64.473
izmjene
m (Bot: Migrating 22 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q76118 (translate me)) |
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja) |
||
|rezultat=rimska pobjeda
|zaraćeni1=[[Rimska Republika]], [[Pergam]]
|zaraćeni2=[[Makedonija (antička)|Antička Makedonija]]
|komandant1=[[Lucije Emilije Paul Makedonac|Lucius Aemilius Paullus Macedonicus]]
|komandant2=[[Perzej od Makedonije|Perzej Makedonski]]
}}
'''Treći rimsko-makedonski rat''' se vodio u periodu od [[171. pne.|171]]-[[167. pne.]] između [[Rimska Republika|Rimske Republike]] i [[Pergam]]a s jedne, te [[
== Uvod ==
Nakon što je godine [[197. pne.]] poražen u [[drugi makedonski rat|drugom makedonskom ratu]], makedonski kralj [[Filip V
Ta je politika najviše uznemirila Pergam i kralja [[Eumen II|Eumena II]], vjernog rimskog saveznika, koji je lobirao Rim da pokrene rat protiv njegovog mladog, ambicioznog i agresivnog susjeda. Godine [[172. pne.]] je i osobno putovao u Rim kako bi Rimski Senat|Senat uvjerio u nužnost pokretanja rata. Pri povratku je na njega pokušan atentat, a za što je optužen Perzej. To je bila kap koja je prelila čašu i natjerala Senat da pokrene rat protiv Perzeja 171. pne.
Rat je počeo loše za Rimljane. Vojska konzula [[Publije Licinije Kras|Publija Licinija Krasa]] je godine [[171. pne.]] došla u [[Tesalija|Tesaliju]], ali ju je tamo Perzej spremno dočekao i nanio joj poraz u [[Bitka kod Kalikina|bitci kod Kalikina]]. Taj iznenadni poraz je potakao mnoge od dotada grčkih polisa da se okrenu Perzeju ili proglase neutralnost. Perzej je nakon bitke Rimljanima poslao mirovnu ponudu, ali je ona odbijena.
Godine [[169. pne.]] Rimljani su pokrenuli novi pohod na Makedoniju na čelu s Kvintom Marcijem Filipom. Ta je vojska uspjela prodrijeti na Perzejevu teritoriju, ali je ubrzo suočila s logističkim problemima te bila prisiljena na povlačenje. Perzej je nastojao još jedan uspjeh iskoristiti kako bi na svoju stranu privukao ne samo seleukidskog kralja [[Antioh IV Epifan|Antioha IV]], nego i starog neprijatelja Eumena. U tome nije uspio, ali je zato na svoju stranu privukao ilirskog kralja [[Gencije|Gencija]], što je iste godine dovelo do izbijanja [[
Rimskoj vojsci je uspjehe zapriječila sve veća nedisciplina u njenim redovima, odnosno nastojanje komandanata da što duže imaju priliku za ratni plijen u bogatoj Grčkoj, umjesto da brzo završe rat. Takvo stanje stvari je sve više počelo od Rima okretati i njegove dotadašnje saveznike, a čak i oni koji su ostali vjerni su s vremenom postali predmetom sumnje, uključujući i Eumena kome je godine 168. pne. zapriječen ulaz u Italiju kada je Senatu osobno htio iskazati vjernost.
|