Razlike između izmjena na stranici "Tiberije II Konstantin"

Dodano 145 bajtova ,  prije 7 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m/м (Bot: migracija 41 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q31491 na Wikidati)
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
'''Tiberije II. Konstantin''' bio je [[bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]]ski car koji je vladao od [[578]] do [[582]].
 
Tiberije se rodio negdje sredinom 6. stoljeća u pokrajini [[Tracija|Traciji]] i to u dijelu pokrajine gdje se govorilo latinskim jezikom. Bio je blizak caru [[Justin II.|Justinu II.]] pa je imenovan zapovjednikom ekskubitora, tj. carske tjelesne straže. Upravo je njegova potpora bila ključna i omogućila je [[Justin II.|Justinu II.]] da nakon smrti cara [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]]a dođe na vlast. Nakon što je Justin II. poludio 573. godine, carica [[Sofija (grad)|Sofija]] i Tiberije su preuzeli upravljanje državom. U prosincu 574. godine carica je isposlovala da car imenuje Tiberija za cezara, čime je postao prijestolonasljednik i suvladar, te je uzeo ime Tiberije II. Konstantin.
 
Tiberije je smjesta počeo trošiti novac na vojsku i svoje pristašama, pa je na taj način postao jako popularan. Financirao je gradnju Velike palače u [[CarigradIstanbul|Carigradu]]u, te druge važne građevinske projekte, ukinuo poreze na vino i kruh. Svojim je pristalicama djelio skupe darove, a čak je okončao i progone [[monofizitstvo|monofizita]]. [[Avari]]ma je godišnje plaćao 80.000 [[dukat]]a da čuvaju granicu na [[Dunav]]u. To mu je omogučilo da prebaci trup na istok i posveti se isključivo ratu protiv Perzijanaca. No njegova je darežljivost vrlo brzo ispraznika carsku riznicu.
 
575. godine započeo je veliko novačenje kako bi uvečao bizantske snage za nadolazeći pohod protiv [[Perzija|Perzije]], jer je isteklo jednogodišnje primirje. Perzijanci su ponudili produženje primirja za pet godina uz istu cijenu od 45.000 dukata. No Tiberije je to odbio. Pristao je na trogodišnje primirje uz smanjeni iznos danka na 30.000 dukata godišnje, s tim da primirje opet ne bi obuhvatilo [[ArmenijaJermenija|Armeniju]].
 
Sklapanje primirja mu je omogučilo da se usredotoči na druga područja carstva. U [[Italija|Italiji]] se nakon ubojstava langobardskih kraljeva [[Alboin]]a 573. i [[Klef]]a 574. država raspala na više [[vojvodstvo|vojvodstava]]. Želeći iskoristiti tako povoljnu situaciju, car je poslao vojsku u Italiju pod zapovjedništvom Baduarija, zeta cara Justina II. No 576. godine je Baduarije poginuo u bitci protiv [[Langobardi|Langobarda]], a oni su to iskoristili da se prošire na račun bizantskog teritorija. Prije nego li je car uspio poslati pojačanja u Italiju, Perzijanci su napali Armeniju. Zbog toga je car odlučio pribječi političkim spletkama. Potrošio je 200.000 dukata i sklopio saveznišvo s brojnim langobardskim vojvodama, a oni su spriječili izbor novog langobardskog kralja narednih deset godina.
 
U [[ArmenijaJermenija|Armeniji]] su Perzijanci postigli početne uspjehe protiv Bizantinaca zauzevši gradove Sebasteja i Metilene, no zapovjednik bizantske istočne vojske Justinijan ih je na kraju ipak prisilio na povlačenje. No Perzijanci su ponovno napali 577. godine i porazili bizantsku vojsku. zapovjednik vojske Justinijan je ubrzo nakon toga umro, pa je car za njegova nsljednika imenovao [[MauricijeMavrikije|Mauricija]], te poslao pojačanja na istočnu bojišnicu. Uoči završetka trogodišnjeg primirja Perzijanci su napali bizantsku [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], no Mauricije je za odmazdu napao [[Perzija|Perziju]] i zauzeo gradove Afumon i Singaru.
 
578. godine umro je i car [[Justin II|Justin II.]], pa je Tiberije II. Konstantin vladao sam. Da bi proslavio taj događaj, car je naredne četiri godine smanjio porez za 25%. carica udovica [[Sofija (grad)|Sofija]] j počela vršiti pritisak na cara da se razvede i vjenča za nju, no on je to uspješno izbjegao. Mauricijev uspjeh na istočnom ratištu ponovno je omogučio caru da pošalje vojsku u Italiju, a upleo se i u prilike u [[Hispanija|Hispaniji]] i sjevernoj [[Afrika|Africi]]. No ubrzo se car ponovno morao posvetiti istočnom dijelu carstva. [[Avari]] su uočili da na [[Balkan]]u nema dovoljno bizantskih trupa. pa su zatražili da im car ustupi grad [[Sirmium]]-današnju [[SrijemskaSremska Mitrovica|Srijemsku Mitrovicu]], a kada je car to odbio, počeli su ga opsjedati. Istovremeno su i [[Slaveni]] počeli provaljivati na [[Balkan]] u sve većem broju.
 
Novi perzijski car [[Hormizd II|Hormizd II.]] je odlučio iskoristiti probleme Bizantinaca, pa je odbio sklopiti primirje. Zbog toga je [[Mavrikije|Mauricije]] poveo niz uspješnih pohod na perzijski dio [[ArmenijaJermenija|Armenije]]. Kako se morao usredotočiti na prilike na istoku, car je morao popustiti [[Avari]]ma i 582. godine predao im je Sirmium. Da bi stanovnici sigurno mogli napustiti grad, car je morao platiti Avarima neplaćeni danak za tri godine u iznosu od 240.000 [[dukat]]a.
 
[[Car]] se teško razbolio 582. godine. Svojim nasljednicima je imenovao Mauricija i Germana i svakoga zaručio za svoje kćeri. Obojica su dobila i titulu [[cezargaj Julije Cezar|cezara]]a. Neki povjesničari u tome vide namjeru cara da carstvo podijeli na dva dijela, tako da bi German vladao na istoku, a Mauricije na zapadu. Međutim [[13. 8.|13. kolovoza]] [[582|582.]] Tiberije II. je samo Mauricija okrunio za cara. Car je umro već idućeg dana.
 
 
{{Redoslijed||prethodnik = [[Justin II|Justin II.]]|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popis bizantskih careva|Bizantski carevi]]|nasljednik=[[Mavrikije|Mauricije]]}}
{{Commonscat|Tiberios II}}
 
64.473

izmjene