Mihailo Dinić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 3 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1254422 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Mihailo Dinić''' ([[23. 4.|23. april]] [[1899]], [[Lučica]] kod [[Požarevac|Požarevca]] — [[12. 5.|12. maj]] [[1970]], [[Beograd]]) je bio [[srpski istoričar]] i akademik [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]]. Najveći deo naučnog rada posvetio je istraživanju [[Srbija uhistorija srednjemsrednjovjekovne vekuSrbije|srpske srednjovekovne]] prošlosti.
 
==Školovanje i rani radovi==
Školovao se u rodnom mestu, Požarevcu i Beogradu. Prekinuo je škoovanje zbog [[Prvi svetskisvjetski rat|Prvog svetskog rata]]. Sa [[Srpska vojska u Prvom svetskom ratu|srpskom vojskom]] povlači se [[Albanska golgota|preko Albanije]] a potom nastavlja školovanje u [[Francuska|Francuskoj]]. [[IstorijaHistorija|Istoriju]] i [[Geografija|geografiju]] studirao je na univerzitetu u [[Monpelje]]u. Nakon povratka u Srbiju radio je kao gimnazijski profesor u [[Kruševac|Kruševcu]], [[Vršac|Vršcu]], [[Knjaževac|Knjaževcu]], [[Vinkovci]]ma, [[Zemun]]u i Beogradu. U periodu od [[1928]]. do [[1930]]. usavršavao se u [[Beč]]u. Mentor mu je bio [[Karlo Pal]]. Tu je doktorirao sa disertacijom o srednjovekovnom [[Srem]]u. Dobio je mesto na učiteljskoj školi u [[Dubrovnik]]u. Tu je imao priliku da istražuje u dubrovačkim arhivama. Piše prve naučne radove, studije o [[Nikola Altomanović|Nikoli Altomanoviću]] ([[1932]]), krunisanju [[Tvrtko I Kotromanić|Tvrtka I]] za kralja ([[1932]]) i o vatrenom oružju u Dubrovniku i okolnim zemljama.
 
==Na Beogradskom univerzitetu==
Njegov rad primetili su vodeći srpski istoričari tog vremena. [[Stanoje Stanojević]] ga poziva u Beograd. Dobio je [[1934]]. mesto na
[[BeogradskiUniverzitet univerzitetu Beogradu|Beogradskom univerzitetu]]. U Beogradu je imao povoljne uslove za naučni rad. Objavljuje radove o dubrovačkim tributima ([[1935]]), karavanskoj ttrgovini ([[1937]]), zemljama [[herceg od Svetog Save|hercega od Svetog Save]] ([[1940]]). Godine [[1937]]. boravi u [[Pariz]]u gde se upoznaje sa novim izvorima. U ovom periodu ga posebno interesuje [[Bitka na Kosovu|Kosovska bitka]].
 
[[Drugi svjetski rat|Drugi svetski rat]] prekinuo je Dinićev naučni rad. On je, kao rezervni oficir [[Vojska Kraljevinejugoslovenska Jugoslavijevojska|vojske Kraljevine Jugoslavije]], zarobljen tokom [[Aprilski rat|Aprilskog rata]]. Do kraja rata boravio je u zarobljeničkim logorima gde mu je zdravlje narušeno.
 
==Najplodniji period==
Po završetku rat vraća se na Beogradski univerzitet. Takođe nastavlja svoja arhivska istraživanja. Ovo je najplodniji period njegovog stvaralaštva tokom koga nastaju brojne studije o najrazličitijim temama iz političke i privredne istorije, [[Istorijskahistorijska geografija|istorijske geografije]] i [[Pomoćne istorijske nauke|pomoćnih istorijskih nauka]]. Objavio je monografije o državnom saboru [[Srednjovekovna Bosna|srednjovekovne Bosne]] ([[1955]]), srednjovekovnom rudarstvu u Bosni i Srbiji ([[1955]], [[1964]]) i o [[humzahumlje|humsko]]sko-[[Trebinje|trebinjskoj]] vlasteli ([[1967]]). Za [[Kembrička istorija srednjeg veka|Kembričku istoriju srednjeg veka]] napisao je pregled istorije Balkana od [[11. vekvijek|11]]. do [[15. vekvijek|15. veka]]a ([[1963]]). Takođe se bavio i objavljivanjem izvorne građe. Pored pojedinačnih dokumenata koje je objavljivao kao priloge uz svoje radove objavio je više zbirki dokumenata: odluke dubrovačkih veća [[1380]]-[[1389]] ([[1951]], [[1964]]), građu o roblju, patarenima, dubrovačkoj kovnici i poslovnu knjigu [[Lukarevići|Lukarevića]] vođenu u [[Novo Brdo|Novom Brdu]] u tri sveske pod naslovom ''Iz dubrovačkog arhiva'' ([[1957]]-[[1967]]), građu za istoriju [[Beograd u srednjem veku|srednjovekovnog Beograda]] ([[1951]], [[1958]])
 
Dobio je veliki broj naučnih priznanja. Bio je redovni profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu. Za dopisnog člana [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]] izabran je [[1948]]. a za redovnog [[1955]]. godine. Penzionisan je [[1957]]. godine ali je nastavio svoja istraživanja u dubrovačkom arhivu dok god mu je zdravlje to dopuštalo. Umro je 12. maja 1970. U beogradu. Nakon smrti njegova biblioteka, rukopisi sa ispisima iz dubrovačke arhive preneti su u [[Narodna biblioteka|Narodnu biblioteku]] gde čine posebnu celinu. Neki njegovi rukopisi objavljeni su posthumno. [[Srpska književna zadruga]] objavila je u knjizi ''Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko geografske studije'' [[1978]]. godine njegove radove iz oblasti istorijske geografije.
 
==Značaj==