Razlike između izmjena na stranici "Trbušni tifus"

Dodano 55 bajtova ,  prije 9 godina
m
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m (Bot: Migrating 58 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q83319 (translate me))
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
== Epidemiologija i patologija ==
 
Bacili tifusa nalaze se u stolici asimptomatskih kliconoša ili u [[stolica|stolici]] i [[urinmokraća|urinu]]u onih s aktivnom bolešću. Zbog neadekvatne [[higijena|higijene]] nakon defekacije, može se [[S. typhi]] proširiti na komunalne izvore [[hrana|hrane]] ili [[voda|vode]]. U endemskim područjima, gdje su sanitarne mjere uglavnom nedovoljne, S. typhi se češće prenosi vodom, nego hranom. U razvijenim zemljama, uglavnom se radi o transmisiji putem hrane koju je tijekom pripremanja kontaminirao zdravi kliconoša. [[Muhe]] mogu prenijeti organizam s fekalija na hranu. Povremena transmisija direktnim kontaktom (analno-oralnim putem), moguća je kod [[djecadete|djece]] za vrijeme igre ili kod odraslih za vrijeme [[spolni odnoskoitus|spolnog odnosa]]. [[bolnica|Bolničko]] osoblje se u rijetkim slučajevima može zaraziti ako ne poduzme odgovarajuće mjere zaštite prilikom promjene zagađene posteljine.
 
Organizam ulazi u [[tijelo]] preko gastrointestinalnog trakta, a u [[krvotok]] ulazi preko [[limfa|limfnih]] puteva. U ileumu i kolonu, dolazi do monocitne inflamacije unutar lamine proprije i u Peyerovim pločama, gdje je česta lokalna [[nekroza]] tkiva. U težim slučajevima moguće su [[ulceracije]], [[krvarenje]] i perforacija crijeva.
Oko 3% neliječenih bolesnika postaju kronični crijevni kliconoše, što znači da izlučuju [[mikroorganizmi|mikroorganizme]] stolicom duže od godinu dana. Kod nekih kliconoša, koji su očito asimptomatski inficirani, nema podataka o kliničkoj bolesti. Opstruktivna uropatija povezana sa [[shistosomijaza|shistosomijazom]] može predisponirati određene bolesnike s trbušnim tifusom da postanu urinarni kliconoše.
 
Većinu od procijenjenih 2000 kliconoša u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], čine starije žene s kroničnom bolesti bilijarnog trakta. Epidemiološki podaci ukazuju da je u kliconoša veća vjerojatnost oboljevanja od hepatobilijarnog [[karcinomrak (bolest)|karcinoma]]a nego u općoj populaciji.
 
== Simptomi i znaci ==
 
[[Inkubacija]] (obično 8-14 dana) ovisi o broju progutanih organizama. Bolest obično počinje postupno s [[vrućicagroznica|vrućicom]], [[glavobolja|glavoboljom]], artralgijama, [[faringitis]]om, opstipacijom, [[anoreksija|anoreksijom]] i bolom u [[trbuh]]u, koji je osjetljiv na palpaciju. U manje česte simptome ubrajaju se [[dizurija]], podražajni kašalj i [[epistaksa]].
 
Ako se ne započne terapija, [[temperatura]] postupno raste kroz 2 do 3 dana, ostaje povišena (obično do 39,4-40˚ C) daljnjih 10-14 dana, počinje postupno padati krajem 3. tjedna i dolazi na normalnu razinu tijekom 4. tjedna. Prolongirana vrućica često je praćena relativnom [[bradikardija|bradikardijom]] i prostracijom, a u teškim slučajevima pojavljuju se simptomi od strane SŽS-a, kao što su [[delirijum|delirij]], [[sopor]] ili [[koma]]. U oko 10% bolesnika, diskretne ružičaste eflorescence, koje na pritisak izblijeđuju (rozeola), pojavljuju se na prsima i trbuhu tijekom 2. tjedna i nestaju za 2 do 5 dana. Perforacija crijeva, obično u području distalnog ileuma, pojavljuje se u 1 do 2% bolesnika. Akutni abdomen i leukocitoza u 3. tjednu bolesti ukazuju na perforaciju. Česti su [[splenomegalija]], [[leukopenija]], [[anemija]], [[lezija]] jetre, proteinurija i blaga potrošna koagulopatija. Može doći i do akutnog kolecistitisa i [[hepatitis]]a.
 
U kasnijem stadiju bolesti, kad je oštećenje crijeva najizraženije, može doći do teškog proljeva, a stolica može sadržavati krv (20% okultnu, 10% vidljivu). U oko 2% bolesnika tijekom 3. tjedna dolazi do teškog krvarenja sa [[smrtnost|smrtnošću]] od oko 25%. [[Upala pluća|Pneumonija]] se može razviti u 2. ili 3. tjednu i obično je posljedica pneumokokne infekcije, iako S. typhi također može uzrokovati infiltrate pluća. Atipične prezentacije, kao što su pneumonitis, izolirana vrućica ili simptomi koji ukazuju na infekciju mokraćnih puteva, mogu otežati dijagnozu.
 
Rekonvalescencija može trajati nekoliko mjeseci. Osim toga, bakterijemija ponekad može izazvati žarišne infekcije, kao što su [[osteomijelitis]], [[endokarditis]], [[meningitis]], apscesi mekih tkiva, glomerulonefritis ili zahvaćanje genitourinarnog trakta. U 8 do 10% neliječenih bolesnika, simptomi i znaci slični inicijalnom kliničkom sindromu mogu se ponovno pojaviti oko 2 tjedna nakon pada temperature.
 
Iz nejasnih razloga, [[antibioticiantibiotik|antibiotska]] terapija na početku bolesti povećava incidenciju febrilnog relapsa na 15 do 20%. Ako se antibiotska terapija ponovno primijeni kad dođe do relapsa, temperatura pada brzo, za razliku od sporog pada koji se vidi za vrijeme primarne bolesti. Ponekad može doći i do drugog relapsa.
 
== Dijagnoza ==
== Prognoza ==
 
Bez [[antibiotici|antibiotikaantibiotik]]a, smrtnost je oko 12%; uz promptnu terapiju, smrtnost je <1%. Većinom umiru pothranjene osobe, [[dojenčad]] i stariji. Sopor, koma i šok, znak su teške bolesti i loše prognoze. Komplikacije se uglavnom pojavljuju kod neliječenih bolesnika ili kad je terapija započeta kasno.
 
== Profilaksa ==
Antibiotici značajno smanjuju težinu i trajanje bolesti, te reduciraju komplikacije i mortalitet. Lijekovi izbora su ceftriakson i cefoperazon. Primjenjuju se u slijedećim dozama: ceftriakson 30&nbsp;mg/kg/dan IM ili IV, podijeljeno u 2 doze, kroz 2 tjedna (npr. 1 gr IV svakih 12 h za odrasle); cefoperazon 60&nbsp;mg/kg/dan IV, podijeljeno u 2 doze, kroz 2 tjedna. [[Kloramfenikol]] se i dalje upotrebljava širom svijeta, no rezistencija je u porastu. Kinoloni mogu biti korisni i mogu se upotrijebiti kao “stabilizirajuća” peroralna terapija (npr. ciprofloksacin 500&nbsp;mg PO svakih 12 h) nakon inicijalne parenteralne terapije cefalosporinom 3. generacije. Primjena kinolona se ne preporuča kod djece prije [[pubertet]]a.
 
Kao alternativna terapija, ovisno o in vitro osjetljivosti, može se primijeniti [[ampicilin]] 100&nbsp;mg/kg/dan IV ili IM podijeljeno u 4 doze, kroz 14 dana. [[Kortikosteroidi]] se mogu upotrijebiti uz antibiotike, za liječenje teških toksičnih simptoma. Njihova primjena obično dovodi do pada temperature i kliničkog poboljšanja. Prednison 20 do 40&nbsp;mg/dan PO (ili ekvivalent) u prva tri dana liječenja je obično dovoljno. Više doze kortikosteroida (deksametazon 3&nbsp;mg/kg IV inicijalno, zatim 1&nbsp;mg/kg svakih 6 h kroz ukupno 48 h) upotrebljavaju se kod bolesnika koji su u [[delirijdelirijum|deliriju]]u, komi ili šoku.
 
Od suportivnih mjera, važna je prehrana, koju treba održavati čestim obrocima. Mirovanje u krevetu potrebno je dok je bolesnik febrilan. Valja izbjegavati salicilate (koji mogu uzrokovati hipotermiju i hipotenziju), kao i [[laksativi|laksative]] i [[klizma|klizme]]. Proljev se može smanjiti tekućom dijetom i ako je potrebno, parenteralnom prehranom. Mogu biti potrebni nadoknada tekućine i elektrolita, te [[transfuzija]] krvi.
Nakon akutne bolesti bacili tifusa se mogu izolirati i nakon 3 do 6 mjeseci u osoba koje neće postati kliconoše; nakon toga, tri negativne koprokulture u tjednim intervalima, isključuju stanje kliconoštva. Kliconoštvo se može eradicirati kod osoba s normalnim bilijarnim traktom u oko 60% slučajeva i to primjenom antibiotika kao što su ampicilin 4x1,5 gr PO ili IV kroz 6 tjedana ili amoksicilin 3x2 gr kroz 4 tjedna. Uz ampicilin se može dati probenecid 4x0,5 gr PO.
 
U nekih kliconoša s bolešću [[žučni mjehuržuč|žučnog mjehura]], eradikacija je bila postignuta primjenom kotrimoksazola i rifampicina. U drugim slučajevima, kliconoštvo se obično može eradicirati kolecistektomijom uz primjenu antibiotika kroz 1-2 dana preoperativno i 2-3 tjedna postoperativno (ampicilin 6 gr/dan IV, podijeljeno u 4 doze).
{{Медицински шаблон упозорења}}
{{upozorenje-medicina}}
64.473

izmjene