'''Gaj Licinije Mucijan''' (Gaius Licinius Mucianus, 1. vijek) bio je [[Rimsko Carstvo|rimski]] vojskovođa i velikodostojnik iz doba prijelaza iz [[JulijevskoJulijevci-Klaudijevska dinastijaKlaudijevci|Julijevsko-Klaudijevske]] u [[Flavijevska dinastijaFlavijevci|Flavijevsku dinastiju]]. Karijeru je započeo u doba cara Klaudije|Klaudija kada je pod [[Gnej Domicije Korbulon|Korbulonom]] služio u [[ArmenijaJermenija|Armeniji]]. Godine 65. je pod [[Neron]]om služio kao konzul. Neron ga je sljedeće godine poslao za guvernera [[Rimska Sirija (rimska provincija)|Sirije]], ali je smijenjen zbog neuspjeha da uguši [[Velikiprvi jevrejskijevrejsko-rimski ustanakrat|ustanak Jevreja]]. Na njegovo mjesto je postavljen [[Vespazijan]], koji ga je zadržao kao savjetnika. U [[Godina četiri cara|Godini četiri cara]] su nakon [[Galba|Galbine]] smrti obojica izrazila vjernost caru [[Oton]]u; poslije Otonove smrti je upravo Mucijan nagovorio Vespazijana da digne ustanak protiv novog cara [[Vitelije|Vitelija]]. Vespazijan mu je tada povjerio da s vojskom napreduje kroz [[Mala Azija|Malu Aziju]] i Balkan prema [[Rim]]u; tamo je stigao dan nakon Vitelijeve smrti, zatekavši Vespazijanovog sina [[Domicijan]]a kako vodi državne poslove. Mucijan je sve do Vespazijanovog dolaska i službenog preuzimanja prijestolja služio kao siva eminencija, a nakon toga je za svoju vjernost nagrađen mjestom ''suffect'' konzula 70. i 72. O njemu nakon toga nema spomena, te se pretpostavlja da je umro.
Mucijan je također bio autor niza zbirki govora iz republikanskog perioda, kao i vlastitih memoara i knjige u kojoj se opisuju geografija i običaji naroda Istoka, a što je poslužilo kao izvor [[Plinije Stariji|Pliniju Starijem]].
