Miloš Minić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 6 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1288802 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3:
|slika=[[Image:Minic MIlos.jpg|200px]]
|opis slike=Miloš Minić
|datum rođenja=[[28. 8.|28. avgust]] [[1914]].
|mesto rođenja=[[Preljina]], kod [[Čačak|Čačka]]
|država rođenja=<br>{{zas|Srbija|1882}} [[Kraljevina Srbija]]
|datum smrti=[[5. 9.|5. septembar]] [[2003]]. ('''89''' god.)
|mesto smrti=[[Beograd]], [[Srbija]]
|država smrti=<br>{{zastava|Srbija i Crna Gora}}
Red 12:
|profesija=[[Pravo|pravnik]]
|KPJ=[[1936]].
|rat=[[Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|Narodnooslobodilačka borba]]
|NOB=[[politički komesar]]<br>[[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge proleterske divizije]]
|služba=[[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i PO Jugoslavije]]
|čin=[[general-major]] u rezervi
|funkcija='''Predsednik Izvršnog veća'''<br>'''[[Socijalistička Republika Srbija|NR Srbije]]'''
|mandat=april [[1957]] — [[9. 6.|9. juna]] [[1962]].
|prethodnik=[[Jovan Veselinov]]
|naslednik=[[Slobodan Penezić Krcun]]
Red 24:
|prethodnik2=[[Jakša Petrić]]
|naslednik2=[[Josip Vrhovec]]
|narodni heroj=[[9. oktobar10.|9. oktobra]] [[1953]].
|odlikovanja=
{{{!}} style="background:transparent"
Red 32:
{{!}}}
}}
'''Miloš Minić''' ([[1914]]-[[2003]]) je bio [[Jugoslavija|jugoslovenski]] komunistički političar, učesnik [[Narodnooslobodilačkanarodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|narodnooslobodilačke borbe]] i [[narodni heroj Jugoslavije]].
 
Neposredno nakon rata bio je javni tužilac na [[Beogradski proces|beogradskom procesu]] [[1946]]. protiv [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]] i ostalih kolaboracionista.
 
U periodu SFRJ je bio uticajan političar i vršilac najviših državnih funkcija. Bio je [[predsednik Skupštine grada Beograda|gradonačelnik Beograda]], [[predsednik Republike Srbije|predsednik Srbije]], [[Predsednik Izvršnogpredsednik veća Skupštine SocijalističkeVlade Republike Srbije|premijer Srbije]] i [[spisak ministara inostranih poslova Jugoslavije|ministar inostranih poslova Jugoslavije]].
 
== Predratna biografija ==
Red 60:
Polovinom septembra Minić dobija zadatak da sačeka generalnog sekretara KPJ, [[Josip Broz Tito|Josipa BrozaTita]] na prostoru valjevske teritorije. Tito je stigao u selo Robaje [[18. 9.]] [[1941]]. godine gde ga je zadržala partizanska četa. Minić je došao i prepoznao Tita. Tito se najviše interesovao za odnose partizana i četnika Draže Mihailovića. Minić mu je podneo izveštaj, a Tito je tražio sastanak sa Dražom. Tako je Miloš Minić sa [[Josip Broz Tito|Titom]], Obradom Stefanovićem i Vojislavom Rafailovićem ponovo krenuo Draži u suret, u [[Struganik]] [[19. 9.]] [[1941]]. godine gde je zakazan sastanak. Razgovori su se vodili u kući [[Živojin Mišić|vojvode Živojina Mišića]]. Sa Dražom Mihailovićem nalazio se i sin vojvode [[Živojin Mišić|Živojina Mišića]], major [[Aleksandar Mišić]], načelnik Vrhovene Komande, potpukovnik Dragoslav Pavlović i [[Dragiša Vasić]]. I posle ovih razgovora nije došlo do nekog pomaka. Dogovoreno je samo da se mobilizacija izvodi bez prisile i da se dve strane ne sukobljavaju. Na kraju, Miloš Minić je kao uspomenu poklonio Dragoslavu Pavloviću svoj pištolj "Valter", a ovaj mu je dao vojno-državni pištolj koji su nosili [[oficir]]i bivše jugoslovenske kraljevske vojske. Interesantno da je taj isti pištolj, po Minićevim rečima njega spasao od Dražinih četnika u selu Bastavu, nedaleko od Krupnja [[1942]]. godine.
 
Posle nemačke ofanzive na zapadnu Srbiju i odlaska glavnine partizanskih snaga u [[Sandžak]], Minić dobija zadatak da ostane na terenu i nastavi svoj dotadašnji posao. Sredinom decembra sazvano je okupljanje političkih rukovodilaca ustanka iz šabačkog i valjevskog kraja i partizanskih rukovodilaca [[Mačvanski NOPpartizanski odred|Mačvanskog]] i [[Valjevski NOPpartizanski odred|Valjevskog NOP odreda]]. Skup je održan u Dragodolu [[15. 12.]] [[1941]]. godine. Miloš Minić je vodio ovaj skup i tražio je da se partizanske jedinice reorganizuju, u manje pokretljive jedinice da bi se iskra ustanka održala u narodu, te da svaka grupa ide na svoju teritoriju i širi ustanak. Minić je naročito insistirao na poštovanju gvozdene partizanske discipline. Naredio je da nema opijanja, silovanja, krađe, svirepih ubistava i kocke. Tokom čitave [[1942]]. godine, pod najtežim okolnostima za [[narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|narodnooslobodilačku borbu]], neumorno je radio na jačanju jedinstva naroda [[Srbije]] na organizovanju pokreta i borbe.
 
Kao sekretar Okružnog komiteta KPJ u [[Čačak|Čačku]] nastavio je da radi i tokom [[1943]]. i [[1944]]. godine, sve do povratka [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u Srbiju. Posle [[Beogradska operacija|oslobođenja Beograd]]a, dobija dužnost načelnika [[OZNA|OZNE]] za grad Beograd.
Red 69:
Po oslobođenju postaje poslanik Velike antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije ([[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije|ASNOS]]-a). Aprila [[1945]]. imenovan je za javnog tužioca [[Srbija|Srbije]]. Iz rata je izašao sa činom [[general-major]]a u rezervi.
 
Posle imenovanja za javnog tužioca, ponovo je preveden u vojnu službu, s činom [[pukovnik]]a. Bio javni tužilac na suđenju [[Dragutin Keserović|Dragutinu Keseroviću]], [[VojaVojislav Lukačević|Voji Lukačeviću]], [[Branko Gašparević|Branku Gašpareviću]] i drugima. Sigurno u njegovoj karijeri najveći, a ujedno i najteži je bio tzv. "[[Beogradski proces]]" protiv [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] i njegovih saradnika, održan u [[Beograd]]u od [[10. 6.]] [[1946]]. godine. Na suđenju je bio beskompromisan, oštar, nepopustljiv i držao se optužnice. Funkciju javnog tužioca je prestao da vrši [[1950]]. godine.
 
Od [[1945]]. neprekidno je biran u [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodnu skupštinu]] [[Socijalistička Republika Srbija|NR Srbije]] i Narodnu skupštinu [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] prvog i drugog saziva, u kojoj je bio član zakonodavnih odbora i član Odbora za planove i finansije. Bio je i ministar u Vladi NR Srbije, a zatim i član Republičkog izvršnog veća. Za vreme sukoba sa [[Josif Staljin|Staljinom]], ostao uz [[Josip Broz Tito|Tita]]. Na Petom kongresu KPJ u [[Beograd]]u jula [[1948]]. godine bio je predsednik izborne komisije koja je imala zadatak da saopšti rezultate za izbor novog [[CKCentralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|Centralnog komiteta]] posle glasanja. Kada je Minić pročitao [[Josip Broz Tito|Titovo]] ime sa 2.318 glasača (koliko je i bilo učesnika Kongresa), prekinut je ogromnim aplauzom i pesmom. Pokušao je da nastavi čitanje rezultata, ali mu delegati to nisu dozvolili. Kongres se završio pevanjem "[[Internacionala|nternacionale]]".
 
Kao Titov poverenik zauzimao je visoke položaje u vreme sukoba sa [[Informbiro]]om. Od [[1950]]. do [[1953]]. bio je ministar u vladi Srbije. Godine [[1953]]. postao je predsednik Izvršnog veća NR Srbije i na toj dužnosti je ostao sve do marta [[1957]]. godine.
Red 85:
== Knjige i odlikovanja ==
 
Pored politike, bavio se i pisanjem knjiga, naročito iz [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|NOB]]-a. Minić je u svom životu napisao i objavio 3 knjige:
*"Omladinski pokret u ratu i revoluciji u Srbiji 1941-1945",
*"Rat i revolucija u Srbiji 1941-1945" i