Velika ekonomska kriza – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q8698 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Lange-MigrantMother02.jpg|250px|right|thumb|Osiromašena farmerka koja je bila prisiljena napustiti farmu i naseliti se kao sezonska radnica na plantaži u Kaliforniji 1936.]]
 
'''Velika ekonomska kriza''' ili '''Velika depresija''' je globalni ekonomski krah koji je počeo [[1928|1928.]] godine i trajao do [[1939|1939.]] Bio je to najduži i najoštriji sunovrat koji je ikada iskusio industrijalizovani Zapadni svet. Počela je u [[SADSjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] padom berze [[29. 10.|29.10.]] [[1929]]. godine, na dan poznat kao [[Crni utorak]], rezultovala drastičnim padom autputa, dramatičnim rastom nezaposlenosti i akutnom [[deflacija|deflacijom]]. Ali, ni kulturno-sociološke posledice nisu bile ništa manje destruktivne, posebno u SAD, gde je Velika depresija po razornom uticaju na društvo na drugom mestu, odmah iza [[Američki građanski rat|Građanskog rata]].
 
Početak i snaga Velike depresije razlikuju se među državama. Depresija je posebno bila teška i duga u SAD i državama Evrope koje su došle do nezaposlenosti od 25 % i 33 %, manje u [[Japan]]u i većem delu [[Latinska Amerika|Latinske Amerike]]. Najgora depresija ikada je posledica kombinacije više faktora. Pad agregatne tražnje, finansijska panika i juriš na banke, nesinhronizovane ekonomske politike nacionalnih vlada uzrokovale su drastičan pad autputa i ekonomske šokove.
Red 8:
 
== Ekonomsko-političke prilike nakon Prvog svetskog rata ==
[[Prvi svjetski rat|Prvi svetski rat]] je značajno uzdrmao ekonomije mnogih zemalja, izazivajući posledice svetskih razmera i dovodeći u pitanje položaj do tada vodećih svetskih sila. Došlo je do repozicioniranja svetske moći i uticaja. Pre rata Evropa je bila svetski centar industrije i kapitala. Međutim, teške borbe koje su se tokom rata vodile na tlu Evrope i masivna razaranja devastirala su evropske privrede i izazvala štetu od koje nisu uspele da se oporave tokom čitavog međuratnog perioda.
 
Prvi svetski rat doveo je do dramatičnih promena na geopolitičkoj karti sveta, a pre svega Evrope. Kraj Prvog svetskog rata označio je i okončanje postojanje carevina koje su u proteklim vekovima igrale vodeće uloge, predstavljajući uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] stožere svetskog poretka. [[Oktobarska revolucija|Boljševička revolucija]] u Rusiji izmenila je društveni poredak i ekonomski sistem u ovoj zemlji i označila otpočinjanje državnog [[socijalizam|socijalizma]], doprinoseći njenom odsecanju od ostatka svetske ekonomije. Drugo evropsko carstvo, [[Austro-Ugarska]], takođe je nestalo, raspadajući se uz stvaranje niza novih nacionalnih država. [[Austrija]] je ostala u svojim skromnim granicama, ekonomski značajno uzdrmana doživljavajući krah svoje centralne banke 1931. godine. Sa ne manje posledica bilo je i okončanje postojanja [[Nemačko carstvoCarstvo|Nemačke carevine]], uz dramatičnu ekonomsku agoniju kroz koju je nemačka prolazila nakon rata, a koja se najupečatljivije ispoljava kroz rast nezaposlenosti i hiperinflaciju koja je kulminirala 1923. godine. Iskustvo koje je [[Nemačka]] imala nakon Prvog svetskog rata, naročito vezano za ekonomski kolaps izazvan nametanjem otplate velikih [[ratne reparacije|ratnih reparacija]] i stalnim tenzijama koje je imala sa [[Francuska|Francuskom]], pokazalo se kao presudno za budućnost, naročito za otpočinjanje [[Drugi svetskisvjetski rat|Drugog svetskog rata]].
 
Industrijski i finansijski centri do 1914. godine nalazili su se u Britaniji, Francuskoj i Nemačkoj. Nakon rata one su svoje pozicije izgubile, dok su SAD popunile nastali vakuum. SAD su bile ne samo na strani pobednika u Prvom svetskom ratu, već i pravi dobitnici ovog rata. Evropske privrede, Britanija i Francuska, bile su prinuđene da svoje ratne izdatke finansiraju zadužujući se kod SAD. Tako su SAD postale svetski ekonomski lider od koga su zavisile evropske privrede.
Red 29:
Početak i intezitet Velike depresije razlikuju se među zemljama. Velika Britanija se borila sa niskim rastom i recesijom tokom dužeg vremenskog perioda, odnosno tokom celih dvadesetih godina, što je uglavnom posledica odluke iz 1925. godine o povratku na zlatni standard i predratni paritet, što je značilo precenjenu funtu. Međutim, Britanija nije skliznula u oštriju depresiju sve do 1930. kada je industrijska proizvodnja doživela sunovrat i spala na svega trećinu industrijske proizvodnje SAD. Francuska je takođe iskusila relativno kratak period usporavanja ekonomskih aktivnosti početkom tridesetih. Oporavak francuske privrede bio je kratkog daha. Industrijska proizvodnja u toj državi je neprekidno opadala između 1933. i 1936, kao što su i cene padale. Vajmarska Nemačka zapala je u krizu početkom 1928. godine i nedugo zatim se stabilizovala, da bi nakon toga u trećem kvartalu 1929. doživela dramatičan pad svih ekonomskih indikatora. Pad industrijske proizvodnje u Nemačkoj jednak je padu u Sjedinjenim Državama. Veliki broj država Latinske Amerika ekonomski počinje da stagnira i nazaduje krajem treće i početkom četvrte decenije dvadesetog veka, nešto pre SAD. Manje razvijene zemlje Latinske Amerike bile su značajnije pogođene depresijom od Brazila i Argentine (koja je tih godina bila peta ekonomska sila sveta). [[Japan]] je u krizu zapao početkom tridesetih godina, i pad autputa je komparativno bio srednjeg intenziteta u odnosu na SAD i Evropu.
 
Opšti pad cena karakterističan za SAD, takođe je bio prisutan i u ostalim zemljama. Gotovo svaka industrijalizovana država podnela je pad opšteg nivoa cena od 30% i više između '29. i '33. Zbog veće elastičnosti japanske cenovne strukture, deflacija u Japanu bila je neobično strmog nagiba u intervalu '30.-'31. Ovaj hitri pad verovatno je pomogao suzbijanju efekata krize, odnosno usporavanju pada industrijskog proizvoda. Cene primarnih dobara kojima se trgovalo na svetskim tržištima spustile su se dramatičnije tokom ovog perioda. Na primer, cene [[kafakava|kafe]], [[pamuk]]a, [[svila|svile]] i [[kaučuk]]a snizile su se za skoro polovinu u samo godinu dana (septembar '29.-decembar '30.).
 
Oporavak privrede Sjedinjenih Država počeo je u proleće '33. Autput je brzo rastao sredinom tridesetih: Realni BDP rastao je u proseku 9% godišnje od 1933. do 1937. No, nivo autputa je toliko opao da je sve do kraja tridesetih godina realno bio ispod nivoa pre kriznog perioda. 1937.-1938. SAD se približava nivou proizvodnje iz 1929. ali opet zapada u kontrakciju, tako da će predkrizni nivo ptoizvodnje biti dostignut tek ratne 1942. godine.
Red 41:
Treća decenija dvadesetog veka bila je era svetskog ekonomskog prosperiteta nakon razaranja Prvog svetskog rata. Napredak je naročito bio uočljiv u SAD, Brazilu i Argentini koji su počeli zauzimati sve značajnije pozicije u svetskim tokovima. Međutim, ovaj razvoj nije bio podjednako alociran na sve privredne subjekte i stanovništvo.
 
Prema studiji Instituta „Bruking“, 0,1% Amerikanaca imalo je dohodak zbirno jednak dohotku 42% stanovništva. Isti procenat stanovništva držao je 34% celokupne štednje, dok 80% nije imalo štedne uloge uopšte. Mogul automobilske industrije [[Henry Ford|Henri Ford]] predstavlja najočigledniji primer nejednake distribucije dohotka između bogatih i srednje klase. Njegov lični godišnji dohodak iznosio je $14 miliona u istoj godini kada je prosečni godišnji dohodak bio $7505 (u današnjoj vrednosti oko $18500). Ova misdistribucija dohotka rasla je tokom dvadesetih da bi krajem decenije probila sve indekse dispariteta koji se danas koriste.
 
Glavni razlog ovog velikog i rastućeg jaza između bogatih i plavih okovratnika, radničke klase, bilo je povećanje proizvoda tog vremena. Od 1923. do 1929. prosečan autput po zaposlenom porastao je za 32% u industriji. Nadnice u to vreme rasle su po stopi koja je četiri puta bila niža stope rasta produktivnosti. Kako su troškovi proizvidnje brzo padali, nadnice sporo rasle, a cene ostajale konstantne (zahvaljujući monetarnom režimu zlatnog standarda koji je unosio fiksan kurs i izvesnost u poslovanje, ali usled rasta proizvodnje i sve nižu privrednu likvidnost), gro viška vrednosti slivao se u kase industrijalaca.
 
Državne institucije, naročito Federalna vlada u SAD, su značajno doprinele ovom fenomenu. Konzervativna administracija [[KalvinCalvin KulidžCoolidge|Kalvina Kulidža]] favorizovala je industrijalce i njihove potrebe i zahteve iz jednog vrlo jednostavnog razloga - upravo su oni bili senatori, kongresmeni i finansijeri vladajuće partije. Primer snažne pomoći industrijalcima je Zakon o dohotku, kojim su takse na privređivanje značajno smanjene što je smanjilo federalni prihod.
 
Veliki i rastući disparitet između stanovništva sa visokim i srednjim prihodom učinio je američku privredu nestabilnom. Za pravilno funkcionisanje privrede, agregatna tražnja mora biti jednaka agregatnoj ponudi. U privredi sa ovako izraženom nejednakošću u raspodeli dohotka, ekvilibrijum nije nužan ishod, odnosno agregatna tražnja (AD) ne mora biti jednaka agregatnoj ponudi (AS) . Esencijalno, ono što se desilo tih godina jeste da je postojao višak ponude dobara. A to nije bila posledica neželjenja tih dobara, već činjenice da se ona nisu mogla priuštiti, iako nije došlo do saturacije potreba.
Red 75:
Pored [[Američki građanski rat|građanskog rata]], Velika depresija je bila najoštrija [[kriza]] u američkoj istoriji. Kao i u građanskom ratu, Sjedinjene Države su izgledale kao da će se raspasti. Ali i pored svih turbulencija i panike, ultimativni efekat Velike depresije je bio manje revolucionaran nego što bi moglo da izgleda.
 
Doba Velike depresije je nesumnjivo bila era političkih inovacija, najvećim delom iskazana u Nju Dilu [[FrenklinFranklin RuzveltDelano Roosevelt|Frenklina Ruzvelta]], i pokušajima njegove administracije da se izbore sa problemima siromaštva, nezapslenosti, i dezintegracije [[Ekonomija Sjedinjenih Američkih Država|američke ekonomije]]. Bilo je to, takođe, vreme kada je značajan deo američkog biračkog tela koketirao sa [[Marksizam|marksističkim]] pokretima i idejama, kao što je paradigma više humanog društva pronalažena u [[Sovjetski Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|Sovjetskom Savezu]]. Iznad svega, bila je to era kulturne fermentacije, u kojoj su američki pisci, umetnici, i intelektualci eksperimentisali sa novom, prodruštvenim formama [[književnost]]i, [[slikarstvo|slikarstva]], [[pozorišteteatar|pozorišta]], [[muzika|muzike]] i masovne zabave.
 
Ipak, paradoksalno, sunovrat s početka tridesetih godina je predominantno provejavao konzervativizmom u svom uticaju na američko društvo. Velika depresija je naučila ljude svih društvenih slojeva i klasa vrednostima ekonomske sigurnosti i ponovo ih upoznala sa instinktom preživljavanja u kriznim vremenima. Štaviše, suočeni sa spektrom totalitarnih ideologija u [[Evropa|Evropi]] i [[Japan]]u, Amerikanci su ponovo otkrili moći [[demokratijademokracija|demokratije]] i suštinu pristojnosti običnog građanina – gotovo mitološkog „običnog čoveka“ koji je bio slavljen u Ruzveltovovim govorima, filmovima Franka Kapre i slikama Normana Rokvela. Stoga, dekada obeležena fundamentalnim, gotovo radikalnim, društvenim promenama završila se reafirmacijom američke kulturne prošlosti i njenih tradicionalnih političkih ideala.
 
Kao kontrast, mnogi američki intelektualci dvadesetih godina, iluzija raspršenih onim što su oni smatrali bespotrebnim razaranjima Prvog svetskog rata, nisu pokazivali interesovanja za političke ili društvene pokrete. Niti su obraćali dovoljno pažnje za život u Sjedinjenim Državama. Istina, većina američkih novelista, pesnika, umetnika, kompozitora i naučnika je nastavilo da veruje, kao što i jesu još od 19. veka, da su SAD kulturno inferiorne u odnosu na Evropu. Pa, da bi naučili poslednje tehnike književnosti, slikarstva ili muzike, ili da bi učili najnaprednije teorije fizike ili psihoanalize, mislili su da moraju da odlaze u London, Pariz, Berlin, Beč ili Kopenhagen.