Vjekoslav Klaić – razlika između verzija

'''Vjekoslav Klaić''' ([[Garčin]], [[28. 7.|28. srpnja]] [[1849]]. - [[Zagreb]], [[1. 7.|1. srpnja]] [[1928]].), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, pisac, rektor [[Sveučilište u Zagrebu|zagrebačkog Sveučilšta]].

Rodio se u Garčinu u učiteljskoj obitelji. Budući hrvatski historiograf odgajan je u njemačkome duhu i jeziku, budući da mu je majka bila Njemica. Školovao se u [[Varaždin]]u i Zagrebu, a književnost i glazba u sjemeništu više su ga zanimali od povijesti, a izvedene su mu i neke skladbe. U [[Beč]]u je studirao povijest i zemljopis, a poslije završenoga studija, više od pedeset godina službovao je kao profesor, u početku gimnazijski, a od godine 1893. počinje predavati opću povijest na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkome sveučilištu]], i uz manje prijekide ostaje na katedri do 1922. kada je umirovljen. Godine 1896. postao je pravim članom [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]]/[[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]], a bio je i počasni doktor praškoga sveučilišta i vanjski član Češke akademije znanosti. Surađivao je u pravaškom tjedniku ''Hrvatska lipa'', u bio je dugogodišnji urednik ''Vienca'' (1882.-1889.), te istodobno i osnivač orkestra i dirigent, promičući hrvatsku glazbu. Godine 1892. pokrenuo je i uređivao glazbeni časopis ''Gusle''. Pisao je i uspjele pripovijetke i političke članke u hrvatskom duhu.