Max Stirner – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 12:
<!-- Information -->
ime = Johann Kaspar Schmidt |
rođenje = [[25. 10.|25.10.]] [[1806]], ([[Bayreuth]], [[Bavarska]]) |
death = [[26. 6.|26.6.]], [[1856]], ([[Berlin]], [[Pruska]]) |
škola = kroz historiju kategoriziran kao [[mladi hegelijanac]]. Preteča [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]], [[individualistički feminizam|individualističkog feminizma]], [[nihilizam|nihilizma]], [[
interesovanja = [[etika]], [[politika]], [[pravo vlasništva|vlasništvo]], [[teorija vrijednosti]] |
uticaj od = [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]],<ref>The Encyclopedia of Philosophy, volume 8, The Macmillan Company and The Free Press, New York 1967.</ref> [[Adam Smith]] |
uticaj na = [[Frank Brand]], [[Steven T. Byington]], [[Friedrich Engels]], [[Karl Marx]], [[Saul Newman]], [[Benjamin R. Tucker]], [[John Henry Mackay]] |
centralne_ideje = [[Sebičnost|Egoizam]] |
}}
'''Johan Kaspar Šmit''' ({{jez-nem|Johann Kaspar Schmidt}}, [[25. 10.|25. oktobar]], [[1806]]. - [[26. 6.|26. jun]], [[1856]].), poznatiji kao '''Maks Štirner''' je nemački filozof.
Smatra se jednim od preteča [[anarhizam|anarhizma]] i [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]], a posebno [[
Najznačajnije Štirnerovo delo je ''[[Ego i njegovo vlasništvo]]'' ({{jez-nem|Der Einzige und sein Eigentum}}), koje je prvo objavljeno u [[
== Život ==
Maks Štirner je rođen [[25.
Štirner se [[1840|1840.]] godine pridružio zloglasnom klubu levičara poznatom kao Doktorklub: bučnim radikalnim studentima i boemima, među kojima su bili i mladi [[Karl Marx|Karl Marks]] i [[Fridrih Engels,]] a okupljali su se u zadimljenoj, pijanoj atmosferi „Hippel’s Café“. Komunista Arnold Ruge je bio toliko šokiran onim što je tamo čuo i video da je izjurio napolje vičući: ''„Socijalna transformacija nije nikada započeta od strane pijane rulje!“''
Među brojnim ženama koje su dolazile u „Hippel’s Café“ bila je i bogata dvadesetpetogodišnja Mari Danhart, zapažena igračica bilijara, pušačica cigara i pivopija koja je insistirala na tome da i ona zajedno sa njima posećuje lokalne bordele. Nakon takvih večeri, Štirner bi se vraćao kući, i do duboko u noć radio na svojim misterioznim rukopisima. [[1843|1843.]] godine, u haotičnoj ceremoniji u njegovom stanu, venčali su se Maks i Mari. Niko se nije setio poneti venčani prsten.
Sa stalnim zaposlenjem i bogatom ženom, Štirner je bio u mogućnosti da završi svoje remek delo. „Ego i njegovo vlasništvo“ – „Najrevolucionarnija knjiga ikada napisana“ – je eksplodirala kao oluja nad radikalnim Berlinom. Izbacio je seriju beskompromisnih izazova svakoj religioznoj, političkoj ili filozofskoj ortodoksnosti, bilo da se radilo o „desnici“, „levici“, „konzervativcima“, „liberalima“. Ta knjiga je trenutno došla u centar pažnje provocirajući pogrde i bes te katapultirajući Štirnera iz skromne anonimnosti u slavnu zloglasnost.
Red 39:
Može se rekonstruisati razvoj njegove filozofije kroz seriju članaka koji su se pojavili kratko pre njegovog centralnog dela (''Ego i njegovo vlasništvo'').
U ''Egu i njegovom vlasništvu'' Štirner daje provokativnu anti-autoritarnu i individualističku kritiku tadašnjeg [[
Štirnerova kritika se posebno odnosi na njegove savremenike (delimično na njegove kolege, [[mladohegelijanci|mladohegelijance]], a posebno na [[Ludvig Fojerbah|Ludviga Fojerbaha]]), napadajući [[ideologija|ideologije]], eksplicitno uključujući [[nacionalizam]], [[statizam]], [[liberalizam]], [[socijalizam]], [[komunizam]] i [[humanizam]].
Ukratko, knjiga govori da sve [[religija|religije]] i [[ideologija|ideologije]] počivaju na ispraznim [[koncept]]ima, koji se, kada ih pojedinac shvati samostalno se zanimajući za njih, prikazuju razbijeni u svoj svojoj ispraznosti. Isto se odnosi i na društvene ustanove koje su zasnovane na tim konceptima: bilo to [[država]], [[zakon|pravni sistem]], [[hrišćanska crkva|crkva]], sistem [[obrazovanje|obrazovanja]] ili druge ustanove koje polažu pravo na autoritet nad pojedincem.
Samo kada se stavovi vlasti i ustanova zasnovanih na takvim konceptima prikažu pogrešnim, moguće je da stupe samostalna [[akcija (filozofija)|akcija]], [[moć (sociologija)|moć]] i [[identitet]]. Individualna samorealizacija leži želji svakog pojedinca da ispuni svoj [[sebičnost|egoizam]], bilo to instinktivno, bez znanja, bezvoljno—ili sistematično, sa punim samointeresovanjem individue. Jedina razlika između nevoljnog i voljnog egoiste je što će prvi biti 'posednut' ispraznom idejom u nadi da će ga ta ideja načiniti srećnim, dok će drugi, nasuprot, biti sposoban da slobodno izabere puteve svog egoizma i da uživa dok to čini. Samo kada shvati da su [[zakon]], [[pravo]], [[moral]], [[religija]] itd. ništa drugo do veštački koncepti a ne sveti autoriteti, pojedinac će moći da bude slobodan.
Prva i najznačajnija konsekvenca Štirnerovog egoizma je radikalni politički [[anarhizam]]. “Ništa mi nije važnije od mene samog.” To je Štirnerova osnovna istina. Sve što prelazi granice pojedinca mora se gledati kao lažna i tiranizirajuća apstrakcija. Slobodni individualac, ili “egoista”, mora okrenuti leđa takvim idejama kao što su država, društvo, religija, nacija, moral, dužnost i obaveze. Sve one zahtevaju neprestano žrtvovanje postojanja pojedinca – i svih ostalih pojedinaca. Štirnerov individualistički anarhizam, koji zahteva kraj postojanja svih autoriteta, te ne postavlja na njihovo mesto ništa osim jedinstvene realnosti svakog pojedinca, imao je izuzetan uticaj na kasniji razvoj anarhizma. Bio je posebno privlačan umetnicima, koji poseduju veliku dozu nezavisnosti u svojim kreativnim aktivnostima.
Red 51:
Ali, dubina i složenost Štirnerove filozofije doseže izvan društva i politike, na mesto koje se jezikom ne može opisati. Štirenorvo radikalno rušenje hegelijanskog 'duha' i koncepata vodi ga u bezimeno izbeglištvo, bez značenja i bez postojanja; 'kreativno ništa' iz čega smo rođeni. To 'ništa' po hegelijanskoj definiciji stvara potrebu za individualno značenje, postojanje i moć.
'[[Moć]]' je od centralne važnosti za Štirnera. U Štirnerovom smislu moć se takođe odnosi i na dobijanje '[[
== Citati ==
Red 59:
==Uticaj==
Štirnerovo delo nije ostalo neprimećeno kod njegovih kolega, mladohegelijanaca. Štirnerov napad na ideologiju, delimično na Fojerbahov humanizam, prisilio je ne samo Fojerbaha (koji je sa Štirnerom vodio raspravu u nemačkoj periodici), već i [[Karl
Poslednjih sto pedeset godina, ''Ego i njegovo vlasništvo'' stvorilo je gomilu popularnog, političog i akademskog interesovanja.
Red 69:
*[[Dora Marzden]]
*[[Robert Anton Vilson]]
*[[Max Ernst|Maks Ernst]]
*Neki pisci [[situacionizam|situacionističkog]] pokreta.
*Nije potpuno sigurno da li je [[Soren Kjerkegor]] čitao Štirnera ili ne, ali se čini vrlo verovatnim.
*Bilo je ustanovljeno da je [[
*Italijanski diktator [[Benito Mussolini|Benito Musolini]] je čitao Štirnera i bio inspiran njime. Napravio je nekoliko referenci na njega i njegove članke u novinama. Njegovi kasniji pogledi oponiraju Štirneru.
*Kao što je i bilo naznačeno, Štirner je uticao na [[Karl
== Izvori ==
|