Viktor III – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 48 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q227724 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6:
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[24. 5.|24. maj]] [[1086]].
| papa_do = [[16. 9.|16. septembar]] [[1087]].
| prethodnik = [[Grgur VII|Grgur VII.]]
| nasljednik = [[Urban II|Urban II.]]
| datum_rođenja = oko [[1026]].
| mjesto_rođenja = ?
| datum_smrti = [[16. 9.|16. septembar]] [[1087]].
| mjesto_smrti = [[Monte Cassino]], [[Papinska Država]]
| imenjaci = Viktor
Red 18:
}}
 
'''Viktor III.''' (o. 1026 - 16. septembar 1087), rođen kao ''Dauferio'', bio je '''158.''' [[papa]], od [[24. maj5.|24. maja]]a [[1086]]. do [[16. septembar9.|16. septembra]] [[1087]]. godine.
 
Poticao je iz drevne [[langobardi|langobardske]] plemićke porodice. Rodio se kao sin-jedinac princa [[Landulf V od Beneventa|Landulfa V od Beneventa]]. Još u mladosti se htio zarediti, ali mu otac, zbog toga što je bio jedini nasljednik, to nije htio dozvoliti, pa mu je čak htio namentnuti dogovoreni brak. Očeva pogibija u sukobu s [[Normani]]ma 1047. mu je omogućila da pobjegne od kuće u [[Benediktinci|benediktinski]] samostan S. Sophia u [[Benevento|Beneventu]] gdje je promijenio ime u Deziderije. Smatrajući tamošnji način života nedovoljno strogim neko vrijeme je živio po [[askeza|asketskim]] samostanima i zajednicama. 1050-ih je privukao pažnju pape [[Lav IX (papa)|Lava IX]]; zahvaljujući tome je u [[Firenca|Firenci]] služio na dvoru pape [[Viktor II (papa)|Viktora II]]. Godine 1055. se odatle priključio dvojici benediktinaca na putu u [[Monte Cassino|Montecassino]], gdje je odlučio ostati. Kada je [[stjepan IX (papa)|papa Stjepan IX]], koji je istovremeno bio [[abba (otac)|opat]] tog samostana, mislio da će umrijeti, godine 1057. je imenovao Deziderija za svog nasljednika.
 
Deziderije se na mjestu opata istakao, te se ponekad navodi da je bio najveći opat Montecassina od vremena Svetog Benedikta. Uveo je disciplinu među redovnike čiji je broj narastao na 200, podigao nove građevine, ali je posebno povećao ''[[scriptorium]]'' u kome je dao prepisati cijeli niz crkvenih, ali i klasičnih knjiga. Kada je izbila [[Borba za investituru]], Deziderije se kao sljedbenik [[gregorijanska reforme|crkvene reforme]] stavio na stranu pape [[Grgur VII|Grgura VII]], koji mu je povjeravao diplomatske misije s ciljem pridobijanja Normana na svoju stranu. S druge strane je, pogotovo 1080-ih, Deziderije sve više nastojao papin sukob sa carem [[Heinrich IV, sveti rimskisvetorimski car|Heinrichom IV]] riješiti mirnim putem, pa je zbog svog posredovanja čak počeo izazivati sumnje od strane Grgurovih pristaša.
 
Kada je Grgur 1085. umro u izgnanstvu, njegovim pristašama je trebalo gotovo godinu dana da u Rimu organiziraju nove izbore. Na njima je, slično kao i sam Grgur, Deziderije za papu izabran protiv svoje volje 24. maja 1086. Dolazak carskih trupa je iskoristio kao priliku za bijeg u Montecassiono, odakle je nekoliko mjeseci odbijao preuzeti papsku dužnost. Tek je nagovaranje princa [[Jordan I od Kapue|Jordana I od Kapue]] i veliki [[sinod]] u [[KapuaCapua|Kapui]] uspio natjerati Viktora da konačno prihvati rezultat izbora, te se vrati u Rim, gdje je službeno ustoličen 9. maja 1087.
 
Njegov pontifikat, međutim, nije dugo trajao. Pristaše [[Antipapa Klement III|antipape Klementa III]] su ponovno stekle prednost u gradu, natjeravši ga da se povuče u [[Benevento]]. Tamo je augustu održao crkveni sinod na kome je potvrđena Klementova [[ekskomunikacija]]. Međutim, brzo se razbolio, te je odlučio otići natrag u Montecassino da umre. Tamo je i pokopan.