Trbušni tifus – razlika između verzija

Bacili tifusa nalaze se u stolici asimptomatskih kliconoša ili u [[stolica|stolici]] i [[urinmokraća|urinu]]u onih s aktivnom bolešću. Zbog neadekvatne [[higijena|higijene]] nakon defekacije, može se [[S. typhi]] proširiti na komunalne izvore [[hrana|hrane]] ili [[voda|vode]]. U endemskim područjima, gdje su sanitarne mjere uglavnom nedovoljne, S. typhi se češće prenosi vodom, nego hranom. U razvijenim zemljama, uglavnom se radi o transmisiji putem hrane koju je tijekom pripremanja kontaminirao zdravi kliconoša. [[Muhe]] mogu prenijeti organizam s fekalija na hranu. Povremena transmisija direktnim kontaktom (analno-oralnim putem), moguća je kod [[djecadete|djece]] za vrijeme igre ili kod odraslih za vrijeme [[spolni odnoskoitus|spolnog odnosa]]. [[bolnica|Bolničko]] osoblje se u rijetkim slučajevima može zaraziti ako ne poduzme odgovarajuće mjere zaštite prilikom promjene zagađene posteljine.

Većinu od procijenjenih 2000 kliconoša u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], čine starije žene s kroničnom bolesti bilijarnog trakta. Epidemiološki podaci ukazuju da je u kliconoša veća vjerojatnost oboljevanja od hepatobilijarnog [[karcinomrak (bolest)|karcinoma]]a nego u općoj populaciji.

[[Inkubacija]] (obično 8-14 dana) ovisi o broju progutanih organizama. Bolest obično počinje postupno s [[vrućicagroznica|vrućicom]], [[glavobolja|glavoboljom]], artralgijama, [[faringitis]]om, opstipacijom, [[anoreksija|anoreksijom]] i bolom u [[trbuh]]u, koji je osjetljiv na palpaciju. U manje česte simptome ubrajaju se [[dizurija]], podražajni kašalj i [[epistaksa]].

Ako se ne započne terapija, [[temperatura]] postupno raste kroz 2 do 3 dana, ostaje povišena (obično do 39,4-40˚ C) daljnjih 10-14 dana, počinje postupno padati krajem 3. tjedna i dolazi na normalnu razinu tijekom 4. tjedna. Prolongirana vrućica često je praćena relativnom [[bradikardija|bradikardijom]] i prostracijom, a u teškim slučajevima pojavljuju se simptomi od strane SŽS-a, kao što su [[delirijum|delirij]], [[sopor]] ili [[koma]]. U oko 10% bolesnika, diskretne ružičaste eflorescence, koje na pritisak izblijeđuju (rozeola), pojavljuju se na prsima i trbuhu tijekom 2. tjedna i nestaju za 2 do 5 dana. Perforacija crijeva, obično u području distalnog ileuma, pojavljuje se u 1 do 2% bolesnika. Akutni abdomen i leukocitoza u 3. tjednu bolesti ukazuju na perforaciju. Česti su [[splenomegalija]], [[leukopenija]], [[anemija]], [[lezija]] jetre, proteinurija i blaga potrošna koagulopatija. Može doći i do akutnog kolecistitisa i [[hepatitis]]a.

U kasnijem stadiju bolesti, kad je oštećenje crijeva najizraženije, može doći do teškog proljeva, a stolica može sadržavati krv (20% okultnu, 10% vidljivu). U oko 2% bolesnika tijekom 3. tjedna dolazi do teškog krvarenja sa [[smrtnost|smrtnošću]] od oko 25%. [[Upala pluća|Pneumonija]] se može razviti u 2. ili 3. tjednu i obično je posljedica pneumokokne infekcije, iako S. typhi također može uzrokovati infiltrate pluća. Atipične prezentacije, kao što su pneumonitis, izolirana vrućica ili simptomi koji ukazuju na infekciju mokraćnih puteva, mogu otežati dijagnozu.

Iz nejasnih razloga, [[antibioticiantibiotik|antibiotska]] terapija na početku bolesti povećava incidenciju febrilnog relapsa na 15 do 20%. Ako se antibiotska terapija ponovno primijeni kad dođe do relapsa, temperatura pada brzo, za razliku od sporog pada koji se vidi za vrijeme primarne bolesti. Ponekad može doći i do drugog relapsa.

Bez [[antibiotici|antibiotikaantibiotik]]a, smrtnost je oko 12%; uz promptnu terapiju, smrtnost je <1%. Većinom umiru pothranjene osobe, [[dojenčad]] i stariji. Sopor, koma i šok, znak su teške bolesti i loše prognoze. Komplikacije se uglavnom pojavljuju kod neliječenih bolesnika ili kad je terapija započeta kasno.

Kao alternativna terapija, ovisno o in vitro osjetljivosti, može se primijeniti [[ampicilin]] 100&nbsp;mg/kg/dan IV ili IM podijeljeno u 4 doze, kroz 14 dana. [[Kortikosteroidi]] se mogu upotrijebiti uz antibiotike, za liječenje teških toksičnih simptoma. Njihova primjena obično dovodi do pada temperature i kliničkog poboljšanja. Prednison 20 do 40&nbsp;mg/dan PO (ili ekvivalent) u prva tri dana liječenja je obično dovoljno. Više doze kortikosteroida (deksametazon 3&nbsp;mg/kg IV inicijalno, zatim 1&nbsp;mg/kg svakih 6 h kroz ukupno 48 h) upotrebljavaju se kod bolesnika koji su u [[delirijdelirijum|deliriju]]u, komi ili šoku.

U nekih kliconoša s bolešću [[žučni mjehuržuč|žučnog mjehura]], eradikacija je bila postignuta primjenom kotrimoksazola i rifampicina. U drugim slučajevima, kliconoštvo se obično može eradicirati kolecistektomijom uz primjenu antibiotika kroz 1-2 dana preoperativno i 2-3 tjedna postoperativno (ampicilin 6 gr/dan IV, podijeljeno u 4 doze).