Michael Schumacher – razlika između verzija

| Državljanstvo = {{ZD|NJE}} [[NjemačkaNemačka|Njemačko]]

'''Michael Schumacher''' ([[Hürth-Hermülheim]], [[3. 1.|3. siječnja]] [[1969]].), [[Njemačkanemačka|njemački]] vozač [[Formula 1|Formule 1]] iz [[Kerpen]]a u [[Porajnje|Porajnju]]. Sa suprugom Corinnom ima dvoje djece, Ginu Mariu i Micka. Michael je stariji brat [[Ralf Schumacher|Ralfa Schumachera]], koji je također donedavno bio vozač Formule 1.

Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu [[Formula 1|Formule 1]]. Bio je dva puta Njemački sportaš godine ([[1995|1995.]] i [[2004|2004.]]). Prvi je i zasad jedini Nijemac, kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama [[Formula 1|Formule 1]], a samim time je popularizirao [[Formula 1|Formulu 1]] kao [[sport]] u svojoj zemlji. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u [[Benetton Formula|Benettonu]] ([[1994|1994.]] i [[1995|1995.]]) [[1996|1996.]] g. prelazi u [[Scuderia Ferrari|Ferrari]], momčad koja naslov prvaka nije okusila još od davne [[1979|1979.]] s [[Jody Scheckter|Jodyjem Scheckterom]]. Od [[2000|2000.]] g. pa do kraja [[2004|2004.]] g. nitko mu nije bio ravan i osvojio je 5 naslova u nizu. Srušio je gotovo sve bitne statističke rekorde. Schumacher je svoju posljednju sezonu [[2006|2006.]] u [[Scuderia Ferrari|Ferrariju]] odvozio za 46 milijuna dolara. Nakon neuspjelog mogućeg povratka u [[F1]] [[2009|2009.]] kao zamjena za ozljeđenog [[Felipe Massa|Felipea Massu]], zbog bolova u vratu koje je zadobio prilikom pada sa motocikla Schumacher je morao na kraju odustati. <ref>[http://www.michaelschumacher.de/?page=news&story_id=82524&lang=uk Michael cancels F1-Comeback {{en icon}}]</ref> Tako je na kraju još bolje pripremivši se pričekao novu sezonu i vratio se natjecanju [[Formula 1|Formule 1]] u [[2010|2010.]] sa novom momčadi [[Mercedes Grand Prix|Mercedesa]] koja je preuzela momčad [[Brawn GP]]-a.

Od [[1984|1984.]] godine Michael vozi njemačke i europske serije u kartingu uključujući i Formulu Konig. 1987. g. osvaja njemačko i europsko karting prvenstvo, što je uzročilo i napuštanje škole te počinje raditi kao mehaničar.

U svojoj prvoj punoj sezoni [[1992|1992.]] Michael postaje igrati značajniju ulogu u Formuli 1 kada ostvaruje prvi podij na VN Meksika. Vozi dosta odlučnije i agresivnije, i na stazi uopće nije izgledao kao novak, nego kao vozač koji iza sebe ima nekog iskustva. Svog novog timskog kolegu [[Martin Brundle|Martina Brundlea]] ostavljao je na kvalifikacijama i do sekunde zaostatka. Kritizira [[Ayrton Senna|Sennu]] na VN [[Brazil]]a radi nepotrebnog ponovnog obilaženja, kada ga je Michael već prošao, jer je Senna imao već vidljive probleme na bolidu te je kasnije odustao. Sudaraju se također i na VN Francuske kada Michael neoprezno i kasno koči i udara u [[Ayrton Senna|Sennu]]. Vraća se sa podijem na domaćem terenu na VN Njemačke na Hockenheimu. A na VN Mađarske izlijeće kada mu na ravnini ispada stražnji [[stabilizator]]. Izlijetanje je bilo nasreću ne toliko strašno, jer nije dodirnuo niti ogradu kada se izvrtio, ali onaj trenutak kada mu je otpao pri punoj brzini, to je ipak bio trenutak radi kojeg su Michaelu prošli trnci. 30. kolovoza Michael ostvaruje prvu pobjedu na VN Belgije točno godinu dana nakon debija. S nevjerojatnom taktikom (što će se kasije kroz godine pokazati, da je superioran u tome) i ''igranja'' s gumama, jer je staza djelomično bila mokra, igra se sa konurencijom. U cijeloj sezoni na startu se nije kvalificirao slabije od 6 mjesta. Sezonu je završio na nevjerojatnom 3 mjestu s 53 boda iza [[Nigel Mansell|Nigela Mansella]] i [[Riccardo Patrese|Riccarda Patresea]], koji su vozili ''vanzemaljske'' Williamse s aktivnim ovijesom i sustavom za kontrolu staze.

[[1993|1993.]] Michael nastavlja sa [[Benetton Formula|Benettonom]]. Ta sezona bila je jednako usješna kao i protekla, ali ipak malo drugačija, u neku ruku čak i teža. Opet su se ponovile borbe sa Sennom i u neku ruku Michael se nikako nije slagao sa time što taj vozač radi. Na prvoj utrci na VN Južnoafričke Republike u jednom dvoboju sa Sennom prilikom Michaelovog napada izvrtio se jer je [[Ayrton Senna|Senna]] ušao na njegovu putanju i kako bi izbjegao sudar Michael se izvrtio. Na VN Velike Britanije također sjajna borba između njih na kojem Michael ipak dobro prolazi i prestiže [[Ayrton Senna|Sennu]] tada u borbi za drugo mjesto. Kao i godinu ranije deklasira novog momčadskog kolegu i veterana [[Riccardo Patrese|Riccarda Patresea]] kojemu je to ujedno bila i posljednja sezona u Formuli 1 na utrkama, a pogotovo na kvalifikacijama ostaljavši ga vrlo redovito i preko sekunde zaostatka. Uspio je ipak pobjediti na VN [[Portugal]]a krajem sezone. Osvojio je 52 boda i završio sezonu na 4 mjestu.

Michael je u sezonu [[1994|1994.]] ušao vrlo snažno pobjedivši 6 puta u prvih sedam odvoženih utrka. Njegov [[Benetton Formula|Benetton]] kao i neki drugi bolidi bili su pod sumnjom, da koriste nelegalna elektronska pomagala. Ta priča bila je aktualna kroz čitavu sezonu i stalno su se vukli repovi na tu temu. Ali tada su stigli problemi za Michaela. Na VN [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Velike Britanije]] u [[krug]]u za zagrijavanje Michael je potpuno neobjašnjivo prestigao [[Damon Hill|Damona Hilla]] i vozio se tako par zavoja, dok ga nije propustio naprijed. To nije u skladu s pravilima i Michael je zaradio ''stop & go'' kaznu kasnije u samoj utrci radi tog poteza. Ignoriravši tu kaznu Michael je nastavio voziti, da bi kasnije zaradio crnu zastavu što je automatsko isključivanje sa utrke. Niti zastavu nije poštivao i utrku je završio u regularnim uvjetima kao drugi. Kasnije je diskvalificiran i još je zaradio kaznu od 2 utrke zabrane utrkivanja. Michael je kasnije objašnjavao, da [[crnacrno|crnu]] zastavu nije vidio i da je slušao inžinjere, što mu govore preko [[radio]] veze i što mora činiti, tj. da mora ignorirati sve kazne, koje su mu bile namjenjene, jer kao nisu u skladu s pravilnikom za dodjeljivanje kazni. Zabranu na 2 utrke Michael je zatražio, da mu se računaju kasnije u sezoni, jer je htio voziti na domaćem [[Hockenheim]]u i na svom voljenom Spau. Da stvar bude još gora upravo na utrci u Spa na VN [[Belgija|Belgije]], Michael je diskvalificiran na kraju utrke kada pobjeđuje zbog 2 mm pretanke daske na podnožju bolida. [[Benetton Formula|Benetton]] je uložio žalbu, da se daska izgrebala prilikom jednog Michaelovog izvrtanja u utrci, koje je za Michaela dobro prošlo. [[FIA]] za to nije priznala žalbu. Utrke u [[Italija|Italiji]] na [[Monza|Monzi]] i u Portugalu na stazi u [[Estoril]]u Michael nije vozio, a njegov najveći konkurent [[Damon Hill]] na obje je trke pobjedio i smanjio zaostatak za Michaelom na samo bod. Taj bod razlike ostao je i na kraju kada su oboje pobjedili na još naredne dvije utrke, Michael u [[Jerez]]u, a Hill na Suzuki za finalni rasplet na VN Australije, kada se sudaraju u međusobnom dvoboju na stazi u borbi za naslov prvaka. Bolidi su bili previše oštečeni za nastavk utrke i za obojicu to je značio kraj. Prvi naslov pripao je Michaelu, ni sam nije mogao vjerovati da je uspio. U tek trečoj punoj sezoni osvojio je naslov prvaka i to kao drugi najmlađi prvak na vječnoj ljestvici iza [[Emerson Fittipaldi|Emersona Fittipadija]]. Naslov je posvetio ranije u sezonu tragično poginulom [[Ayrton Senna|Ayrtonu Senni]] zbog čega bi, priznaje, teško osvojio naslov. Svoj prvi naslov prvaka Michael je osvojio sa 8 postignutih pobjeda i 92 osvojena boda.

Sezona [[1995|1995.]] bila je potpuno čista i bez ikakvih zavrlzama. Michael se ''prošetao'' kroz sezonu do drugog naslova prvaka i postao najmlađi dvostruki svjetski prvak.

Michael je [[1996|1996.]] prešao u [[Scuderia Ferrari|Scuderiu Ferrari]], momačad koja naslov prvaka čeka još od [[1979|1979.]] Došavši u Maranelo Michael je odmah bio svjestan kamo je došao i shvatio je, da više neće ostvarivati vrhunske rezultate, ali izjavljivao je; Stići će nova era za [[Scuderia Ferrari|Ferrari]]. Bolid [[Scuderia Ferrari|Ferrarija]] kojeg je on počeo voziti nakon dvojca [[Gerhard Berger|Berger]] - [[Jean Alesi|Alesi]] bio je prvi desetocilindrični [[Scuderia Ferrari|Ferrarijev]] motor. Kako je još uvijek sve bilo u razvojnoj fazi Michael je kroz sezonu vozio dva različita modela [[Scuderia Ferrari|Ferrarijevog]] bolida. S prvim modelom pobjedio je na VN Španjolske, a s drugim na VN Beligije i VN Italije. Kasnije je Michael rekao da su ti modeli bolida bili najgori bolidi u [[povijesthistorija|povijesti]]i njegove karijere od svih bolida koje je on vozio. Bili su totalno neupravljivi i jednostavno Michael nije uživao u vožnji s tim bolidima. Sa ukupno 3 pobjede u sezoni Michael završava sezonu na 3 mjestu sa 59 osvojenih bodova.

Godine [[1997|1997.]] Michael borio se sa [[Jacques Villeneuve|Jacquesom Villeneuveom]] za naslov svjetskog prvaka, koja se okonačala na zadnjoj utrci u [[Jerez|Jerezu]] kada se obojica sudaraju, a [[Jacques Villeneuve|Villeneuve]] odnosi svoj prvi i jedini naslov. Sezona je bila poprilično neizvjesna, i stvarno je čudno bilo da se Michael sa svojim [[Scuderia Ferrari|Ferrarijem]] te godine uopće i borio za naslov prvaka, jer taj bolid naprosto nije bio spreman za to. Izdvaja se nevjarojatna pobjeda po kišnom Monte Carlu kada Michael apsolutno deklasira konkurenciju i radi od svih prosječne vozače. Michael je te sezone odnio 5 pobjeda i osvojio 78 bodova. Zbog nesportskog poteza (sudar s [[Jacques Villeneuve|Villeneuveom]]) na zadnjoj utrci za VN Europe Michaelu su oduzeti svi bodovi, koje je osvojio u vozačkom poretku koji su ga držali na drugom mjestu tako, da se te sezone Michael vodi kao diskvalificiran za cijelu sezonu. Pobjede su mu priznate kao i bodovi za momčad [[Scuderia Ferrari|Ferrari]].

[[Datoteka:Schumacher_and_Coulthard_in_the_1998_British_Grand_Prix.jpg|250px|thumb|desno|Schumacherova borba sa [[David Coulthard|Davidom Coulthardom]] na VN Velike Britanije [[1998|1998.]]]]

Godine [[1998|1998.]] Michael je bio spreman sa Ferrarijem da krene u lov na naslov prvaka, te da nakon 19. god. suše vrati naslov u Maranello.

Godine [[1999|1999.]] Michael je pomogao [[Scuderia Ferrari|Ferrariju]] da dođe, ako ne može već do pojedinačme titule barem do titule konstruktorskog prvaka.

Sezona je sve do sedme utrke za VN Velike Britanije bila obećavajuća za Michaela, ali onda se dogodila nesreća. Prilikom starta utrke koji je naknadno već bio prekinut, zbog sudara nekih vozača sa kraja startnog grida, vozači koji su krenuli nastavili su s utrkom ne znajući, da više ne moraju voziti na limitu, nego samo da završe krug i da ponovno konfirmiraju startni poredak. Michael je bio u borbi za treće mjesto s momčadskim kolegom [[Edddie Irvine|Eddijem Irvineom]] i prilikom ulaska u zavoj ''Stowe'' Michael je samo produžio ravno u [[zid]]. Udario je u zid od [[guma]] pri [[brzina|brzini]] od 107 km/h i zadobio je dvostruki prijelom desne noge tako da je izbivao sa slijedećih [[6 (broj)|šest]] utrka. Vratio se na VN [[Malezija|Malezije]] predzadnju utrku sezone i pomogao je Irvineu u pobjedi na toj utrci u kojoj je Michael bio drugi. Nakon izbivanja gotovo više od 2 mjeseca iz utrka Michael je pokazao na toj prvoj utrci nakon teške nesreće nezapamčenu formu, ne samo na utrci nego i na treninzima, jer je Sepang bila nova staza u kalendaru i ostavljao je konkurenciju na 1 sekundu zaostatka. Michael je ponovo bio onaj stari. Na posljednjoj utrci na VN [[Japan]]a u [[Suzuka|Suzuki]] također osvaja drugo mjesto iza [[Mika Häkkinen|Häkkinena]] s ''rezervnom'' vožnjom jer je bio u poziciji, da pomogne [[Eddie Irvine|Irvineu]] da osvoji naslov. Kasnije je izjavio, da je [[Mika Häkkinen]] protivnik kojeg najviše respektira od svih protivnika dosad. Sezonu je završio na 5 mjestu s 44 bodova.

[[2000|2000.]] g. Michael konačno osvaja svoj treći naslov prvaka nakon velike borbe s Hakkinenom. Pobijedio je zaredom u prve tri utrke, fenomenalno strartavši u sezonu. Sredinom sezone bilježi tri odustajanja zaredom (dva već na samom startu u prvim zavojima) koja su Hakkinenu vratila zaostatak za Michaelom, te je još naknadno pobjedio na dvije utrke, što je smanjilo Michaelovu prednost na minimum. Sezonu završava u stilu pobjedivši na svim preostalim utrkama do kraja sezone i osvaja naslov na predzadnjoj utrci u Suzuki.

Na VN [[Italija|Italije]] izjednačio je broj pobjeda sa Sennom i na [[novinar]]sko pitanje u vezi tog velikog postignuća pada u kolaps i rasplače se na novinarskoj konferenciji uživo u [[Televizija|TV]] prijenosu.

[[2001|2001.]] Michael osvaja i četvrti naslov prvaka i ponavlja rekord od 9 pobjeda u sezoni. Sezonu obilježava sjajnim ''bratskim dvobojima'' s bratom Ralfom kada ga čak mlađi brat uspijeva i pobjediti na VN Kanade, a ističe se i pobjeda na VN Belgije na kojoj Michael ruši rekord Alaina Prosta u broju pobjeda u karijeri (52 pobjede). Naslov osvaja 4 utrke prije kraja sezone, a sezonu završava sa 123 boda, čak 58 više od drugoplasiranog Coultharda.

[[2002|2002.]] g. je bila sezona pune dominacije i pobjede Ferrarija na 15 od 17 utrka, a Michael je postavio novi rekord u broju pobjeda u sezoni i on sad iznosi 11 pobjeda. Predominanta sezona u kojoj se Michael samo prošetao do 5 naslova prvaka i izjednačuje se sa Juanom Manuelom Fangiom. U sezoni se ističe i jedna pomalo čudna pobjeda na VN Austrije kada Michael kao pobjednik biva izviždan od publike jer ga je na samom cilju propustio timski kolega Barrichello. Cijela situacija bila je izrežirana od vođe Ferrarija [[Jean Todt|Jeana Todta]]. Sezonu završava s rekordnih 144 boda, 60 bodova više od momčadskog kolege Barrichella. S Barrichellom osvaja čak 9 dvostrukih pobjeda za Ferrari u 17 odvoženih utrka.

2003. god. Michael ruši jedan od najvažnijih rekorda uopće u F1 ikada postignutih, a to su naslovi svjetskoga prvaka. Te godine postaje šesti put svjetski prvak, a rekord je do tada držao [[Juan Manuel Fangio]] s 5 osvojenih prvenstava. Te godine najveći rivali su mu bili vozači Williamsa [[BMW]]-a (uključujući brata Ralfa) i McLaren [[Mercedes]]a. Sezona je bila jedna od najnepredvidljivih u posljednjih nekoliko godina i odluka o prvaku je pala na zadnjoj utrci u Suzuki, kada je [[Kimi Raikkonen]] imao minimalne šanse da osvoji prvenstvo. Utrku prije na utrci za VN [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a u [[Indianapolis (Indiana)|Indianapolisu]]u veliku šansu je imao i [[Juan Pablo Montoya]].

2004. je bila prava rekordma sezona Michaela Schumachera. Pobijedio je u prvih 13 utrka čak 12 puta što u povijesti natjecanja Formule 1 nikada nije bilo ubilježeno. ''Prošetao'' je do svog rekordnog 7 (kasnije će pokazati, da je to bio posljednji naslov) naslova svjetskoga prvaka i jednostavno je bio u svom elementu, na drugom [[planetplaneta|planetu]]u. Kroz sezonu je imao dva incidenta sa Juanom Pablom Montoyom na VN [[San Marino|San Marina]] kada je skoro izbacio Kolumbijca iz utrke, koji ga je kasnije optužio da je glup ili slijep ako nije vidio njegov bolid kako ga pokušava preteći. Radilo se samo o laganom dodiru koji je pomalo bio dvojben jer je izgledalo da je Michael doista namjerno pokušao izbaciti Montoyu sa staze. A drugi se zbio u tunelu Monaka kada se Montoya prilikom faze safety-cara zalijeće u Michaela. Michael je zagrijavao kočnice i [[guma|gume]] te naglo usporio na što je Montoya prekasno reagirao i zaletio se u njega. To je ujedno bilo i jedino odustajanje Michaela te sezone. Ukupno je pobjedio u 18 utrka čak 13 puta te je postavio i taj novi [[rekord]]. Sezonu je završio s 148 osvojenih bodova.

Sezona [[2005]]. za Michaela je bila jedna od najtežih sezona u karijeri, jer je sa vrlo moćnim bolidom, koji svih proteklih godina bio nepobjediv te sezone je upao u totalni prosjek, a jednu jedinu pobjedu te sezone ostvario je na VN [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a u utrci [[6 (broj)|šest]] bolida, koji su bili na Bridgestonovim [[guma]]ma, jer su se svi koji su bili na Michelin gumama povukli s utrke radi sigurnosnih razloga. Te sezone su se promjenila pravila s gumama, koje se više nisu mijenjale tokom utrke, nego je jedan set guma morao izdržati čitavu utrku. To je bio glavni razlog slabe Ferrarijeve forme te sezone radi Bridgestone guma, i Michael je bio totalno nemoćan da išta promjeni. Od pravih utrka bilježi se sjajna borba s Alonsom na VN San Marina, kad ga je Michael stiskao zadnjih 12 krugova u borbi za prvo mjesto, ali na kraju ipak nije uspio. Odustao je šest puta u 19 utrka i osvojio 62 boda što je bilo dovoljno za njega mizerno tek treće mjesto u poretku.

2006. je bila posljednja Michaelova sezona u Formuli 1. Nakon tri utrke osvojio je 11 bodova i bio već 17 bodova u zaostatku za Fernandom Alonsom aktualnim svjetskim prvakom. Pobjeđuje u naredne dvije utrke nakon 18 mjeseci suše nebrojeći pobjedu na VN [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a, kada su se sve momčadi na Michelinu povukle sa utrke. Nakon VN Kanade zaostatak za Alonsom je dostigao vrhunac i iznosio je 25 bodova. U sljedeće [[3 (broj)|tri]] utrke Michael se vraća i smanjuje na prihvatljivijih 11 bodova. U nastavku sezone pobjeđuje na VN Italije i VN Kine kada se po prvi put u sezoni izjednačava s [[Fernando Alonso|Alonsom]]. Ostvaruje jedan od največih preobrata u sezoni u povijesti Formule 1. Sve se poklapalo savršeno u završnici sezone, da Michael osvoji rekordni 8 naslov svjetskoga prvaka, ali kvar na motoru na VN Japana upropaštava sve. Bio je to kvar kakav se nije dogodio još od VN Francuske [[2000]]. i za Michaela je sezona bila izgubljena. Alonsu je u završnici trebao samo bod da potvrdi svoj drugi naslov, što se na kraju i dogodilo. Michael je svoju posljednju utrku završio kao 4 s mnogo problema uoči same utrke, koje su se događale i tokom utrke, od problema pumpe za [[goriva|gorivo]] do ispuštanja gume prilikom dodira sa Fisichellom. Usprkos svim problemima, koje su se događali na toj utrci po Michaelu, utrka je otišla u povijest kao njegova zadnja utrka u Formuli 1 i kao jedna koju je odvezao na jedan od najveličanstvenijih načina koji je to mogao odvesti u svom pravom ''Schumacherovskom stilu'' kada je sve ostale vozača učinio prosječnima bez obzira na konačan ishod rezultata, koji je ostvario na toj utrci.

Dok su se još prskali šampanjcem na pobjedničkom podiju i dobivali pobjedničke pokale, pobjednički trojac tog vikenda Michael Schumacher, Kimi Raikkonen i [[Robert Kubica]], Ferrari je počeo lansirati vijesti novinskim agencijama da se Schumacher krajem godine povlači iz Formule 1. Nekoliko minuta kasnije uživo pred milijunima gledatelja na novinarskoj konferenciji nakon utrke Michael konačno sam objavljuje vijest, koja se mjesecima vukla kao jedna od mogućnosti i epilog je dostigao kraj. Michael objavljuje kraj trkaće karijere na kraju sezone i zahvaljuje se cijeloj [[obiteljporodica|obitelji]]i, osobito ocu, koji ga je okrenuo da krene tim putem. Spomenuo je svoju cijelu 30-godišnju trkaću karijeru i sve što su mu utrke donijele kroz to razdoblje.

|bgcolor="#EFCFFF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>Ret</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| '''''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]'''''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| ''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#DFDFDF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>2</small>

|bgcolor="#EFCFFF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>Ret</small/>

| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>INJ</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| ''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| '''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]'''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#DFDFDF"| ''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]''<br /><small>2</small>

|bgcolor="#DFFFDF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>5</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| '''''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]'''''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#DFFFDF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>5</small>

|bgcolor="#FFFFBF"| ''[[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]''<br /><small>1</small>

|bgcolor="#CFCFFF"| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small>15</small>

|bgcolor=| [[Velika nagrada EuropeEvrope|EUR]]<br /><small></small>

[[Datoteka:Michael_Schumacher_win_2004.jpg|thumb|desno|200px|Schumacher slavi pobjedu na [[Velika nagrada SAD|VN SAD-a]] [[2004|2004.]] g.]]