Tiranija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodato o grčkoj tiraniji |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 6:
==Tiranija u staroj Grčkoj==
Do uspona tiranije kao oblika vladavine došlo je u [[Antička Grčka|staroj Grčkoj]] u poznom arhajskom periodu (7. i 6. vek stare ere). Kontakti sa bogatim [[Orijent]]om proizveli su imovinsku nejednakost, koja je dovela do socijalnih sukoba u okviru grčkih [[
Prva država u kojoj je počeo da se ruši stari aristokratski poredak bio je [[Korint]]. [[Bakhijadi]] su eksploatisali [[Geografija|geografski]] položaj Korinta, koji je bio izrazito povoljan. Kao i [[Halkida Eubejska|Halkida]] na [[Eubeja|Eubeji]], koja je nadgledala pomorski saobraćaj između južne Grčke i [[Makedonija (antička)|Makedonije]], ali koja je takođe imala dobre veze sa [[Beotija|Beotijom]] i [[Atika|Atikom]], Korint je kontrolisao kako put sever–jug ([[Istamska prevlaka]], koja je u moderno doba prokopana [[Korintski kanal|Korintskim kanalom]]) tako i put istok–zapad. Ovaj drugi put korišćen je na jedan poseban način. Korint je imao dve luke, [[Lehej]] na zapadu u Korintskom zalivu i [[Kenhreju]] na istoku u [[Saronski
[[Aristotel]] će u 4. veku st. e. reći da se tiranije pojavljuju kada [[Oligarhija|oligarhiju]] pogode unutrašnja trvenja i ova se analiza može primeniti na Korint. Natpis sa popisom [[
Moderni ispitivači pokušavali su da Kipselov uspeh objasne nekim opštijim faktorima, a ne samo željom, koja se pojavila u jednom novom svetu bogatstva i mogućnosti, da se stavi tačka na represiju i isključivost Bakhijada. Jedno od veoma favorizovanih objašnjenja je vojno, ali treba odmah reći da uopšte nema dokaza koji bi potvrdili da je neka novonastala vojnička klasa podržala Kipsela. Ipak, treba objasniti pozadinu vojne promene, promene čija je realnost nesumnjiva.
Aristokratski način ratovanja, kako je opisan u [[Homer]]ovim epovima, stavlja naglasak na individualnu veštinu. Veliki ratnici su koristili kola gotovo kao neku vrstu taksija da bi se prevezli na bojno polje i sa njega odvezli, a borili su se kao [[
Promena je bila u pravcu blokovskog sistema borbe, u kojem su se vojnici, opremljeni teškim oružjem, nazvanim ὅπλα (koje se sastojalo od [[šlem]]a, štitnika za grudi, stegnika ili [[oklop]]a za butinu, [[mač]]a, [[Koplje|koplja]] i okruglog [[štit]]a koji je bio [[remen]]om prikačen za levu ruku), borili, barem tokom jednog dela bitke, u relativno koherentnoj formaciji, pri čemu je ruka sa mačem svakog vojnika bila zaštićena štitom koji je držao vojnik sa njegove desne strane. To je proizvelo posledicu koju zapaža [[Tukidid]] – naime, tendenciju vojnika koji drži mač da se naginje udesno, u pravcu zaštite koju mu pruža njegov sused. Zbog toga su najbolji vojnici bili postavljani na krajnju desnu stranu, kako bi služili kao oslonac. Ovaj sistem, čije uvođenje ne pominje nijedan literarni izvor, oslikan je na vazama iz 7. veka, mada nije moguće reći da li se radi o nagloj tehnološkoj revoluciji ili o nečemu što je evoluiralo tokom više decenija. Drugo gledište izgleda verovatnije od kada je pedesetih godina 20. veka u [[Argos]]u otkriven set teškog oružja od [[Bronza|bronze]], koji se datira u 8. vek.
Red 22:
Uticajna "hoplitska teorija" o nastanku tiranije pokušava da jednu opštu pojavu 7. veka – naime, početak tiranije – objasni drugom, odnosno uvođenjem hoplitskog oružja i taktike sa svojim većim naglaskom na kolektivnom, korporativnom ethosu. Utoliko što obe pojave predstavljaju reakcije protiv aristokratske vladavine, razumno je lako povezati ih, ali treba imati na umu da je ova teorija, koliko god bila privlačna, u svom striktnom obliku moderna konstrukcija. Prvo, ove dve pojave nikada ne dovodi u vezu niti jedan [[Antika|antički]] pisac zainteresovan za mehaniku i psihologiju hoplitskog ratovanja s jedne, i za tiraniju s druge strane. [[Tukidid]] je, na primer, tiraniju objašnjavao pre svega [[Ekonomija|ekonomijom]]. [[Aristotel]] svakako kaže da proširenje vojne baze države može proizvesti proširenje političkih sloboda, ali ovaj komentar nema neke naročite veze sa tiranijom posebno. Na drugom mestu on kaže da tiranija nastaje zbog unutrašnjih podela u okviru oligarhije, ili je objašnjava anahronom primedbom o [[Demagogija|demagoškom]] vođstvu (anahronom, jer pripada 4. veku), a to vođstvo, kada se kombinuje sa vojnom komandom, može se pretvoriti u tiraniju (ovde on svakako ima u vidu pre svega [[Dionisije Stariji|Dionisija Sirakuškog]]). Drugo, obeshrabrujuće je za hoplitsku teoriju da za nju ima tako malo dokaza upravo u najbolje osvedočenom slučaju, slučaju kispelidskog Korinta. Antičkoj tradiciji o tome da Kipsel nije imao telesnu stražu treba pridavati njeno prirodno značenje, a to je poricanje vojnog faktora; nju ne treba izvrtati tako da se implicira da njemu straža nije bila potrebna zato što je (kako se tvrdi) imao podršku vojnih grupa. Dalje, iako je tačno da se Kipsel naziva [[polemarh]]om (što bi trebalo da znači "vođa u ratu"), može se prepostaviti da su njegove aktivnosti u ovoj funkciji bile u potpunosti civilne i sudske. Ta pretpostavka potkrepljena je činjenicom da je polemarh bio naziv jednog od magistrata u Atini klasičnog doba.
Ni na druge tiranije ne može se primeniti neko opšte objašnjenje. Korintska tiranija prva je opisana jer je njeno vreme sa sigurnošću utvrđeno. Postoji, međutim, mnogo tajanstvenija ličnost, [[Fidon iz Argosa]], koji je možda i stariji od Kipsela, i koji se uzima kao primer potvrde da je vojni faktor bio presudan u najranijim tiranijama. Nažalost, jedan antički pisac, [[Pauzanija|Pausanija]], stavlja ga u 8. vek st. e., dok ga Herodot stavlja u 6. vek st. e. Većina modernih ispitivača [[Emendacija|emendira]] Pausanijin tekst, a Herdotovog Fidona smatra unukom tiranina Fidona. To im onda dozvoljava da tiranina Fidona stave u 7. vek st. e. i da ga povežu sa spektakularnom argivskom pobedom nad [[Sparta|Spartom]] kod Hisija 669. st. e. Njegov se uspeh tada objašnjava novim hoplitskim metodom borbe. (Bronzani oklop iz 8. veka, nađen u Argosu, zapravo bi omogućio postavljanje veze između Fidona i hoplita čak i bez emendiranja Pausanijinog teksta.) Ova konstrukcija pretpostavlja mnogo toga što tek treba da se dokaže, a hoplitska teorija se zapravo poziva u ovom slučaju, ne da bi joj Fidonov slučaj dao potvrdu, već da bi se Fidon potvrdio kao realna ličnost.
Druge dve tiranije sa sigurnošću se datiraju u 7. vek st. e. i možda su nastale po uzoru na Kipselovu; obe su nastale u zemljama koje se graniče sa Korintom. [[Teagen iz Megare]] ušao je u istoriju iz tri razloga: pobio je stoku bogataša (što je akcija koja se ne može razumeti bez dodatnih podataka pored onih kojima raspolažemo); pokušao je 630. st. e. da pomogne svom zetu Kilonu da preuzme vlast u Atini; i izgradio je veliku i lepu česmu sa mnoštvom stubova. Poslednje dve stvari otkrivaju nešto interesantno o socijalnom i kulturnom karakteru tiranija, ali nijedna od tri pomenute stvari ne daje potvrdu vojnoj ili bilo kojoj drugoj opštoj teoriji o nastanku tiranija. U [[Sikion]]u, tiranija Ortagoridâ – čiji je istaknuti član bio [[Klisten]], koji je živeo u ranom 6. veku – možda je iskoristila [[Dorani|antidorska]] osećanja, koja su bila gotovo trajni element u mentalitetu nekih Grka; ali budući da je akcija relevantna za antidorizam – preimenovanje plemena – preduzeta u Klistenovo vreme, to nam ne može pomoći da objasnimo zašto je prvi sikionski tiranin uopšte došao na vlast. U svakom slučaju, izgleda da glavni objekt Klistenove mržnje nisu bili Dorani uopšte, već konkretno [[Argos]]: do preimenovanja plemena navodno je došlo da bi se isprovocirao Argos.
|