Viktorija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 5:
| image =[[Datoteka:Queen Victoria 1887.jpg|250px]]
| caption =Queen Victoria
| reign =[[20. 6.|20.6.]] [[1837]] – [[22. 1.|22.1.]] [[1901]]<br />({{age|1837|06|20|1901|01|22}} years)
| coronation =[[28. 6.|28.6.]] [[1838]]
| predecessor =[[William IV]]
| successor =[[Edward VII]]
Red 20:
| place of birth =[[Kensington Palace]], [[London]]
| date of death ={{death date and age|df=yes|1901|01|22|1819|05|24}}
| place of death =[[Osborne House]], [[Isle of Wight]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]]
 
| date of burial =[[2 February]] [[1901]]
| place of burial =[[Frogmore]], [[Windsor, Berkshire]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]]
|}}
'''Viktorija''' (Aleksandrina Viktorija), ([[24. 5.|24. maj]] [[1819]]—[[22. 1.|22. januar]] [[1901]]) je bila [[Velikaujedinjeno BritanijaKraljevstvo|britanski]] [[monarhija|monarh]]. Vladala je od 20. juna [[1837]]. do svoje smrti. Njena šezdesettrogodišnja vladavina je najduža vladavina jednog britanskog monarha. Osim nasledne titule kraljice Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i [[Irska|Irske]], bila je prvi monarh koji je poneo titulu carice [[Indija|Indije]].
 
Vladavina kraljice Viktorije je obeležena velikom ekspanzijom Britanskog carstva. [[Viktorijansko doba]], na vrhuncu [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]], bilo je period velikih socijalnih, ekonomskih i tehnoloških promena u Velikoj Britaniji. Viktorija je bila poslednji monarh iz [[dinastija Hanover|dinastije Hanover]]. Njen naslednik pripadao je [[dinastiji Vindzor]] (Saks-Koburg-Gota).
Red 31:
== Detinjstvo i rana mladost ==
 
Princeza Viktorija od [[Kent]]a je rođena u [[Kensington palata|Kensington palati]] u [[London]]u 1819. godine. U krugu porodice je nosila nadimak '''Drajn'''. Princ Edvard Avgust, njen otac, umro je kada je imala osam meseci. Kralj [[Džordž III]], otac princa Edvarda i deda princeze Viktorije, umro je slep i poremećenog duha manje od nedelju dana po Edvardovoj smrti. Krunu je nasledio princ od [[VelsWales|Velsa]]a, Viktorijin stric, [[Džordž IV]].
 
Iako je bila među prvima po pravu nasledstva, Viktorija je kao malo dete učena samo [[nemački jezik|nemačkom jeziku]] koji je bio maternji i njenoj majci i njenoj guvernanti. Kada je navršila tri godine počela je školovanje na [[engleski jezik|engleskom jeziku]]. U toku života naučila je da govori [[italijanski jezik|italijanski]], [[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]] i [[francuski jezik|francuski]].
Red 41:
== Rana vladavina ==
 
Kralj [[William IV, kralj Ujedinjenog Kraljevstva|William IV.]] je umro od bolesti jetre u sedamdeset drugoj godini [[20. jun6.|20. juna]]a [[1837]], ostavivši presto Viktoriji. Mlada kraljica je imala osamnaest godina i nije bilo potrebe za regentom. Prema Salskom zakonu, žena nije mogla da vlada državom [[Hannover|Hanover]], oblašću koja je delila monarha sa Britanijom od 1714. Hanover je tako nasledio Viktorijin ujak, Ernest Avgust I od Hanovera. Kako je mlada kraljica bila još uvek neudata i bez dece, Ernest Avgust je bio prvi prestolonaslednik britanske krune.
 
U vreme kada je Viktorija nasledila presto, vlada je bila pod kontrolom "Vig" partije (ova je partija pokušavala da ograniči vlast krune, nasuprot "torijevcima"), koja je bila na vlasti od 1830. Njihov premijer, [[Vilijem Lamb]], Lord od Melburna, je odjednom postao značajan činilac u životu politički neiskusne kraljice koja se na njega oslanjala za savet. Melburnova vlada nije ostala dugo na vlasti; postajala je sve manje popularna i suočila se sa velikim teškoćama u upravi kolonija. U [[Kanada|Kanadi]] se Ujedinjeno Kraljevstvo suočilo sa pobunom, a na [[Jamajka|Jamajci]] je kolonijalno zakonodavstvo protestovalo protiv britanskih principa odbijajući da sprovodi bilo kakav zakon. [[1839]], nesposoban da se nosi sa problemima u kolonijama, lord Melburn je podneo ostavku.
Red 49:
== Brak ==
 
Kraljica se udala za princa Alberta [[10. februar2.|10. februara]]a [[1840]]. u Kraljevskoj kapeli u Sent Džejms palati. Četiri dana ranije, Viktorija je Albertu dodelila zvanje Njegovo Kraljevsko Visočanstvo. Princ Albert je bio poznat kao Princ Pratilac (Prince Consort), ali nije formalno nije dobio titulu sve do [[1857]]. Nikada nije dobio plemićke počasti.
 
Tokom Viktorijine prve trudnoće, jedanaestogodišnji Edvard Oksford je pokušao atentat na kraljicu dok se vozila kočijom sa princom Albertom ka [[London]]u. Oksford je pucao dva puta, ali je oba puta promašio. Suđeno mu je za veleizdaju, ali je oslobođen na račun neuračunljivosti. Ovaj proces su mnogi stavili pod znak pitanja i smatraju da je moguće da je Oksford prosto želeo da postane poznat. Drugi smatraju da je zavera "[[Čartistički pokret|Čartista]]" bila u osnovi ovog pokušaja ubistva ili da je slučaj imao veze sa izborom prvog prestolonaslednika, Kralja od Hanovera. Ove teorije zavere pogodile su zemlju talasom patriotizma i lojalnosti.
 
Događaj nije imao uticaja na kraljičino zdravlje i trudnoću. Prvo dete, Kraljevska Princeza i Carska Frederika Viktorija, je rođeno [[21. novembar11.|21. novembra]] [[1840]]. Još osmoro dece će biti rođeno tokom izuzetno srećnog braka Viktorije i Alberta. Albert nije bio samo kraljičin saputnik, već i važan politički savetnik, zamenivši Lorda Melburna na mestu dominantne ličnosti kraljičinog života. Liberali (Vigs) su izgubili izbore [[1841]]. Zamenila ih je Konzervativna partija (torijevci). Viktorija je nastavila da se tajno dopisuje sa Lordom Melburnom, ali je njegov uticaj vremenom izbledeo na račun princa Alberta.
 
[[13. jun6.|13. juna]]a [[1842]]. Viktorija je prvi put putovala vozom, od Sloua blizu zamka Vindzor do Pedingtona u Londonu, posebnim vagonom koji je napravila Velika Zapadna Železnica, a u pratnji muža i inženjera Velike Zapadne Železnice, Ajzambarda Kingdoma Brunela.
 
[[1842]]. desila su se tri pokušaja atentata na kraljicu. 29. maja, i sledećeg dana, Džon Frensis je bezuspešno pucao na kraljicu. Osuđen je za veleizdaju, ali je smrtna kazna zamenjena doživotnom robijom. Princ Albert je smatrao da su ovi napadi bili inspirisani Oksfordovim napadom 1840. 3. jula,
Red 76:
Viktorija je odbila pritisak mnogih premijera, lordova i, čak, članova kraljevske porodice, da ustanovi kraljevsku rezidenciju u Irskoj. Pišući svoje memoare, "Irska, zavedena žena ili heroina?", [[1930]], Vilijam Brodrik, lord Midlton, prethodno vođa irske unionističke partije, opisao je ovu odluku kao dokaz katastrofalnog odnosa prema monarhiji i britanskoj vladavini u Irskoj.
 
Viktorija je posetila Irsku poslednji put [[1900]], kada je došla da pozove Irce da se pridruže britanskoj vojsci i bore u Boerskom ratu. (Boerski rat je vođen od [[1899]]. do [[1902]]. u Africi, oko vladavine nad teritorijom [[Zulu]]a. Završen je britanskom pobedom.) Nacionalistički otpor njenoj poseti raširio je Artur Grifit, koji je ustanovio organizaciju Galska Liga (Cumann na nGaedheal) da bi ujedinio opoziciju. Pet godina kasnije, Grifit je iskoristio kontakte koje je ustanovio prilikom kampanje protiv kraljičine posete da napravi novi politički pokret, [[Sinn Féin|Šin Fejn]].
 
== Srednje godine ==
 
[[1851]] održana je prva [[Svjetska izložba|Svetska izložba]], poznata pod imenom Velika izložba [[1851]]. godine. Organizovao ju je princ Albert, a izložbu je zvanično otvorila kraljica, [[1. maj5.|1. maja]]a 1851. Uprkos strahovima mnogih, dokazala je svoj veliki uspeh, a zarada je iskorišćena za potporu Muzeja Viktorije i Alberta (prethodno zvanog Muzej Južnog Kensingtona).
Administracija lorda Rasela pala je [[1852]], kada je liberalnog premijera zamenio konzervativac Edvard Smit-Stenli, lord Derbi. On nije dugo ostao na vlasti, jer nije uspeo da održi većinu u parlamentu. Dao je ostavku manje od godinu dana nakon dolaska na položaj. U tom momentu, Viktorija je bila nestrpljiva da okonča period slabih administracija. I kraljica i njen suprug su podržavali jaku koaliciju između liberala i torijevaca. Takva administracija je zaista oformljena, sa pilitom (torijevcom) Džordžom Hamiltonom Gordonom na čelu.
 
Jedan od najznačajnijih akata nove administracije bilo je da uvede Veliku Britaniju u [[Krimski rat]] [[1854]], na strani [[OsmanskoOtomansko carstvoCarstvo|Otomanske Imperije]], protiv [[Rusija|Rusije]]. Neposredno pre nego što je Velika Britanija pristupila ratu, glasine da su kraljica i princ Albert naklonjeni ruskoj strani su umanjile popularnost kraljevskog para. Bez obzira na to, kraljica je javno dala nedvosmislenu podršku trupama. Nakon zaključenja rata, kraljica je ustanovila Viktorijin krst kao odlikovanje za hrabrost.
 
Nakon što je njegovo upravljanje trupama u toku [[Krimski rat|Krimskog rata]] dovedeno u pitanje sa mnogih strana, [[1855]]. lord Aberdin je dao ostavku da bi ga zamenio lord Palmerston. Palmerston je takođe isteran iz administracije zbog nepopularnog rešenja ratnog sukoba ([[Drugi opijumski rat]], [[1857]]). Zamenio ga je lord Derbi. Među značajnim događajima za vreme Derbijeve administracije izdvaja se Sepoj-pobuna protiv vladavine Britanske Istočno-indijske Kompanije nad [[Indija|Indijom]]. Nakon ugušenja pobune, Indija je stavljena pod direktnu upravu krune (mada titula Carica Indije nije odmah ustanovljena). Derbijeva druga administracija nije prošla bolje nego prva. Pala je 1859, dozvolivši lordu Palmerstonu da se vrati na vlast.
Red 94:
Viktorija je počela da se oslanja na škotskog slugu Džona Brauna. Postoje glasine o romantičnoj vezi i čak, tajnom braku. Jedan skoro otkriven dnevnik sadrži zapis za koji se smatra da je ispovest pred smrt kraljičinog ličnog kapelnika, u kome on izjavljuje da je lično venčao kraljicu i Džona Brauna. Mnogi istoričari sumnjaju u verodostojnost ovog dokumenta. Ipak, kada je Viktorijino telo smešteno u kovčeg, dva seta uspomena su smeštena sa njom, po njenom zahtevu. Pored nje je stavljena jedna od Albertovih haljina, a u njenu levu ruku je stavljen pramen Braunove kose, zajedno sa njegovom slikom. Glasine o aferi i braku zaradile su Viktoriji još jedan nadimak, Gospođa Braun.
 
Viktorijina izolovanost je značajno umanjila popularnost monarhije i ohrabrila republikanski pokret. Iako je izvršavala svoje kraljevske dužnosti, Viktorija nije aktivno učestvovala u vladi, sklanjajući se u svoje kraljevske rezidencije, [[Balmoral]] u [[Škotska|Škotskoj]] i Ozborn na [[isle of Wight|ostrvo Vajt]]. U međuvremenu je donesen jedan od najznačajnijih zakonskih akata devetnaestog veka, Reformski Akt. Lord Palmerston se žestoko protivio izbornom sistemu, ali se njegova administracja završila njegovom smrću, [[1865]]. Nasledio ga je lord Rasel, a zatim lord Derbi, tokom čije administracije je zakon usvojen.
 
== Gledston i Dizraeli ==
Red 110:
== Pozne godine ==
 
[[1887]]. Velika Britanija je proslavila Viktorijin zlatni jubilej. 20. juna, Viktorija je proslavila pedesetu godišnjicu dolaska na tron, banketom na koji je bilo pozvano pedeset evropskih kraljeva i kneževa. Sledećeg dana je učestvovala na priredbi koju je [[Mark Twain|Mark Tven]] opisao rečima: „razvučena do granica vidokruga u svim pravcima“. U to vreme, Viktorija je bila izuzetno popularni monarh. Skandal izazvan glasinama o aferi sa slugom Džonom Braunom je zataškan Džonovom smrću [[1883]], dozvolivši kraljici da bude zapamćena kao simbol morala.
 
Viktorija je morala da toleriše administraciju Vilijama Gledstona još jedared, [[1892]]. Nakon što je poslednja od Gledstonovih uredbi o irskoj samoupravi odbijena, on se povukao [[1894]], a zamenio ga je impperijalista-liberal Arčibald Primrouz, lord Rouzberi. Lorda Rouzberija je [[1895]]. nasledio lord Salsberi koji je služio do kraja Viktorijine vladavine.
Red 118:
Tokom Viktorijinih poslednjih godina, Ujedinjeno Kraljevstvo je učestvovalo u Boerskom ratu, koji je kraljica podržavala. Njen lični život bio je obeležen mnogim tragedijama, uključujući i smrt njenog sina, Alfreda, i fatalnu bolest njene kćeri, nemačke carice, i smrt dvojice unuka. Njena poslednja ceremonijalna pojava u javnosti bila je [[1899]], kada je položila kamen temeljac za novu zgradu Muzeja Južnog Kensingtona, koji je kasnije preimenovan u Muzej Viktorije i Alberta.
 
Sledeći običaj koji je održavala tokom svog udovištva, Viktorija je provela [[Božić]] u Kući Ozborn, koju je princ Albert lično projetovao, na ostrvu Vit. Umrla je [[22. januar1.|22. januara]]a [[1901]], nakon 63 godine, 7 meseci i 2 dana vladavine, duže nego što je ijedan britanski monarh vladao pre i posle. Sahranjena je 2. februara. Počiva u Mauzoleju Frogmor, pored svog supruga.
 
Viktoriju je nasledio najstariji sin, princ od Velsa, koji je vladao kao kralj [[Edvard VII]]. Viktorijina smrt bila je kraj vladavine Kuće Hanover nad Britanijom, novi kralj je pripadao Kući Saks-Koburg-Gota. Edvard je promenio ime kraljevske kuće u Kuća Vindzor tokom Prvog svetskog rata, jer se ime Saks-Koburg-Gota povezivalo sa neprijateljima Britanije u toku rata - imperijalnom Nemačka|Nemačkom, kojom je vladao Kajzer Vilhelm II, Viktorijin unuk.
Red 137:
 
[[2004]], evropski vladari i bivši vladari potekli od Viktorije su:
* [[Elizabeta II Vindzorska|Elizabeta II]] od Ujedinjenog Kraljevstva, kraljica Velike Britanije,
* [[Harald V]] od Norveške, kralj [[Norveška|Norveške]],
* [[Karl XVI]] Gustav od Švedske, kralj [[Švedska|Švedske]],
Red 154:
* [[Viktorija|prestonica Britanske Kolumbije]],
* [[Viktorija|prestonica oblasti Saskačevan u Kanadi]],
* [[viktorijino jezero Viktorija|najveće jezero u Africi]],
* [[Viktorijini vodopadi|najveći vodopadi na svetu]]
 
Kraljica Viktorija je bitanski monarh u čiju je slavu podignuto najviše spomenika na celoj teritoriji Britanske imperije. Najznačajnija je statua ispred [[BakingemskaBuckinghamska palatapalača|Bakingemske palate]], podignuta deceniju nakon Viktorijine smrti. Daleko kontroverznija statua podignuta je ispred kuće Lajsnter u [[DablinDublin|Dablinu]]u [[1924]]. Dve godine nakon što je kuća iznajmljena za poslove skupštine, kuća je kupljena i pretvorena u sedište irskog nezavisnog parlamenta. Nakon godina kritikovanja, [[1947]]. statua je uklonjena. Osamdesetih godina dvadesetog veka, statua je poklonjena [[Australija|Australiji]].
 
== Reference ==
Red 169:
 
 
{{succession|preceded=[[Vilim IV]]|office=Kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|years=[[20. 6.|20.6.]] [[1837]] – [[22. 1.|22.1.]] [[1901]]|succeeded=[[Edvard VII]]}}
 
{{Commonscat|Victoria of the United Kingdom}}