{{about|sudskim postupcima|političko djelovanje općenito|politički proces|žanr fiktivnih djela pravosudne tematike|pravosudna drama}}
'''Montirani proces''' ili '''postupak''', '''montirano suđenje''', odnosno '''sudska predstava''' ili '''sudska farsa''' su neformalni izrazi koji u najširem smislu označavaju [[sud]]ske postupke čiji je ishod unaprijed određen, odnosno čija je jedina svrha provođenje ranije donešene odluke najviših organa [[vlast]]i neke [[država|države]], pri čemu se [[pravosuđe|pravosudni]] organi koji ih vode moraju podvrgnuti tom imperativu nauštrb primjene [[pravo|prava]]. Pri tome se gotovo u pravilu podrazumijevaju [[krivičnokazneno pravo|krivičnopravni]] postupci u kojima [[optuženik|optuženici]] odgovaraju za tzv. politička [[krivičnokazneno djelo|krivična djela]] ([[veleizdaja]], [[špijunaža]], [[terorizam]], "ugrožavanje ustavnog poretka", ''[[subverzija]]'', ''[[kontrarevolucija]]''), odnosno druga krivična djela za koja su predviđena [[smrtna kazna|smrtna]] ili kazne [[doživotni zatvor|doživotnog]] ili dugotrajnog zatvora, odnosno [[egzil]]a. Glavna je svrha takvih suđenja "ukloniti" ličnost koja neki režim smatra svojim neprijateljem ili trajnom smetnjom ostvarivanju svojih ciljeva; primarni cilj suđenja jest osuđujućom sudskom presudom dati pravnu podlogu, odnosno krinku "zakonitosti" i pravne utemeljenosti takvoj odluci. Osim toga, motivi za pokretanje montiranih procesa mogu biti [[propaganda|propagandni]] - bilo kroz nastojanje da se vlastita ili međunarodna javnost uvjeri u opasnost od tzv. [[državni neprijatelj|državnih neprijatelja]] i tako opravda vlastita [[represija|represivna]] politika, bilo kroz zastrašivanje potencijalne [[opozicija|opozicije]] kroz spektakularnu demonstraciju vlastite represivne moći.
"Montiranje" procesa se može izvesti na razne načine - dovođenjem optuženika pred [[vojni sud|vojni]], prijeki ili drugu vrstu "specijalnog" suda gdje optuženiku stoji na raspolaganju manje vremena, resursa i prava da pripremi ili izvodi svoju obranu; imenovanjem sudaca ili članova porote koji su pristrani, bilo time što su rodbinskim, stranačkim ili drugim vezama odani vlasti ili su otprije neprijateljski nastrojeni prema optuženiku; odbacivanjem ili odbijanjem svih dokaza u prilog optuženika; korištenjem lažnih svjedoka i dokaza, uključujući i priznanje samog optuženika do koga se prilikom istrage ili samog postupkom došlo [[tortura|mučenjem]] ili drugim oblicima [[prisila|prisile]].
Iako su montirani procesi postojali još od samih začetaka države i prava, sam izraz je u upotrebu ušao tek 1930-ih, zahvaljujući tzv. [[MoskovskaMoskovski suđenjaprocesi|Moskovskim suđenjima]] održanim u [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u za vrijeme [[Josif Staljin|Staljinove]] [[Velika čistka|Velike čistke]], a koja su nakon stvaranja [[Istočni blok|Istočnog bloka]] 1940-ih i početkom 1950-ih poslužila kao model za slična suđenja u [[staljinizam|staljinističkim]] zemljama [[Istočna Evropa|istočne Evrope]]. Danas se zbog toga izraz "montirani proces" obično vezuje uz suđenja u [[totalitarizam|totalitarnim]] ili [[autoritarnostautoritarizam|autoritarnim]] državama. Međutim, zbog svog pežorativnog značenja, u propagandne svrhe se koristi u daleko širem opsegu, odnosno vrlo često kritičari vlasti ili pristaše osoba kojima se sudi takve procese nazivaju "montiranima".
