Tvrtko I Kotromanić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
{{Infokutija Vladar
| Ime =Stjepan Tvrtko I
| Nasljeđivanje =[[SpisakBosanski bosanskih vladaravladari|Ban Bosne]]
| Nasljeđivanje1 =[[SpisakBosanski bosanskih vladaravladari|Kralj Bosne]]
| Slika =
| Opis slike =
| Vladavina =[[1353]] - [[1377]]
| Vladavina1 =[[1377]] - [[1391]]
| Krunidba1 =[[26. 10.|26. oktobar]] [[1377]]
| Prethodnik =[[Stjepan II, ban BosneKotromanić|Stjepan II]]
| Nasljednik1 =[[Stjepan Dabiša]]
| Supružnik =[[Doroteja Bdinska]]
Red 17:
| Datum rođenja = 23.august 1338.
| Mjesto rođenja = Bosna
| Datum smrti =oko [[10. mart3.|10. marta]]a [[1391]].
| Mjesto smrti = Moštre ?
| Mjesto sahrane =[[Mile (Visoko)|Mile]] ([[Arnautovići]])
|}}
'''Stjepan Tvrtko I''' je bio bosanski [[ban]] od [[1353]]. do [[1377]]. godine, a zatim i prvi bosanski [[kralj]] do [[1391]]. godine.
Red 36:
Tvrtko I postao je bosanski ban 29.9.1353. nakon smrti strica [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]] [[28. 9 . 1353]]. godine. Nakon smrti njegova oca [[1354]]. uz njega je državne poslove vodila i majka [[Jelena Šubić]]. U prvo je vrijeme Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik I Anžuvinski|Ludovika I Anžuvinca]], koji je imao za ženu njegovu prvu rodicu, [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetu Kotromanić]].
 
Uskoro je papa prouzrokovao spor između Tvrtka i Ludovika, koji je privremeno izglađen [[1357]]. godine, kada je Tvrtko morao ustupiti Ludoviku [[Zahumlje|Hum]], navodno kao miraz Elizabete. Ludovik je [[1363]]. ponovno poveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika - [[krstjani|krstjana]], ali se poražen morao povući. Pored toga Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je [[1366]]. godine izbila buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom [[Stjepan Vuk|Vukom]], tako da su Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu i skloniti se u Ugrasko-Hrvatsko kraljevstvo. Ali već [[1367]]. godine, očito uz pomoć ugarskog kralja, koji je shvatio da je izazvao nemire od kojih ni Tvrtko, ni on neće imati nikakve koristi, Tvrtko se opet vraća u Bosnu na vlasti.
 
== Pravo na srpsku krunu ==
Red 42:
[[Datoteka:Bosnia coin.png|thumb|right|Zlatnik Tvrtka I]]
[[Datoteka:MileOstaci.jpg|thumb|Ostaci temelja crkve u Milama]]
Zajedno sa srpskim knezom [[Lazar HrebljanovićHrebeljanović|Lazarom Hrebljanovićem]] porazio je [[Oblasni gospodar|oblasnog gospodara]] [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] [[1373]]. i proširio se na područja [[Drina|Drine]] i [[Lim]]a. Početkom [[1377]]. od [[Balšići|Balšića]] je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. U njegovoj državi bilo je područje ranije države Nemanjića. Na taj način je stekao uslove da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, naročito u odnosima sa Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uslove da to učini. Nakon smrti cara [[Uroš]]a, potkraj [[1371]]. godine, on se javio kao pretendent za upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom [[NemanjićiDinastija Nemanjića|Nemanjićima]]ma.
 
[[Krunisanje Tvrtka I Kotromanića za kralja Bosne 1377|Krunisanje Tvrtka I]] izvršeno je [[1377]] na Mitrovdan (8. novembar) u manastiru Mileševa u kome su počivale mošti svetog Save, osnivača [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]]. Tvrtko se po tradiciji srpskih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srba, Bosne, Primorja, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju [[Svetodmitarski dohodak]] koji je ranije pripadao srpskim vladarima. Tvrtkovo krunisanje i proglašenje kraljem u sintagmi 'kralj Srbljem' odnoslilo se na teritorij koji je priključio Bosni između [[1373]]. i [[1377]]. godine. Njegove obaveze prema preostalim srpskim oblasnim gospodarima nisu postojale. Otuda u izvorima i nema informacija o prihvatanju ili neprihvatanju Tvrtkovog čina među srpskim oblasnim gospodarima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Realno stanje na terenu nije rezultiralo njihovom vazalnom odgovornošću, nekoj vrsti pravnog statusa prema novom kralju.
Red 49:
[[Datoteka:Zlatnik - Tvrtko I Kotromanić.jpg|thumb|desno|Zlatnik Tvrtka I]]
 
Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I [[1382]]. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio hrvatskim feudalnim buntovnicima ([[Ivan Paližna]], braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv Ludovikove kćerke [[Marija, Anžuvinskahrvatsko-ugarska kraljica|Marije Anžuvinske]], nove ugarske kraljice. Tvrtko je usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.
 
Tvrtkova vojska pod zapovjedništvom [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatka Vukovića Kosače]] [[1388]]. dobija bitku kod [[Bileća|Bileće]] protiv nadirućih osmanskih trupa. U boju na [[KosovskaBitka na bitkaKosovu|Kosovu]] učestvovala je na strani kršćanskih saveznika i bosanska vojska kralja Tvrtka pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače. Postoji samo jedan historijski izvor iz prve ruke o Boju na Kosovu, a to su Tvrtkovi dokumenti iz druge polovine [[1389]].
 
Poslije bitke na Kosovu Tvrtko, kao pobjednik, pojačava pritisak na [[Dalmacija|Dalmaciju]], tako da su mu se [[1390]]. godine pokorili gradovi [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]] i ostrva [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula]]. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe ([[1374]]) bugarskom princezom [[Doroteja Bugarska|Dorotejom]] (kćerkom vidinskog bugarskog cara [[Sracimir]]a). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću velik teritorij. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo osmansko prodiranje.
Red 57:
== Smrt ==
 
Tvrtko I je umro neočekivano [[10. mart3.|10. marta]]a [[1391]]. godine. <ref name=Z.muzej> Zemaljski muzej u Sarajevu, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu'', 1951</ref><ref name=Zbornik> Društvo za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, ''Pomorski zbornik'', 1982</ref> Naslijedio ga je rođak, [[Stjepan Dabiša]].
 
== Ostavštvina ==
 
Za vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politička stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak, što sve zajedno Bosnu čini najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka imenuje najvećim vladarem u [[Historija srednjovjekovne Bosne|historiji srednjovjekovne Bosne]]. Neki historičari bilježe odmah nakon Tvrtkovog krunisanja i prvo kovanje zlatnog novca na južnoslavenskim prostorima. Naredni zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa [[Stjepan Tomaš Kotromanić|Stjepanom Tomašem]]. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi [[bosanski ljiljan|zlatni ljiljan]] ([[bosanski ljiljan|lilium bosniacum]]). Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo.
 
== Porodica ==
Red 129:
|-align=center border=1
| width=30% align=center | '''Prethodnik:'''<br />-
| width=40% align=center | '''[[Bosanska kraljevinaKraljevina|Kraljevi Bosne]]'''<br />[[1377]]. - [[1391]].
| width=30% align=center | '''Nasljednik:'''<br />[[Stjepan Dabiša]]
|}