Veliki turski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 29 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q74623 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 8:
|povod =
|teritorija = Austrija je zaposjela zemlje u Ugarskoj, Hrvatskoj i na Balkanu, Poljska je stekla kontrolu nad dijelom Ukrajine, Rusija je zauzela Azov, Mletačka Republika je zauzela Moreju
|rezultat =Pobjeda [[Sveta liga (1684.)|Svete lige]], [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovački mir]]
|strana1=[[datoteka:Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg|20px]] [[Sveto Rimsko Carstvo]]<br>[[datoteka:Flag of Russia.svg|23px]] [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]]<br>[[datoteka:Herb Rzeczypospolitej Obojga Narodow.svg|22px]] [[Poljsko-litavska unija]]<br />[[datoteka:Flag of Most Serene Republic of Venice.svg|24px]] [[Mletačka Republika]]<br>srpski pobunjenici<br>albanski pobunjenici<br>grčki pobunjenici
|strana2=[[datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Otomansko Carstvo|Otomansko carstvo]]
|sukobljeni3=
|komandant1 = [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold I.]]<br>[[Eugen Savojski]]<br>Jan Sobjeski <br>[[Francesco Morosini]]
|komandant2 =[[Mehmed IV|Mehmed IV.]] <br>[[Sulejman II|Sulejman II.]] <br>[[Ahmed II|Ahmed II.]] <br>[[Mustafa II|Mustafa II.]]
|jačina1 =
|jačina2 =
Red 23:
}}
 
'''Veliki turski rat''' ili '''Rat Svete lige''', također i '''Veliki bečki rat''' naziv je za niz vojnih sukoba između [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i tadašnjih [[Europaevropa|europskih]] sila, ujedinjenih u '''[[Sveta liga (1684.)|Svetu ligu]]'''. Rat se vodio od [[1662|1662.]] do [[1699|1699.]] Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje [[EuropaEvropa|Europe]] od [[Turci|Turaka]], a moć [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] bitno je umanjena.
 
==Prilike 1667.-1683.==
 
Nakon ustanka [[Kozaci|kozačkog]] vođe [[Bogdan Hmeljnicki|Bogdana Hmeljnickog]] protiv [[Poljska|Poljske]] vlasti, [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] je zauzela dijelove istočne [[Ukrajina]] od [[Poljsko-Litavska unija|Poljsko-Litavske unije]], dobar dio [[Kozaci|Kozaka]] ostao je jugoistočno od granica Unije, u [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Njihov vođa, [[Petro Dorošenko]], želio je pod svaku cijenu ujedinjenje [[Ukrajina|Ukrajine]] (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg [[Hetman|hetmana]] (''poljskog vojnog zapovjednika'') [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
 
[[Sultan]] [[Mehmed IV|Mehmed IV.]], znao je dobro da je [[Poljsko-Litavska unija]] oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na [[Kamenec-Podol’skij]], najveći pogranični grad. Manja poljska vojska bila je poražena od znatno veće [[Osmanskootomansko Carstvo|osmanske]] u ratu koji se katkad zove ''Poljsko-osmanski rat 1672–1676''. Prva bitka zbila se kod Sconograda u [[Mađarska|Mađarskoj]], kojeg je zauzela [[Osmanskootomansko Carstvo|osmanska]] vojska. Poljaci su se povukli nakon tri mjeseca. Oni su nakon toga četiri godine pokušavali bezuspješno poraziti [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanlije]]. Međutim, [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanlije]] su zadržali prednost u odnosu na [[Poljaci|Poljake]] sve do početka [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]].
 
Na kraju su [[Poljaci]] pristali predati [[Kamenec-Podol’skij]] i kraj oko grada, -''Podolje'', te platiti odštetu [[Osmanskootomansko Carstvo|osmanskom]] sultanu.<ref>Kemp, Arthur, ''Jihad: Islam's 1,300 Year War Against Western Civilisation'', (Lulu.com, 2008), 38.</ref>
Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do [[Varšava|Varšave]] i [[Poljska|poljskog]] [[Parlament|Sejma]] to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, već je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom [[Jan III. Sobjeski|Jana Sobjeskog]].
 
Nakon toga [[Poljaci]] su pobjedili Osmanlije u [[Bitka kod Hotima (1673)|Bitci kod Hotima]] [[1673|1673.]] ali Osmanlije su zadržali vlast i kontrolu nad gradom [[Kamenec-Podol’skij]]. Nakon smrti poljskog kralja [[Michał I.(Poljski)|Michala Korybuta Wisniowieckog]] [[1673]], ''Jan Sobieski'' izabran je za kralja [[Poljska|Poljske]].
 
== Bitka kod Beča 1683. ==
{{Poseban članak|Opsada Beča (1683)}}
Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habzburški car [[Leopold I.|Leopold I]] je najradije hteo da produži to primirje, ali je u [[CarigradIstanbul|Carigradu]]u prevladala ratoborna stranka, pa je sultan [[Mehmed IV]] objavio rat Habzburgovcima. Veliki vezir [[Kara Mustafa]] krenuo je s velikom vojskom [[1683]]. g. pravo na [[Beč]] i počeo ga opsedati.
 
Turci su skoro zauzeli [[Beč]], ali je su posljednji trenutak stigli [[Poljska|Poljski]] kralj [[Jan III. Sobjeski]] i vojvoda [[Karlo Lotarinški]] na čelu udružene [[Kršćanstvohrišćanstvo|kršćanske]] vojske. Oni su do kolena potukli tursku vojsku u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča]] [[1683]] čime je srušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz [[Drava|Dravu]], a kod [[Bjelovar]]a se odvojio i krenuo prema [[Sava|Savi]]. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i Poljsku na nove napade na Turke, pa je u tu svrhu stvorena [[Sveta liga]] [[1684]].
 
==Rat Svete lige 1683.-1698.==
 
Nova [[Sveta liga (1684.)|Sveta liga]] je osnovana na inicijativu pape [[Inocent XI.|Inocenta XI.]] uključivala je: [[Sveto Rimsko Carstvo]] (koje je vodila [[Habsburška Monarhija]]), [[Mletačka Republika|Mletačku Republiku]] i [[Poljska|Poljsku]] od [[1684]] godine.<ref>Treasure, Geoffrey, ''The making of modern Europe, 1648-1780'', (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.</ref>Njima se pridružila [[Rusko Carstvo|Carska Rusija]] od [[1686|1686.]] godine, kao i brojni [[Nijemcinemci|njemački]], [[Englezi|engleski]] i [[Škotska|škotski]] [[Protestantiprotestantizam|protestanski]] dobrovoljci.
 
Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u ''Drugoj [[Mohačka bitka (1687.)|Mohačkoj bitci]]'' koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.
 
Uključenje tadašnje [[CarskaRusko RusijaCarstvo|Rusije]] u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu [[Europaevropa|europskih]] sila. Od tad je započeo niz [[Rusko-turski ratovi|Rusko-turskih ratova]], koji se je nastavio sve do početka [[20. stoljećevijek|20. stoljeća]]. Kao rezultat ruskih vojnih napora na [[Krim]]u i [[Azov]]u, Rusija je zauzela ključnu [[Osmanskootomansko Carstvo|osmansku]] crnomorsku utvrdu [[Azov]].
 
Nakon odlučne [[Bitka kod Sente]] [[1697]] i nešto manje značajnih bitaka poput ''Bitke kod Podhajca 1698.'', ''Sveta liga'' pobijedila je u ratu [[1699|1699.]] i prisilila [[Otomansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] da potpiše [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovački mir]].<ref>Sicker, Martin, ''The Islamic world in decline'', (Praeger Publishers, 2001), 32.</ref>
 
Tim ugovorom [[OsmanskoOtomansko Carstvo|Osmanlije]] su izgubile najveći dio [[Mađarska|Mađarske]], [[Transilvanija|Transilvanije]] i [[Slavonija|Slavonije]], Podolje u [[Ukrajina|Ukrajini]] vraćeno je Poljskoj.
 
Dobar dio [[Dalmacija|Dalmacije]] pripao je [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]], kao i [[Peloponez|Moreja]] u [[Grčka|Grčkoj]].
 
=== Oslobađanje Ugarske i Hrvatske ===
Rat se vodio na tri fronta. U [[Mađarska|Ugarskoj]] je ratovala carska vojska, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] banska pod banom [[Nikola Erdedi|Nikolom Erdedijem]] koju su pomagali hajduci i u [[Dalmacija|Dalmaciji]] [[mletačka republikaRepublika|mletačka]] vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i [[Stojan Janković]], oko [[Požega|Požege]] se svojim junaštvom iskazao fra [[Luka Ibrišimović]] (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u [[Lika|Lici]] [[Marko Mesić]] (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, [[Udbina (Lika)|Udbinu]]). Godine [[1683]]. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa [[Drniš]], [[Obrovac]], [[Benkovac]] i [[Skradin]]. Od [[1684]]. započinje rat za oslobođenje [[Slavonija|Slavonije]], oslobođenjem [[Virovitica|Virovitice]]. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedi koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. [[1686]]. osvaja se [[Pečuh|Pečuj]]. Do godine [[1687]]. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su [[Osijek]], [[Požega]], [[Udbina (Lika)|Udbina]] i [[Knin]], a carska je vojska [[1688]]. g. osvojila i [[Beograd]] i [[Budim]].
 
U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i [[Dubrovnik]], dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do [[1806]]. g. uživao zaštitu Habzburgovaca. [[1699]]. g. Turcima je prepušten [[Neum]] i [[Klek (poluostrvo)|Klek]] da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.
 
Nove pobjede Habzburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u [[PožunBratislava|Požunu]]u isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz [[1244]].
 
Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju [[Bačka|Bačku]], dok se u Podunavlje naseljavaju [[Šokci]] iz Bosne.
Red 67:
=== Veliki turski rat u Srbiji ===
{{Poseban članak|bitka kod Slankamena|bitka kod Sente}}
Nakon osvajanja [[Beograd]]a, carska vojska pod prodire dalje u [[Srbija|Srbiju]]. Ona prodire sve do [[Kosovo|Kosova]], a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare, Albance i druge hriršćanske narode na [[Balkan]]u na ustanak protiv Turaka. Naročito su se odazvali [[Srbi]] pod svojim patrijarhom [[Arsenije III Crnojević|Arsenijem Crnojevićem]]. Broj Srba i [[AlbanacAlbanci|Albanaca]]a u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred [[Prizren]]om je dočekalo Austrijance oko 6.000 Srba i Albanaca.<ref name="Ćorović"/>
 
No kad je carska vojska već došla do Kosova, [[Luj XIV]] je napao snage habzburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu.
Red 79:
== Mir ==
{{Poseban članak|Mir u Sremskim Karlovcima}}
Mir je sklopljen u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim [[Banat]]a, Hrvatsku do [[Una|Une]] i južnog [[Velebit]]a (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa [[Zemun]]om i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 -{km}-² na 40.000 -{km}-², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]] kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. [[Transilvanija|Erdelj]] prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. [[Venecija]] je dobila sve ono što je u ratu osvojila: [[Knin]], [[Sinj]] i [[Vrgorac]], [[Obrovac]] i [[Drniš]] sve do ušća [[Neretva|Neretve]] i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.
 
==Izvori==
Red 87:
* [[Morejski rat]]
* [[Istraga poturica]]
* [[Austrijsko-turski ratovirat]]ovi
* [[Osmanski ratovi u Evropi]]