Metak – razlika između verzija

Prethodnik modernog metalnog metka su bila eksplozivna punjenja umotana [[papir]]om. Prva generacija ove vrste metka je služila za doziranje određene količine [[barut]]a. Kako se do 17. vijeka koristilo uglavnom oružje punjeno od naprijed, strijelci su za punjenje uzimali ili punjače kojima su u cijev ubacivali nedoziranu količinu baruta, ili kasnije u papir umotan i doziran barut. Da bi se puška ili pištolj napunili, bilo je neophodno [[zubzubi]]imama (druga [[ruka]] je morala držati oružje) otvoriti papirni omot i njegov sadržaj sasuti u cijev. Nakon toga, sa šipkom u kalibru oružja, bi se barut nabio. Ovakvom naboju u cijevi slijedi [[olovo|olovno]] zrno, koje se putem iste šipke nabija u cijev. Pri inicjalnom paljenju, na početku putem [[kremen]]a a kasnije putem perkuzijskih kapsula, nabijeni barut putem [[oksidacija|oksidacione]] reakcije i [[energija|energije]] koja nastaje tjera zrno napolje. Ovaj princip vrijedi i za današnje vrste oružja koja energiju za pokretanje metka vuku iz oksidacionih reakcija punjenja.

Ovakav način punjenja je vremenski bio zahtjevan, tako da su i dobro obučeni strijelci mogli opaliti samo nekoliko zrna u [[minuta|minutiminut]]i. Promjenom taktike [[rat]]ovanja u 19. vijeku, pojavila se i potreba za većom brzinom paljbe te tako i za bržim načinom punjenja.