koji nisu mogli nastati jednostavnom sintezom i optička aktivnost nafte dokazuju organsko podrijetlo nafte. I sastav slane vode, koja prati naftu, svjedoči o njezinu [[more|morskom]] podrijetlu.

S druge strane postoji mišljenje da nafta potječe iz neispitanih i nedovoljno poznatih dubina [[Zemlja (planet)|Zemlje]]. Tome u prilog govore nalazi nafte u [[vulkan]]skim područjima (na [[Kamčatka|Kamčatki]]), nagomilavanje nafte u velikim dubinama u mineralima kristalasta podrijetla ([[Venezuela]]) i nalazi nafte u pukotinama [[litosfera|litosfere]] u dnu [[indijski ocean|Indijskog oceana]].

Po svom [[kemija|kemijskom]] sastavu nafta je mješavina velikog broja različitih [[ugljikovodici|ugljikovodika]] i malih količina spojeva [[sumpor]]a, [[kisikkiseonik|kisika]]a i [[dušik]]a (od tragova i do 7%). U njoj su zastupani ugljikovodici s jednom do 50 i više C - atoma u [[molekula|molekuli]], i to pretežito parafinskog ([[metan]]ova) niza (npr. pensilvanska nafta) ili naftenskog niza (npr. neke sovjetske nafte).

Njezina se ležišta mogu očekivati u [[sedimentsedimenti|sedimentnim]]nim slojevima onih područja gdje je u davnim geološkim dobima bilo more. Dubina naftonosnih slojeva različita je; od nekoliko metara do 7600 metara i više. Što je veća dubina, veći je i [[tlak]] pod kojim se nafta nalazi. Najdublja do sada postignuta istražna bušotina od 9169 nalazi se u [[Oklahoma|Oklahomi]] (SAD).

Nafta i izbijestima sami iz mlje. Ovakva prirodna vrela nisu nimalo važna za proizvodnju nafte. Velike količine nafte dobivaju se danas u svijetu iz dubljih slojeva zemlje izlijevanjem (eruptiranjem) iz bušotina na principu [[arteškiarteski bunar|arteških bunara]]. Pr obavljana su nasumce. Danas se prije postavljanja dubinske sonde provode geološka i [[geofizika|geofizička]] istraživanja, koja daju podatke o geološkoj strukturi podzemnih slojeva; na taj se način znatno smanjuje brolovih bušenja. Suvremena tehnika bušenja razvila se iz ručnog bušenja, obavljanog u potrazi za [[sol]]ju i [[voda|vodom]]. Sva se bušenja danas izvode [[strojmašina|strojevima]]evima.

Postoje dva načina bušenja: udarno i okretno. Kod udarnog bušenja dlijeto, pričvršćeno na donjem kraju alatki, diže se 30 do 40 cm, a zatim se pušta da padne na dno bušotine. Suvremeno okretno bušenje (''rotary system'') gotovo je potpuno istisnulo starije udarno bušenje. [[Dleto|Dlijeto]], pričvršćeno na kraju cijevi, svojim rotacijskim struganjem mrvi [[kamen]] i prodire u dubinu. Kad cijev uđe svojom cijelom duljinom u zemlju na nju se, cijevnom spojnicom nadoveže druga cijev. To se ponavlja tako dugo dok bušotina ne dosegne naftonosni sloj. Iznad bušotine nalazi se toranj željezne konstrukcije, visok do 54 metra, s dizalicama za pridržavanje i izvlačenje alatki nnnnnnnnnnnnhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhjvgfkvh i cijevi,e u cijev. Da se bušotina ne zaruši, u nju se spuštaju zaštitne cijevi (''casings''). Od prodora podzemnih voda bušotine se zaštićuju [[cement]]iranjem.

afte diže desetak metara iznad površine zemlje. Ovakve divlje erupcije nekad su često izazivale katastrofalne [[požar]]e, koje je vrlo teško, pa i nemoguće ugasiti. Danas se to sprečava posebnim uređajima koji zatvaraju sondu i reguliraju tlak za izlaženje nafte. Kod nedovoljnih tlakova nafta se mora crpiti pomoću posuda ili [[crpkapumpa|crpki]]. Naftonosni se sloj nikada ne može potpuno iscrpiti. Kad se tenzija nafte naftonosnog sloja u susjednom području izjednači s tlakom u bušotini, nafta prestaje pritjecati. Velike količine nafte koje, unatoč svim suvremenim metodama vađenja, ostaju u zemlji (više od 50%), mogle bi se izvaditi samo na [[rudarstvo|rudarski]] način.

Cijena nafte je na svjetskom tržištu ušesterostručena u razdoblju od [[2000]]. godine do danas. Pretpostavlja se da će u bliskoj budućnosti proizvodnja nafte doći do vrhunca a do [[2050]]. će biti iscrpljene sve zalihe. Istovremeno se potražnja povećava, posebno zbog velikog gospodarskog rasta [[Narodna Republika Kina|Kine]] i [[Indija|Indije]]. Zbog toga bi vrlo brzo moglo doći do krize velikih razmjera u svjetskom [[gospodarstvoprivreda|gospodarstvu]].