Urbana geografija – razlika između verzija

'''Urbana geografija''' je grana antropogeografije koja proučava povijest urbanih naselja, razvitak [[grad|gradova]], urbanu strukturu, prostorne obrasce koji se pojavljuju unutar grada, te jednako i urbane politike i probleme. Iako se smatra dijelom velikog polja [[antropogeografija|antropogeografije]], može se preklapati s drugim područjima [[antropologija|antropologije]] i [[fizička geografija|fizičke geografije]]. Urbani geografi pokušavaju razumijeti zašto se gradovi nalaze ondje gdje jesu, kojoj funkciji služe, hijerarhiju koja postoji među njima te zašto se razvijaju s oblikom kojeg imaju. Urbani geografi oblikuju teoretsku osnovu za brojne profesije koje među ostalima uključuju [[urbanističko planiranje|urbano planiranje]], odabir položaja [[samoposluga]], razvoj [[nekretnine|nekretnina]], analizu obrasca [[kriminal|kriminala]] i logističku analizu.

Velike, razvijene nacije imaju jedan zajednički definirajući faktor. Svi su visoko urbanizirani. Prije [[1850]]. godine nijedna zemlja nije mogla tvrditi da je pretežno urbanizirana, a na prijelazu stoljeća takvom se mogla smatrati jedino [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]. Već danas, više od 100 godina kasnije mnoge su se zemlje urbanizirale, dok su manje razvijene nacije još uvijek u tom procesu.

[[Urbanizacija]] je proces kojim se [[društvo]] transformira iz bitno ruralnog u pretežno urbano. Njezin najvidljiviji izražaj u krajoliku je rast gradova i povećanje njihovog broja, veličine i važnosti. Također proces urbanizacije može biti blisko udružen s ekonomskom kolonizacijom. Ipak urbanizacija nije samo rast gradova nego radije kompleksna promjena u ekonomskom, socijalnom i političkom razmišljanju. Kako gradovi rastu, uvode se nove definicije u svrhu popisivanja stanovništva u kojima se uobičajeno koristi koncept "proširenog grada". Definicije poput [[urbanizirano područje|urbaniziranog područja]] utemeljene na fizičkom proširenju izgrađenog područja i minimalnih zahtjeva populacijske veličine i gustoće jednako kao i [[metropolitanskometropolitanska područjeoblast|metropolitanskog područja]], temeljene na veličini urbanog stanovništva i obrascima [[komutiranje|komutacije]] kao veličine prostorne integracije daju mnogo bolji pokazatelj populacijske veličine gradova nego što to čini upotreba političkih entiteta poput [[opština|općina]]. Jedna od definicija koja je podignula mnogo zanimanja temelji se na konceptu [[urbano polje|urbanog polja]] koji je novi oblik urbanog prebivališta relativno malene gustoće koji upliće dobar transportni sustav i široku vrstu ekonomskih, socijalnih i rekreacijskih mogućnosti. Svako urbano polje se centrira i domira na određenu površinu od metropolitanskog područja s najmanje 200,000-300,000 ljudi. Njegove vanjske granice mogu se definirati dvama kriterijima: (1) Najveće vrijeme i udaljenost koje je većina ljudi spremnapotrošiti na komutaciju. (2) Vrijeme ili udaljenost koje je većina ljudi spremna putujući potrošiti za tjedne ili vikendske rekreacijskih aktivnosti. Mnoga od tih urbanih polja dolaze u dodir jedna s drugom i ona se nalaze u interakciji.