Velika njorka – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 10:
| slika_opis = Izgled kada podiže mlade (stoji) i kada ne podiže mlade (pliva). (John Gerrard Keulemans)
| regnum = [[Animal]]ia
| phylum = [[chordateSvitkovci|Chordata]]
| classis = [[bird|Aves]]
| ordo = [[Charadriiformes]]
Red 24:
''Alca impennis''
}}
'''Velika njorka''' (Pinguinus impennis) je ptica izumrla sredinom 19. veka. Bila je jedina vrsta roda Pinguinus koja je preživela do modernih vremena. Rod Pinguinus je obuhvatao nekoliko vrsta džinovskih njorki bez sposobnosti letenja sa [[Atlantski okean|AtlantikaAtlantik]]a. Bila je poznata i pod nazivom '''gejrfaul''' (garefowl) koji potiče iz staronordijskog jezika i znači „koplje-ptica“ a odnosio se na oblik njenog kljuna, i kao '''pingvin''' – pre nego što je današnja ptica koja se tako naziva dobila to ime. Kada su evropski istraživači na Južnoj hemisferi otkrili pticu koja ih je izgledom i načinom života potsetila na veliku njorku nazvali su je po njoj – [[pingvini|pingvin]].
Velika njorka je živela u velikom broju na ostrvima severnog Atlantika: istočnoj [[Kanada|Kanadi]], [[Grenland]]u, [[Island]]u, [[Norveška|Norveškoj]], [[Irska|Irskoj]] i [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Velikoj Britaniji]] – pre nego što je izlovljena do istrebljenja. Fosili nađeni na [[Florida|Floridi]], poreklom iz 14. veka, upućuju na to da je ona bar povremeno za vreme zima migrirala u južne krajeve.
 
== Taksonomija ==
Red 31:
 
Velika njorka je jedna od mnogih vrsta koju je švedski prirodnjak [[Carolus Linnaeus|Karl Line]] (Carolus Linnaeus) opisao u svom delu iz 18.veka „Systema Naturae“.
Analiza [[DNK]] je potvrdila njenu vezu sa [[Alcamala tordanjorka|oštrokljunom njorkom]] (Alca torda) kao najbližim živim rođakom . Takođe bila je u bliskoj vezi i sa [[Alle alle|malom njorkom]] (Alle alle) koja je pošla potpuno različitim evolutivnim putem od nje.
Zbog velike sličnosti sa oštrokljunom njorkom velika njorka se ponekad uvrštava u rod Alca, ali je proučavanje fosilnih ostataka dovelo do smeštanja velike njorke u poseban rod Pinguinus koji je veoma blizak sa rodovima oštrokljune, male i [[Uria aalge |tankokljune njorke]] (Uria aalge) - Alca, Alle i Uria. Ova četiri roda čine stablo Alcini u okviru familije Alcidae.
 
Red 40:
== Rasprostranjenost ==
 
Ova ptica je živela u hladnim obalnim vodama severnog Atlantika duž obala Kanade, severoistočnog SAD-a, Grenlanda, Islanda, Irske, Norveške i Velike Britanije. Napuštala je vode Atlantika samo da bi se razmnožavala. Njihove kolonije za gnežđenje zahtevale su stenovita ostrva sa kosim obalama radi omogućavanja pristupa pticama. Ovo je bio veliki ograničavajući faktor pa se veruje da one nikada nisu imale više od 20 kolonija. Poznato je samo osam njihovih kolonija za gnežđenje: Papa Westray na ostrvima Orkni kod [[Škotska|Škotske]], St. Kilda u Škotskoj, [[Farski Otoci|Farska ostrva]], Grimzi i Eldi na [[Island]]u, ostrva Penguin i Funk blizu [[Njufaundlend|Njufaunlenda]] i Bird Rocks u zalivu Svetog Lorenca u [[Kanada|Kanadi]]. Takođe sumnja se da je ova vrsta imala kolonije i na [[Cod (rt)|Kejp KodKodu]]u (Cape Cod) u državi [[Massachusetts|Masačusets]] [[SADsjedinjene Američke Države|(SAD)]].
Zimi se ova ptica selila južnije. Njene kosti pronađene su na Floridi, [[Gibraltar]]u, [[Francuska|Francuskoj]], [[Španija|Španiji]] i čak u [[Italija|Italiji]].
 
Red 57:
== Izumiranje ==
 
Poznato je da je velika njorka bila lovljena od strane [[Neandertalci|NeandertalacaNeandertalac]]a pre 100.000 godina s obzirom da su njihove kosti nađene u blizini njihovih naseobina. Crteži ove ptice nađeni su na zidovima pećine El Pinto u Španiji a stari su 35.000 godina, dok su oni u francuskoj pećini Cosquer stari 20.000 godina.
Indijanci su naročito cenili meso ove ptice tokom zima. U mestu Port au Choix u Njufaunlendu u Kanadi nađen je leš osobe odevene u odelo izrađeno od kože oko 200 velikih njorki, a koje datira od pre 2000g. pre nove ere.
Procenjeno je da je populacija ove vrste za vreme svog maksimuma bila brojna u milionima iako se neki naučnici sa tim ne slažu. Bar od 8. veka velika njorka bila je lovljena u ogromnoj meri zbog mesa, jaja, kože i perja.
Red 69:
Na kraju je poslednje poznato gnezdilište velikih njorki ostalo vulkansko ostrvce Geiffuglasker na Islandu. Ono je bilo okruženo liticama i nedostupno ljudima. Međutim 1830.g. zbog vulkanske erupcije ostrvo je potonulo pa su ptice utočište potražile na obližnjem ostrvu Eldey koje je bilo sa jedne strane dostupno ljudima. Kada je kolonija otkrivena u njoj je bilo skoro 50 ptica. Zbog stalne potražnje raznih muzeja za primercima ove ptice kolonija je bila potpuno uništena. Zadnji par velikih njorki, nađen kako se brine o jajetu, ubijen je 3. jula 1844.g.
Kasnije su tvrdnje o susretu sa primercima ove vrste u Grand Banksu u Njufaunlendu 1852. prihvaćene od strane „Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN)“ pa se ta godina smatra godinom njihovog izumiranja.
Danas, oko 75 jaja ove vrste postoji u muzejskim kolekcijama, zajedno sa 24 kompletna skeleta i 81. preparirana primerka. Iako je nađeno na hiljade pojedinačnih kostiju od sredine [[NeolitikNeolit]]aika do 19 veka, postoji samo mali broj kompletnih skeleta.
 
== Reference ==