Translajtanija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 18 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1879239 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 11:
| slika_grb_veličina=80px
| opis_slike = Karta Cislajtanije iz vremena [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]
| lokacija_ime =[[PopisSpisak država|Država]]
| lokacija_info ={{flag|Austro-Ugarska}}
| utemeljenje_ime =Osnivanje
| utemeljenje_datum =[[1867]]. <ref name=cis/>
}}
'''Translajtanija''' ([[mađarski jezik|mađarski]]: ''Lajtántúl'', [[nemački jezik|njemački]]: ''Transleithanien'', [[slovački jezik|slovački]]: ''Zalitavsko'', [[poljski jezik|poljski]]: ''Zalitawia'', [[ukrajinski jezik|ukrajinski]]: ''Транслейтанія'') bio je neslužbeni naziv za [[Ugarska|ugarski]] jugoistočni dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] od [[1867]]. do [[1918]].
 
Službeni naziv ''Translajtanije'' bio je zapravo '''Zemlje Krune sv. Stjepana''' ([[mađarski jezik|mađarski]]: ''Szent István Koronájának Országai'', [[nemački jezik|njemački]]: ''Länder der heiligen ungarischen Stephanskrone'', [[slovački jezik|slovački]]: ''Krajiny Svätoštefanskej koruny'', [[rumunski jezik|rumunjski]]: ''Teritoriile Coroanei Sfantului Stefan'') <ref name=cis/> ali se po austrijskoj štampi rađe pisalo Translajtanija ili ''Ugarske zemlje''.
 
Nakon [[Austro-Ugarska nagodba|Austro-Ugarske nagodbe]] i podjele [[Monarhija|monarhije]] [[1867]]. [[granica]] između ''Transletanije'' i [[Cislajtanija|Cislajtanije]] ([[Austrija|austrijski]] dio) povučena je duž riječice [[Leitha|Leithe]] pritoke [[Dunav]]a. Pa su po [[Latinski jezik|latinskom]] zemlje do rijeke dobile prilog ''cis'' a zemlje preko rijeke ''trans''. <ref name=cis>{{cite web
Red 44:
}}</ref> [[Mađari]] su i nadalje ostali nezadovoljni svojim položajem u monarhiji i odbacili taj ustav [[1865]]. pa je to nakraju dovelo do [[Austro-Ugarska nagodba|Austro-Ugarske nagodbe]] - [[1867]].
[[datoteka:Budapest Parlament1.jpg|thumb|left|280px|Palača [[Parlament (Budimpešta)|parlamenta]] Translajtanije u [[Budimpešta|Budimpešti]]]]
I nakon sklapanja [[Austro-Ugarska nagodba|Austro-Ugarske nagodbe]] [[habsburg]]ški car [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] ostao je kralj Ugarske, ali je prema nagodbi ugarska vlada preuzela kontrolu nad svojim dijelom monarhije. Ugarska vlada imala je premijera sa svojim kabinetom, kojeg je formalno imenovao car, ali je on odgovarao dvodomnom parlamentu, čiji poslanici nisu birani na izborima, već su ulazili po svom društvenom statusu i poziciji u društvu ([[biskupepiskopos|biskupi]]i, veleposjednici, [[plemstvo]]). U sferi zajedničkih poslova sa austrijskim dijelom carstva, ostali su vanjski poslovi, obrana i financije. Ministri u tim ministarstvima odgovarali su istovremeno [[Carevinsko vijeće|Carevinskom vijeću]] ([[Cislajtanija|Cislajtanijski]] [[parlament]]) i [[Ugarski parlament|Ugarskom parlamentu]]. Iako formalno zajedničko - Ministarstvo obrane, ostalo je pod kontrolom carske vojske, sa carem kao vrhovnim komandantom, i [[njemačkinemački jezik|njemačkim]]m kao jezikom komandiranja. Nagodbom je dogovoreno da trgovina, monetarna politika, carine, željeznice i neizravno oporezivanje budu i nadalje zajedničke, ali da se o njima ponovno pregovara svakih deset godina.
 
Prilikom sklapanja [[Austro-Ugarska nagodba|Austro-Ugarske nagodbe]] [[1867]]., [[Ugarski parlament]] uspješno se odupro odvajanju [[Kneževina Transilvanija|Kneževine Transilvanije]] iz Translajtanije, budući da je ona predstavljala dio [[srednji vijek|srednjovijekovne]] Ugarske. S druge strane, hrvatsko-ugarska strana nije uspjela postići da u Translajtaniju uđu [[Dalmacija|Kraljevina Dalmacija]], [[Bosna i Hercegovina]] i [[Galicija (srednja Europa)|Kraljevstvo Galicije i Lodomerije]], koje su ostale pod [[Cislajtanija|Cislajtanijom]]. Formalno Ugarsko - hrvatski parlament se nikad nije pomirio s takvim stanjem, pa ih je i nadalje tretirao svojim zemljama, iako nije imao nikakvu efektnu vlast.
 
Na inzistiranje [[Franjo Josip I.|Franje Josipa]], postignuta je [[Hrvatsko-ugarska nagodba]] [[1868]]. - sličan kompromis kao i između Austrije i Ugarske, kojim je [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija]] dobila poseban status u Ugarskoj. Nagodbom je priznata hrvatska samostalnost i data autonomija nad unutarnjim poslovima, koja je u praksi bila prilično ograničena. <ref name=cro>{{cite web
Red 54:
| language= njemački
| publisher=Encyclopedia of Britannica
}}</ref>Hrvatskog [[ban]]a odtada je nominirao ugarski [[premijer]], a imenovao kralj. U sferi zajedničkih poslova ostale su financije, valutna politika, trgovina, pošta i željezniznica. [[Hrvatski jezik|Hrvatski]] je postao službeni jezik hrvatske vlade, a hrvatski poslanici mogli su raspravljali u Ugarskom parlamentu svojim jezikom, ali samo o zajedničkim poslovima.
 
Kad je [[1868]]. donešen Zakon o nacionalnosti, koji je definirao Ugarsku kao zemlju jedinstvenog ugarskog naroda, koja se sastoji od različitih nacionalnosti, koje uživaju jednaka prava u svemu, osim po pitanju jezika - počeli su problemi sa manjinama ([[Slovaci]], [[Rumuni|Rumunji]], [[Srbi]]). Istina manjinski jezici mogli su se koristiti u uredimma lokalne vlasti, crkvama i školama, ali se po državnim uredima i na univerzitetima mogao upotrebljavati samo mađarski.
 
==Političke prilike==
Politikom ''Translajtanije'' dominirala je Liberalna partija, prvi premijer 1867. bio je [[Gyula Andrássy]]. On je bio pristalica Austro-ugarske nagodbe i vjerni sljedbenik politike laissez-faire. I pored izvjesnih pozitivnih stvari, triput se povećao izvoz, izgrađeno je dosta željezničkih pruga i cesta, politika njegove vlade je u cjelini bila loša, jer se suviše oslanjala na vanjske kredite. Odmah nakon Nagodbe silno se namnožila birokracija, pa porezni prihodi više nisu mogli pokrivati rashode vlade, pa je naglo narastao državni dug. Nakon ekonomske krize sredinom [[1870-ihe|1870e]], vlada Gyule Andrássyja morala se povući, nakon optužbi za loše upravljanje i brojne skandale.
 
Nakon Gyule Andrássyja dominirala je Liberalna partija, koja je isturila Kalmana Tiszu za premijera. On je 1875, preuzeo vlast , cilj njegove administracije je bio kontrolirati korupciju, koja je procvjetala zahvaljujući potpuno nedemokratskom izbornom sistemu (imovinski cenzus, stečena prava) i manipulacije od žalosno nereprezentativnima izbornog sustava. Osim toga, Tise vlada morala izdržati obje nezadovoljni nacionalnosti i Mađari koji su mislili Tisa previše pokoran Austrijanaca. Liberali tvrdio da dualizma poboljšana Mađarske ekonomski položaj i poboljšane svoj ​​utjecaj u europskoj politici.
Red 66:
 
==Sastav==
Nakon [[Austro-Ugarska nagodba|Austro-Ugarske nagodbe]] [[1867]]., Translajtanija se sastojala od [[Ugarska|Kraljevine Ugarske]] (u kojoj su bile [[Mađarska]], bivša [[Transilvanija|Kneževina Transilvanija]] i bivše [[Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat]]), autonomne [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevine Hrvatske i Slavonije]] i [[Grad Rijeka s okolicom|Grada Rijeke s okolicom]]. </br>
[[Vojna krajina]] bila je pod posebnom upravom od [[1873]]. pa sve do [[1882]]., kad je ukinuta, a njene teritorije inkorporirane u [[Ugarska|Kraljevinu Ugarsku]] i [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju]].
 
Red 79:
|[[Grad Rijeka s okolicom]]||''Fiume város és területe''||[[Rijeka (grad)|Rijeka (Fiume)]]||21||48 800 <ref name=stat/>
|}
Transletanija je trajala do [[29. oktobar10.|29. oktobra]] [[1918]]. kad je [[Hrvatski sabor]] donio je odluku o ulasku u [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državu Slovenaca, Hrvata i Srba]], a [[26. novembar11.|26. novembra]] [[1918]]. [[Ugarska|Kraljevina Ugarska]] je i službeno prestala postojati<ref name=brit>{{cite web
| url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/276730/Hungary
| title =''Hungary''