Marko Furije Kamil – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 28 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q294862 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
{{redirect|Kamilo}}
 
'''Marko Furije Kamil''' ([[latinski jezik|lat]]: ''Marcus Furius Camillus'', rođ. oko 446.-umro 365. god. pre Hr.) bio je polulegendarni [[Rimskarimska republikaRepublika|rimski]] državnik i vojskovođa, slavljen u kasnijoj tradiciji kao ''Drugi osnivač Rima''. Po istoričaru [[Tit Livije|Titu Liviju]], koji je bio savremenik prvog [[Rimskorimsko carstvoCarstvo|rimskog cara]] [[OktavijanAugust Avgust(rimski car)|Avgusta]], Kamil je 403. pre Hr. bio [[Cenzor (Rim)|cenzor]], pet puta je biran za [[Diktatorrimski (Rim)diktator|diktatora]] i četiri puta je slavio [[Trijumf (Rim)|trijumf]].
 
==Poreklo i počeci==
Kamil je pripadao [[Patriciji|patricijskom]] rodu Furija (''Furii''), koji je poreklom bio iz latinskog grada južno od [[Rim|Rima]], Tuskula. Prvi član porodice koji se istakao po najvišoj magistraturi bio je konzul Sekst Furije Fus koji je odbranio Rim od odmetnutog vojskovođe [[Koriolan|Koriolana]] i njegovih [[Volsci|Volska]] 488. godine. Tokom 5. veka porodica Furija je dala još nekoliko visokih magistrata između ostalih i Lucija Furija Medulina koji je tri puta vršio službu [[Konzularnitribuni tribuns konzulskom vlašću|tribuna sa konzulskim ovlašćenjima]] (432., 425., i 420. god.pne.).
 
Medulin je imao bar tri sina najstarijeg Lucija, srednjeg Spurija i najmlađeg Marka. Marko je već kao dečak služio kao kamil (camillus) tj. pomoćnik rimskog prvosveštenika (''pontifex maximus'') prilikom verskih obreda. Nakon toga Kamil postaje njegov nadimak po kome je bio poznat do kraja života. Međutim, očeve uspehe nije nastavio prvo Marko, već njegov stariji brat Lucije koji je u dva navrata biran za konzula (413. i 409.) a zatim i za konzularnog tribuna nekoliko puta. U Rimu je besnela politička borba između patricija i [[Plebejci|plebejaca]] i Lucije Furije Medulin Mlađi je kao konzul 409. godine omogućio plebejcima da se kandiduju za službu [[Kvestor|kvestora]]. Patriciji su sa druge strane pokušavali da spreče da se i najviša magistratura, konzulat, otvori za predstavnike plebejaca pa je kompromis od 444. godine nalagao da se biraju ili dva patricijska konzula ili tribuni sa konzulskim ovlašćenjima koji su mogli biti i plebejci. Na pritisak siromašnih 406. godine uvedena je praksa da se rimskim građanima koji su služili vojsku deli zajednički zadobijeni plen na ime plate. Medulin Mlađi, koji je izgleda važio za umerenijeg aristokratu, biran je za konzularnog tribuna i 405. godine. Njegov prvi zadatak bio je da povede rat protiv Veja (''Veii''), [[Etrurci|etrurskog]] grada na donjem [[Tibar|Tibru]] koji je predstavljao rimskog takmaca u borbi za kontrolu rečne doline.
 
==Cenzura i opsada Veja==
Po Varonovoj hronologiji, Kamil je 403. bio jedan od cenzora. Po Liviju, rat se otegao i Rimljani su po prvi put podigli vojne logore na neprijateljskoj teritoriji. Pošto je stalne vojne ispostave trebalo izdržavati, Kamil je kao cenzor uveo naročiti porez na neoženjene. Rat je, možda po uzoru na legendarni [[Trojanski rat|Trojanski]], potrajao čak deset godina. Kamil je, kao vojni tribun 401. i 398. god., morao da povede rat i sa saveznicima Veja, gradovima Kapenom i Falerijima. Nakon toga Rimljani su pretrpeli nekoliko poraza i najposle su 396. izabrali Kamila za diktatora. Po Liviju, koji je i sam smatrao opisane događaje vrednim teatra, Kamil se zavetovao rimskoj boginji plodnosti ''Mater Matuta'' (ponegde izjednačena sa [[Junona|Junonom]] ili [[Aurora|Aurorom]]) da će obnoviti njen hram u Rimu ako mu obezbedi pobedu. Nakon toga je porazio saveznike Veja i opseo sam grad. Pošto nisu mogli da zauzmu gradske bedeme, rimski vojnici su iskopali tunel ispod zemlje i tako upali u grad. Navodno, [[Antički Rim|Rimljani]] su put ka površini našli baš kroz pod hrama posvećenog lokalnoj boginji Uni, identičnoj sa rimskom ''Mater Matuta''. Po legendi, u hramu je kralj Veja upravo prinosio žrtvu, kada je sveštenik objavio da će onaj ko završi obred dobiti i rat. Objavu su čuli i vojnici u tunelu koji su potom iskočili iz svog zaklona, prineli žrtvu boginji i zatim provalili na gradske ulice. Kamil je ubrzo prihvatio predaju grada iako je vojnicima dozvoljena pljačka. Količina plena je nadmašila sva očekivanja i diktator se zatim zahvalio bogovima na uspehu. Međutim, tokom govora se spotakao što je među Rimljanima tumačeno kao loš predznak i za sam Rim i za Kamilovu karijeru.
 
Pad Veja posle desetogodišnjeg rata smatra se jednim od najvažnijih uspeha rimske vojske uvreme rane Republike. Rim je svojoj državi pridružio i teritoriju poraženog grada i po nekim procenama time je teritorija republike uvećana za 70 %. Oduzimanjem zemlje koja je pripadala Vejima Rim je dobio dovoljno zemlje za naseljavanje svojih siromašnih građana. Kamil je u Rim ušao u trijumfu i prateće svečanosti su potrajale ukupno četiri dana. Pobeda nad Vejima promovisala je Rim u najznačajniju grad-državu u srednjoj Italiji. Iako je sačuvana tradicija delovala neverodostojno i samom [[Tit Livije|Liviju]], arheološka iskopavanja potvrđuju da u prvoj četvrtini 5. veka etrurska keramika gotovo potpuno nestaje iz srednje Italije, dok je specifična rimska zamenjuje.