Marko Kornelije Fronton – razlika između verzija

Bio je rodom iz [[Cirta|Cirte]], glavnog grada tadašnje rimske [[Numidija|Numidije]] te je sebe opisivao kao potomka tamošnjih nomada. Iz Cirte je došao u Rim gdje se obrazovao, te započeo uspješnu pravničku karijeru koja mu je donijela veliku bogatstvo. Njegova oratorska vještina je privukla pažnju [[Antonin PijPije|Antonina Pija]] koji ga je angažirao kao tutora svojim sinovima [[Marko Aurelija|Marku Aureliju]] i [[Lucije Ver|Luciju Veru]]. Godine 142. je dva mjeseca služio kao zamjenski (''suffect'') [[rimski konzul|konzul]]. Ponudu da preuzme mjesto prokonzula [[Azija (rimska provincija)|Azije]] je odbio zbog lošeg zdravlja. Posljednje godine života su mu bile obilježene žalovanjem za djecom koju je svu, osim jedne kćerke, nadživio. U njegovo vrijeme je veliki broj rimskih pravnika oponošao njegov stil te su postali poznati kao ''frontoniani''.

Za Frontonov spis (ili govor) protiv kršćana znamo iz dijaloga [[Minucije Feliks|Minucija Feliksa]] (Octavius, 9 i 31), ali tekst se nije sačuvao. Prema Minuciju, Fronton je u svojoj harangi protiv kršćana u stvari sabrao pučke klevete koje su se pronosile: da se klanjaju magarećoj glavi, da u svojim obredima inicijacije žrtvuju [[dete|dijete]] i piju njegovu [[krv]], da se odaju [[incest]]uoznom [[blud]]u. Minucije Feliks kaže: »''Fronton ne potvrdi dokazom svoje tvrdnje, nego riječju nabaci pogrdu''« (Oct. 31). Frontonov je spis bio naširoko poznat. Spis je napisan vjerojatno u početku vlade Antonina Pija (138—161).<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>