Vaso Čubrilović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 11 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q550413 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Vaso Cubrilovic.jpg|thumb|Васо Чубриловић као припадник Младе Босне]]
 
'''Dr Vaso Čubrilović''' ([[14. 1.|14. januar]] [[1897]], [[Gradiška|Bosanska Gradiška]] - [[11. 6.|11. jun]] [[1990]], [[Beograd]]) je bio jedan od učesnika u [[Sarajevski atentat|Sarajevskom atenatu]] [[1914]], kasnije kasnije profesor Beogradskog univerziteta, član [[SANUSrpska akademija nauka i umetnosti|Srpske akademije nauka i umetnosti]] i direktor Balkanološkog instituta.<ref>[http://www.novine.ca/nadan/dan.asp?m=6&d=11 NA DANAŠNJI DAN]</ref>
 
Često je kritikovan zbog zalaganja za nasilno [[Isterivanje Arnauta|Isterivanje Albanaca]] iz Jugoslavije.
 
== Život ==
Red 9:
Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Za vreme gimnazijskih dana upoznao se sa [[Danilo Ilić|Danilom Ilićem]], i postao član organizacije [[Mlada Bosna]].
 
Bio je učesnik u [[Sarajevski atentat|Sarajevskom atentatu]] na prestolonaslednika [[Nadvojvoda FrancFranjo Ferdinand|Franca Ferdinanda]] [[28. jun6.|28. juna]]a [[1914]]. godine. Čubrilović je sebe smatrao [[JugosloveniJugoslaveni|Jugoslovenom]] tj. [[Srbohrvati|Srbohrvatom]], za razliku od svog brata [[Veljko Čubrilović|Veljka]] koji se smatrao [[Srbi]]nom. Na pitanje predsednika suda, tokom [[Sarajevsko suđenje|Sarajevskog suđenja]], šta to znači, odgovorio je:
 
{{citat|Znači da se ne priznajem samo Srbinom i da ne moram raditi samo za Srbiju, nego i za Hrvatsku.<ref>[[Vladimir Dedijer]], ''Sarajevo 1914'', Prosveta, Beograd 1966, str. 568</ref>}}
Red 15:
Zbog njegove maloletnosti, sud ga je poštedeo smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Posle raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije, krajem [[1918]]. oslobođen je i odlazi u [[Srbija|Srbiju]].
 
Po završetku rata, diplomirao, a kasnije i doktorirao istoriju na [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskom univerzitetu]]. Do početka [[Drugi svetskisvjetski rat|Drugog svetskog rata]] radio je kao profesor na [[Filozofski fakultet|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu od [[1930]]. godine. Na tom mestu, sa kraćim prekidima za vreme rata, ostao je punih 40 godina.
 
[[7. mart3.|7. marta]]a [[1937]]. objavio je zloglasni memorandum ''„[[Isterivanje Arnauta]]“'' kojim vladi [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] predlaže razne mjere za [[etničko čišćenje]] [[Albanci|Albanaca]] sa teritorija [[Kraljevina JugoslavijeJugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], koje uključuju stvaranje masovne psihoze, podelu oružja kolonistima, slanje naoružanih četnika, državnu represiju, hapšenja, gonjenje na kuluk, ukidanje dozvola za radnje, isterivanje iz službe, seču šuma, krčenje grobalja, paljenje naselja i tome slično.<ref name="Beljo">[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/velikesrbije.htm#vs Ante Beljo, Ideologija Velike Srbije]</ref>
 
Po izbijanju [[drugi svetskisvjetski rat|drugog svetskog rata]], odnosno [[aprilski rat|okupacije Jugoslavije]], počeo je da propoveda antinemačku propagandu, odbio da prihvati mesto na Beogradskom univerzitetu za vreme okupacije, pa je zato uhapšen i odveden u koncentracioni logor [[Banjica|Banjicu]]. Pušten je krajem [[1943]]. godine i ostao je u [[Beograd]]u.
 
Neposredno po oslobođenju Beograda, Čubrilović je 3. novembra [[1944]]. predstavio novim vlastima svoj novi projekat pod nazivom ''"[[Manjinski problem u novoj Jugoslaviji]]"'', ovoga puta predlažući iseljenje svih neslovenskih manjina. Čubrilović vojnom i državnom vrhu predlaže ekspatrijaciju nekoliko miliona ljudi, što bi, prema njemu, rešilo problem manjina u Jugoslaviji.<ref name="Isterivanje Albanaca III">[http://www.kosova.com/arkivi1997/expuls/chap3.htm Isterivanje Albanaca i kolonizacija Kosova III (Institut za istoriju Kosova, Priština)]</ref> On smatra da [[Demokratska Federativna Jugoslavija]] može imati mir i prosperitet samo onda, ako bude [[etničko čišćenje|etnički čista]], i ako rešenjem manjinskog pitanja "jednom za uvek" ukloni uzroke trvenjima između sebe i susednih država.<ref name="Čubrilović">[http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/Hereticus/V_1/28/show_download?stdlang=ser_lat Vaso Čubrilović: Manjinski problem u novoj Jugoslaviji]</ref> Čubrilović smatra da su se sve manjinske grupe u Jugoslaviji ([[Nemci]], [[Mađari]], [[Albanci]], [[Italijani]], [[Rumuni]]) same odrekle svojih građanskih prava istupajući "otvoreno neprijateljski prema državi u kojoj žive", zbog čega ih treba "ukloniti iz naše države, jer su to i zaslužili".<ref name="Čubrilović"/>
 
Po formiranju prve [[Privremenaprivremena vlada DFJDemokratske Federativne Jugoslavije|privremene vlade DFJ]], kao ugledni naučnik, zauzeo je mesto ministra poljoprivrede (1945). Prestao je biti član [[Zemljoradnička stranka|Zemljoradničke stranke]] i prihvatio je liniju [[Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije|NKOJ]]-a i postao član [[SavezKomunistička komunistapartija Jugoslavije|KP Jugoslavije]] krajem [[1945]]. godine.
 
Po oslobođenju Beograda, Vaso Čubrilović je postao dekan Filozofskog fakulteta umesto akademika [[Veselin Čajkanović|Veselina Čajkanovića]], kome je Sud časti grada Beograda oduzeo tu funkciju jer je tokom rata obavljao dužnost dekana Filozofskog fakulteta što se smatralo za kolaboraciju sa okupatorom.
Red 29:
Takođe je bio i član Komisije za obnovu Univerziteta i komesar za Filozofski fakultet.
 
Po formiranju Vlade [[FederativnaSocijalistička NarodnaFederativna Republika Jugoslavija|FNRJ]], Vaso Čubrilović je bio ministar poljoprivrede (1945-1946) i ministar šumarstva (1946-1950)
 
Osnivač je [[Balkanološki institut|Balkanološkog instituta]] u Beogradu [[1970]]. i bio je redovni predavač na katedri Istorije Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivačem dr [[Jovan Marjanović|Jovanom Marjanovićem]].
Red 40:
* ''Bosanski Frajkori u Austro-turskom ratu 1788-1791'', Bratstvo,1933.
* ''Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini'', Jugoslovenski istorijski časopis, Beograd 1935. br.1-4.
* ''[[Isterivanje Arnauta|Isterivanje Albanaca]]'', Beograd, 1937.
* ''Prvi srpski ustanak i bosanski Srbi'', Beograd, 1939.
* ''Politička prošlost Hrvata'', Beograd, 1940.