Venecijanski jezik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 59 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q32724 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 24:
|agencija=
}}
'''Venecijanski jezik ''' (venecijanski: ''Łéngua vèneta'', ''venexiàn/venesiàn'' [[italijanski jezik|talijanski]]: ''veneto''; ISO 639-3: <ref name=vec/>) je jedan od pet galoitalskih jezika iz iz sjeveroistočne [[Italija|Italije]].
 
== Geografska rasprostranjenost ==
Red 38:
{{glavni|Venecijanska književnost}}
[[datoteka:Venetian Sign.jpg|thumb|left|220px|Ulica u Veneciji sa oznakom ''calle'', a ne kao što je uobičajeno u Italiji ''via'']]
Venecijanski jezik nastao je od [[Vulgarni latinski jezik|vulgarnog latinskog]], pod utjecajem [[Kelti|Kelta]] (eventualno [[Jadranski Veneti|Veneta]]) i jezika [[germani|germanskih]] plemena ([[VizigotiZapadni Goti|Vizigota]], [[Langobardi|Langobarda]] i [[Ostrogoti|Ostrogota]]) koja su provalila u [[Sjeverna Italija|Sjevernu Italiju]] u [[5. vijek]]u. Venecijanski se kao poznati pisani jezik, pojavio već u [[13. vijek]]u, sa puno riječi iz [[Grčkigrčki jezik|grčkog]] i [[Albanskialbanski jezik|albanskog]]; "piròn" (viljuška), "carega" (stolica) "fanela" (potkošulja)
 
Venecijanski jezik bio je ugledan za vrijeme [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], tada je bio [[lingua franca]] [[MediteranSredozemno more|Mediterana]]a. Poznati pisci na venecijanskom bili su komediografi [[Angelo Beolco|Ruzante]] (1502-1542) i [[Carlo Goldoni]] (1707-1793). Ruzante i Goldoni, slijedbenici su antičke talijanske kazalište tradicije - [[commedia dell'arte]], svoja djela pisali su na narodnom venecijanskom govoru. Od ostalih autora koji su pisali na venecijanskom valja spomenuti prijevode [[Ilijada|Ilijade]] od [[Giacomo Casanova|Casanove]] (1725-1798) i [[Francesco Boaretti|Francesca Boarettia]], te pjesme [[Biagio Marin|Biagia Marina]] (1891-1985). Poznat je i rukopis pod nazivom "Dijalog Cecca da Ronchitija od Bruzene o novoj zvijezdi" pripisan [[Galileo GalileiGalilej|Galileu]] (1564-1642).
 
[[Dante Alighieri|Danteov]] toskanski je kao književni jezik zasjenio venecijanski. Nakon propasti Mletačke Republike, venecijanski se postupno prestao koristiti i za administrativne svrhe. A od [[Kraljevina Italija|ujedinjenja Italije]] [[1866]], standarni talijanski (toskanski), potpuno je zasjenio venecijanski.
Red 46:
Mnogi stanovnici [[Veneto|Veneta]] su se zbog naglog osiromašenja regije, iselili u prekomorske zemlje ([[Brazil]], [[Meksiko]]) osobito između [[1870]] - [[1905]] i [[1945]] i [[1960]].
 
Venecijanski emigranti stvorili su velike zajednice u [[Argentina|Argentini]], [[Brazil]]u (Talian), [[Meksiko|Meksiku]] (''Chipilo venecijanski dijalekt''), i [[RumunjskaRumunija|Rumunjskoj]], gdje se Venecijanski jezik još uvijek govori.
 
Regionalni parlament Veneta službeno je priznao postojanje Venecijanskog jezika (''Łéngua Veneta'') [[28. mart3.|28. marta]]a [[2007]]. - ''Zakonom o zaštiti i valorizaciji venecijanskog jezika i kulture''.
 
==Mali etimološki rječnik venecijanskog jezika==
 
Kao izravni regionalni nasljednik [[Latinskilatinski jezik|latinskog]], većina riječi u venecijanskom leksiku
potječe iz latinskog, a od novijeg doba od toskanskog, tako da je većina riječi srodna s odgovarajućim riječima u talijanskom. No u venecijanskom ima puno riječi izvedenih iz drugih jezika, kao što su; [[grčki jezik|grčki]], [[Gotski jezik|gotski]] i [[nemački jezik|njemački]], koje nemaju srodnosti sa [[talijanskiitalijanski jezik|talijanskim]]m riječima, takvi primjeri su:
{| class="toccolours" border="1" cellspacing="0" cellpadding="2" style="border-
collapse: collapse;"