Vespazijan – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 68 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1419 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
 
Red 5:
Vespazijan nije poticao iz [[Rim]]a ili rimske aristokratije. Njegova je porodica bila iz [[Sabinjani|sabinskog]] grada [[Reata|Reate]], te je s njegovim uzdizanjem na presto italska aristokratija dobila na ugledu. On i njegova dva sina, koja su ga nasledila, čine dinastiju Flavijevaca (69―96).
 
Po stupanju na presto položaj novog cara bio je težak: veliki neproduktivni rashodi [[Neron]]a i njegovih prethodnika te građanski rat iz 69. godine ispraznili su državnu blagajnu; disciplina u vojsci bila je pokolebana; odnosi između novog cara i [[Rimskirimski senatSenat|senata]] nisu bili regulisani. Vespazijan se trudio da vlada u saglasnosti sa senatorskim staležom. Jedan od njegovih prvih koraka bilo je donošenje zakona o Vespazijanovoj vrhovnoj vlasti ''(lex de imperio Vespasiani)'', koji je Vespazijanu dodeljivao ista prava koja su uživali i njegovi prethodnici i koji je svakoga obavezivao na izvršavanje carevih naređenja, koja su mogla i ukidati ranije zakone. [[Principat|Princepsova]] ovlašćenja su proširena, ali je to bio rezultat zakona, a ne proste uzurpacije. Vespazijanov stariji sin [[Tit]] proglašen je za cara, dobio je [[tribun|tribunsku vlast]] i učestvovao u upravljanju državom. Svake godine Vespazijan je biran za [[konzul]]a. On je po senatorskoj tradiciji smatran za jednog od "dobrih" careva, ali je i u to vreme postojala opozicija među senatorima, koja, istina, nije imala raniji značaj. Vespazijan se trudio da poboljša vojnu disciplinu; veliki deo vojske je raspušten. Što se tiče sopstvenih pristalica među vojnicima, isplatio im je samo obećane sume, ali ne i dodatne nagrade koje su očekivali.
 
Vespazijan se suočio s istim teškim zadatkom kao i Avgust: uspostavljanje mira i stabilnosti. Neredi iz 69. n. e. odveli su trupe s [[Rajna|rajnske]] i [[dunav]]ske granice. Stoga su [[Podunavlje|podunavske]] zemlje napali [[Sarmati]], koji su preplavili istočnu [[Evropa|Evropu]] i zamenili [[Skiti|Skite]], svoje udaljene srodnike. Oni su bez većih teškoća bili odbijeni; ali sarmatski Jazigi, koji su sada čvrsto kontrolisali oblast između [[Tisa|Tise]] i Dunava, predstavljali su ozbiljnu pretnju za budućnost.
 
Događaji u rajnskoj oblasti bili su u tom trenutku ozbiljniji. Tamo je 69. n. e. podigao ustanak Civilis, vođa [[Germani|germanskog]] plemena Batava, koji su kao pomoćnici služili u rimskoj vojsci. Pokretu su se pridružila [[Gali|galska]] plemena i pobunjenici su nezadrživo napadali rimske trupe. Na sreću Rimljana, pobunjenici nisu bili ujedinjeni u svojim ciljevima, pa su Rimljani do 70. n. e. ponovo uspostavili red. Iste godine Vespazijanov stariji sin Tit završio je krvavi rat u [[Judeja|Judeji]] tako što je zauzeo i uništio [[Jeruzalem|Jerusalim]].
 
Vespazijan je uspeo da uredi državne finansije i da popuni državnu blagajnu, pre svega uspostavljajući stare i zavodeći nove poreze. On je 73. n. e. uzeo [[cenzorcenzura|cenzorska]]ska ovlašćenja i revidirao sastav senata, u koji je uveo ne samo predstavnike italske aristokratije, već i stanovnike [[Romanizacija|romanizovanih]] [[Rimske privincije|provincija]].
 
Pod Vespazijanom počinje nova etapa u rimskoj politici prema provincijama. On teži da nađe oslonca među romanizovanom provincijskom aristokratijom. Naročitu carevu zaštitu uživali su zapadni gradovi; svi oni [[Hispanija|hispanski]] gradovi koji nisu imala prava rimskog ili latinskog [[Rimsko građansko pravo|građanstva]], dobili su latinsko građansko pravo. Posebni [[Municipija|municipalni]] statuti ''(leges)'' propisuju način upravljanja i unutrašnji život tih provincija. Njihovi bivši magistrati postaju rimski građani. Drugačije je bilo stanje u istočnim oblastima: [[Grčka|grčkim]] gradovima oduzeta je autonomija koju su dobili od Nerona; možda je u vezi s tim opozicija grčkih filozofa prema dinastiji Flavijevaca.