Marie-Antoinette od Austrije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 64 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q47365 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Marija Antoaneta''' ({{jez-fr|Marie Antoinette}}; rođena [[2. novembar11.|2. novembra]] [[1755]]. godine u [[Beč]]u, a pogubljena na [[giljotina|giljotini]] [[16. oktobar10.|16. oktobra]] [[1793]]. u [[Pariz]]u) je bila ćerka carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]], žena [[Luj XVI|Luja XVI]].
 
Brak 14-godišnje Marije Antoanete i 16-godišnjeg [[Luj XVI|Luja XVI]], unuka [[Francuska|francuskog]] kralja je sklopljen [[16. maj5.|16. maja]]a [[1770]]. godine. To je bilo spajanje dve najveće evropske porodice [[HabzburziHabsburg|Habzburga]] i [[Burboni|Burbona]]. Po dolasku u [[Pariz]] [[1773]]. godine Marija Antoaneta je primljena sa velikim simpatijama od građana prestonice. Ipak posle nekog vremena postala je sinonim za rasipništvo što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u narodu koji ju je optuživao za finansijsku krizu države. Prvih godina [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] tražila je pomoć [[Austrija|Austrije]] za njeno gušenje. Uhapšena je [[1792]]. godine posle neuspešnog bekstva sa kraljem u [[Belgija|Belgiju]] i optužena za izdaju, pa joj je odrubljena glava.
 
== Detinjstvo i mladost ==
Red 9:
== Put i dolazak u Francusku ==
[[Datoteka:Marie Antoinette Young1.jpg|right|thumb|Nadvojvotkinja Marija Antonija od Austrije]]
Marija Antoaneta je otputovala sa četrnaest kočija i pratnjom u Francusku. Na granici Francuske i Nemačke [[7. maj5.|7. maja]]a [[1770]]. od nje je zatraženo da u simboličnom gestu odricanja austrijske nacionalnosti, ostavi svu svoju odeću, sve što poseduje, sluge i prijatelje. Posle dugih pregovora dopušteno joj je da zadrži psa. Obukli su je u francusku odeću i odvezli u [[Strasbourg|Strazbur]], gde se održavala velika svečanost u njenu čast. Nekoliko dana kasnije krenuli su prema [[VersajVersailles|Versaju]]u. Mariju je u Versaju dočekao francuski kralj [[Luj XV]] i ostali članovi kraljevske porodice. Njen budući suprug, [[prijestonasljednik|prestolonaslednik]] francuskog prestola ([[dofen]] Luj Avgust)i budući kralj Francuske [[Luj XVI]], bio je mlad, stidljiv momak, godinu dana stariji od nje.
 
Venčanje je održano nekoliko dana nakon dolaska Marije Antoanete, [[16. maj5.|16. maja]]a [[1770]]. Pred venčanje Marija Antoaneta je dobila veliku kolekciju dijamanata koji su tradicionalno pripadali francuskoj kruni i koja je bila procenjena na oko 2 miliona livri. U toj kolekciji je bila dijamantska ogrlica koja je ranije pripadala [[Ana od Habzburga|Ani Austrijskoj]], kao i nešto od nakita koji je pripadao kraljici Mariji Škotskoj i [[CaterinaKatarina de' Medici|Caterini Medici]]. Svečanom prijemu prisustvovalo je oko 1.000 zvanica. Dvor je nakon toga ispratio mlade u bračnu postelju, koju je blagoslovio nadbiskup od Remsa. Međutim mladi nisu konzumirali brak ni te večeri ni mnogo godina nakon toga.
 
== Život na dvoru ==
Red 21:
Bila je melanholična i osećala je veliku nostalgiju za kućom - austrijskim dvorom. Posebno joj je nedostajalo društvo njene sestre [[Marija Karolina|Marije Karoline]]. Na francuskom dvoru jedina prijateljica joj je bila princeza [[Tereza de Lambal]]. Politika je nije zanimala, što se odrazilo velikim nezadovoljstvom na austrijskom dvoru, jer se od nje očekivalo da na francuskom dvoru ojača austrijski uticaj, a ona nije ništa činila po tom pitanju.
 
Kralj [[Luj XV]] je umro od [[velike boginje|velikih boginja]] [[10. maj5.|10. maja]]a [[1774]], te su [[Luj XVI]] i njegova supruga Marija Antoaneta, koja je tada imala 19 godina, stupili su na francuski presto.
 
== Krunisanje i vladavina ==
[[Datoteka:MarieAntoinette_by_VigeeLeBrun.jpg|thumb|right|200px|Marija Antoaneta 1779.]]
Krunisanje je obavljeno [[1774]]. u [[RemsReims|Remsu]]u za vreme velike nestašice hleba u [[Pariz]]u. U tome kontekstu se Marija Antoaneta nepravilno citira da je rekla „'''ako nemaju hleba, neka jedu kolače'''“ ([[francuski jezik|francuski]] "''S'ils n'ont plus de pain, qu'ils mangent de la brioche.''"). Nema nikakvoga dokaza da je Marija Antoaneta to ikada rekla. Kada je čula za nestašicu [[hlebhljeb|hleba]]a ona je napisala „Izvesno je da su se ljudi prema nama lepo odnosili usprkos vlastite nesreće. Mi smo sada još više obavezni da jače radimo za njihovu sreću.“
 
Bili su dočekani sa velikim izlivom narodnog oduševljenja, a mlada kraljica je bila specijalno ukrašena. Nakon krunisanja pokazalo se da nema politički uticaj na supruga. Pokušala je da vrati na dvor vojvodu od Šoasela, koga je proterala madam di Bari zbog njegove lojalnosti Mariji Antoaneti i savezu sa Austrijom. Iako se novi kralj sastao sa vojvodom nije mu dopustio stalan povratak na dvor. Kada je postala kraljica pojačala su se i pitanja o tome zašto nema dece, što je nju dovodilo do plača. Marija Antoaneta je bežala od dosade, a razgovor u njenom krugu morao je biti daleko od svetskih ili intelektualnih tema. Razgovor o ozbiljnim temama nije bio poželjan u tome krugu, a ostali dvorani su se osećali isključenima iz toga ekskluzivnoga kruga oko kraljice.
Red 31:
Ubrzo je počela prerušena posećivati pariske operne balove. Pričalo se da ona tako posećuje tajne ljubavnike. Počela je da troši mnogo više novca jer nije imala predstavu o njegovoj pravoj vrednosti. Uglavnom je trošila na odeću, [[dijamant]]e i [[kocka]]nje. Za svoj dvadeset i prvi rođendan učestvovala je u velikom kockanju, koje je trajalo tri dana i gde su ogromne količine novca promenile vlasnika.
 
Sve manje vremena je provodila na dvoru, a sve više u malom dvorcu [[Mali Trijanon|Malom Trijanonu]]. Taj dvorac je dala da se renovira, a troškovi su se potpuno otrgli kontroli, posebno kad su vrovi nekoliko puta renovirani po kraljičinim hirovima. Počele su se širii i glasine da spava sa [[ŠarlKarlo X., kralj Francuske|Šarlom X]], bratom od Luja XVI. Pojavili su se ilegalni [[pamflet]]i u Parizu, koji su pokazivali kraljicu i Šarla X kao ljubavnike. Pojavili su se i drugi pamfleti, koji su smanjivali kraljičinu popularnost.
 
U to vreme [[Francuska]] se nalazila u velikim finansijskim problemima. Stajala je na ivici [[bankrot]]a. Duga serija ratova, koji su vodili [[Luj XIV|Luja XIV]] i [[Luj XV|Luja XV]] dovela je do ogromnoga državnog duga, najvećega državnog duga u Evropi toga vremena. Francuska je tada imala niske [[porez]]e, pa je malo novca na taj način prikupljano da bi se spasila ekonomija. [[Pjer Augustin Karon de Bomarše]] je uspeo da nagovori novoga francuskoga kralja Luja XVI da potpomaže [[američka revolucija|američku revoluciju]] i borbu za nezavisnpst od Velike Britanije. Ta odluka je bila katastrofalna za Francusku, jer su troškovi uprkos pobedi bili ogromni.
Red 42:
Marija Antoaneta nije začela sve do sedme godine braka. Počele su kolati glasine da je Luj-Avgust ( [[Luj XVI]]) impotentan ili da ima genitalnu anomaliju (navodno [[fimoza|fimozu]])<ref>{{cite web| url = http://www.newyorker.com/printables/archive/021007fr_archive01| title = The New Yorker: From the Archive: Books| accessdate = 30. 12. 2006.| author = Francine du Plessix Gray| date = 07. 08. 2000.| work = The Child Queen}}</ref>.
 
Prvo dete, ćerka [[Marija Tereza Šarlota]], rodila se [[19. decembar12.|19. decembra]] [[1778]]. u [[VersajVersailles|Versaju]]u. Prema francuskom običaju, porađala se pred stotinama članova dvora.
 
U skladu sa dvorskom etiketom, bebu su zvali Madam Rojal, kako se uvek zvala najstarija ćerka francuskih kraljeva. Marija Antoaneta je bila posebno vezana za svoju kćerku, jer kako je govorila, "sin pripada državi, a ćerka pripada njoj". Posle madam Rojal rodilo se još troje dece:
Red 54:
{{glavni članak|Afera dijamantska ogrlica}}
[[Datoteka:Ferme1.jpg|thumb|right|275p|Jedna od koliba izgrađenih u privatnom selu Marije Antoanete]]
Kardinal [[Luj od Roana]], izaslanik francuskog dvora u Austriji, bio je član jedne od najistaknutijih aristokratskih kuća, ali pao je u nemilost, zbog širenja neistina o Mariji Antoaneti, kao i o njenoj majci, [[Marija Terezija|Mariji Tereziji]]. Kardinal je međutim, imao ambiciju da sledi staze slavnog [[kardinal RišeljeRichelieu|kardinala Rišeljea]] i da postane predsednik francuske vlade. Da bi to ostvario bilo je potrebno da povrati ugled kod kraljice. Za to je uskoro dobio priliku, kada mu je njegova ljubavnica, grofica de la Mot, osiromašena aristokratkinja, predložila da kupi za kraljicu Mariju Antoanetu ogrlicu čiju je kupovinu kraljica upravo odbila, pod izgovorom da kraljevska porodica štedi. Kraljica je draguljaru rekla da je odlučila da više ne kupuje [[dijamant]]e, a kad je kralj hteo da joj kupi ogrlicu kao poklon, ona je i tada odbila.
 
Kardinal je sakupio novac i dao ga grofici, koja je otišla kod draguljara i odnela ogrlicu ne plativši. Pošto je draguljar znao da je ogrlica namenjena kraljici, obratio se njoj kad je trebalo da se plati, na šta je Marija Antoaneta rekla da ona nije ni uzela niti naručila ogrlicu. Izbio je veliki skandal, a kardinal i grofica su uhapšeni i ivedeni na sud, koji je 31. maja [[1786]]. kardinala oslobodio optužbi, a grofica je osuđena na bičevanje i zatvor za prostitutke.
Red 65:
Pored političke katastrofe izazvane aferom ogrlice, kraljevska porodica je pretrpela i lične tragedije. Najmlađa ćerka kraljevskog para, Sofi Botris, umrla je nešto pre prvoga rođendana, a uskoro se i najstariji sin, prestolonaslednik Luj Jozef, smrtno razboleo od [[tuberkuloza|tuberkoloze]] i umro.
 
Francuska vlada je bila u dugovima zbog skupih ratova i neefikasnog oporezivanja. Kralj je sazvao skupštinu plemića da bi se diskutovalo o situaciji i mogućem rešenju. Međutim skupština plemića nije mogla da nađe rešenje. Kralju je onda sazvao skupštinu staleža u maju [[1789]]. [[Skupština staleža]] je bila glavno predstavničko telo francuskog stanovništva, a nije bilo sazivano od [[1614|1614.]], tj. od vladavine [[Luj XIII|Luja XIII]]<ref name="revolution">[http://www.gutenberg.org/etext/9602 History of the French Revolution from 1789 to 1814 by Francois-Auguste Mignet]</ref> .
 
Ultramonarhistički krugovi [[VersajVersailles|Versaja]]a bojali su se skupštine staleža. Kraljica je sumnjala da reformisti u skupštini staleža tajno rade na zbacivanju monarhije, te su ona i kraljev brat, grof d'Artoa, nagovorili kralja da [[11. jul7.|11. jula]]a [[1789]]. smeni reformističkog ministra [[Žak Neker|Žaka Nekera]] i da rekonstruiše vladu. Novi predsednik vlade postao je kraljičin saveznik baron de Bretej. Baron de Bretej je bio ubeđeni rojalista i katolik. Mnogo Parižana, shvativši ovo kao početak kraljevog prevrata, je krenulo u otvorenu pobunu. Deo vojske se pridružio rulji; drugi su ostali neutralni.
 
Velika rulja je krenula na simbol kraljevskog autoriteta u [[Pariz]]u, na zatvor [[Bastilja]]<ref name="revolution" />. Zauzeli su zatvor [[14. jul7.|14. jula]]a [[1789]]. Linčovali su upravnika zatvora i dva kralju lojalna političara. Bio je to početak [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]].
 
Panika je zavladala na kraljevskom dvoru, a mnogi dvorani su pobegli. Međutim, [[Luj XVI]] je odlučio da ostane u Versaju. Sa njim je ostala i Marija Antoaneta sa decom.
 
== Pad Versaja ==
Parizom su se [[5. oktobar10.|5. oktobra]] [[1789]]. raširile vesti da kralj nagomilava sve žito. Gladna i besna rulja je krenula na Versaj. Sazvan je na brzinu sastanak na kome je kraljica ponovo molila kralja da pobegnu iz Versaja. Kralj je ponovo odbio.
 
U ranim jutarnjim časovima rulja se probila u dvor masakrirajući kraljevu gardu koju su činili švajcarski plaćenici. Kraljica je jedva pobegla kada je rulja upala u njene odaje. Velika gomila se skupila u dvorištu dvorca i zahtevala da kraljica izađe na balkon. Pojavila se u spavaćici sa dvoje dece. Rulja je zahtevala da deca odu, što je i učinjeno, a kraljica se 10 minuta nalazila sama na balkonu pred ruljom. Posle toga se poklonila i vratila se. Rulja je bila impresionirana hrabrošću kraljice, da su uzviknuli "Živela kraljica".
Red 93:
Francuska je 3. septembra 1791. postala građansko-demokratska ustavna monarhija<ref name="revolution" />. Na čelu države i dalje je bio kralj, ali sada ograničen u vladavini. Zakone je donosila ustavotvorna skupština preimenovana u Zakonodavnu skupštinu, dok je kralj imao pravo veta i izvršnu vlast. Francuska je podeljena u 83 departmana, cehovi su ukinuti i time je omogućen slobodan razvoj obrta, industrije i trgovine. Seljaci su postali zakupnici zemlje na kojoj su radili, a biračko pravo je dato je punoletnim muškarcima s imovinom određene vrednosti.
 
Politka tog perioda je neizbežno vukla Francusku u rat sa Austrijom i njenim saveznicama. Kralj, desnica i [[Žirondinci]] su želeli rat sa [[Pruska|Pruskom]] i [[Austrija|Austrijom]], a protiv rata su bili [[Jakobinci]] na čelu sa [[Robespjer]]om. Kralj se nadao da će rat sa Austrijom povećati njegovu popularnost, a u isto vreme se nadao da će Francuska biti brzo poražena, pa će Austrijanci ponovo uspostaviti monarhiju u Francuskoj. Komandant austrijsko-pruske vojske Karl Vilhelm Ferdinand, [[vojvoda od Brinsvika]] izdao je manifest preteći uništenjem [[Pariz]]a, ako se kraljevskoj porodici naudi. Reakcija u Parizu je bila suprotna od onoga što je vojvoda očekivao. Taj manifest je razljutio revolucionare, pa su oni napali dvorac Tiljerije [[10. 8.|10. avgusta]] [[1792]].
 
Republikanci su [[13. 8.|13. avgusta]] [[1792]]. uhapsili kralja, a [[21. 9.|21. septembra]] [[1792]]. [[Nacionalni konvent]] je ukinuo monarhiju. Kraljevska porodica je onda preseljena u dobro branjenu tvrđavu, da bi sprečili eventualno kraljevo oslobađanje. Posle toga [[Pariz]] je utonuo u nasilje.
 
Kralju [[Luj XVI]] je suđeno za izdaju [[11. 12.|11. decembra]] [[1792]]. i [[17. 1.|17. januara]] [[1793]]. osuđen je na smrt. Pogubljen je na giljotini 21. septembra [[1793]].
 
== Zatvor ==
Red 103:
Marija Antoaneta se nije nikad povratila od kraljeve smrti. Proterani monarhisti su proglasili maloletnog [[Luj XVII|Luja XVII]] za [[kralj]]a Francuske. [[Luj XVII]] je imao tada osam godina, a republikanska vlast je odlučila da ga zatvori u [[samica|samicu]]. U noći 3. jula 1793. godine, maloletni prestolonaslednik je odveden u samicu. [[Luj XVII]] je umro u zatočeništvu [[1795]].
 
Mariju Antoanetu je [[2. 8.|2. avgusta]] [[1793]]. probudila [[garda]] u 2 sata posle ponoći i zahtevali su da se obuče. Odvojili su je od ćerke i prebacili u zatvor Konsjeržeri. Nazvana je "udovica Kapet" prema [[Igo Kapet|Igou Kapetu]], osnivaču dinastije Kapet. Otada je nisu nazivali Marija Antoaneta, nego Antoaneta Kapet ili zatvorenik br. 280. Nakon neuspelog bega, Marija Antoaneta je stvaljena pod veoma oštru stražu.
[[Datoteka:Marie Antoinette under arrest by Oscar Rex.jpg|thumb|desno|250px|Uhapšena Marija Antoaneta]]
 
Suđenje se održalo [[14. oktobar10.|14. oktobra]] [[1793]]. Optužba je pozvala 40 svedoka. Ključna pitanja postavljena pred [[porota|porotu]] su bila:
* Da li je ustanovljeno da su postojale akcije i komunikacija sa stranim silama i spoljnim neprijateljima republike? Akcije se odnose na pomoć u novcu, pomoć pri ulasku u Francusku i pomoć pri napredovanju strane vojske.
* Da li je Marija Antoaneta sarađivala pri tim akcijama i održavala te komunikacije?
Red 112:
* Da li je Marija Antoaneta učestvovala u toj zaveri?
 
Porota je jednoglasno potvrdno odgovorila na sva 4 pitanja, a Marija Antoaneta je zbog izdaje osuđena na smrt [[15. 10.|15. oktobra]] [[1793]]. Sledećeg dana, [[16. oktobar10.|16. oktobra]], bila je pogubljena na giljotini.
 
== Pogubljenje i sahrana ==
Ujutro [[16. 10.|16. oktobra]] [[1793]]. straža je došla u ćeliju, odsekla joj kosu i vezala joj ruke na leđa. Sprovodili su je čitav sat ulicama [[Pariz]]a sve do Trga Revolucije, gde se nalazila [[giljotina]]. Tu je sišla s kola i dok je posmatrala giljotinu, [[svećenik|sveštenik]], koji je bio u njenoj pratnji, joj je šapnuo "''Sad je trenutak madam, da se naoružate hrabrošću''". Marija Antoaneta se okrenula prema njemu i nasmijala se "''Hrabrost? Trenutak kada će se okončati moji problemi nije trenutak kada će me izdati hrabrost''." Po priči njene poslednje reči su bile "''Izvinite gospodine''", kada se spotakla na nogu [[dželata]]<ref>{{cite web |url=http://www.geocities.com/Athens/Acropolis/6537/real-a.htm |title=A: Last Words of Real People |accessdate = 11. 04. 2007. |format= |work= }}</ref>.
 
Marija Antoaneta je pogubljena na giljotini u 12:15 časova. Tela Marije Antoanete, Luja XVI i Lujeve sestre Elizabete pokopana su u masovnu grobnicu blizu današnje crkve La Madlen, i posuta krečom. Nakon [[Burbonska restauracija|restauracije Burbona]], ekshumirani su [[21. januar1.|21. januara]]a [[1815]]. i njihovi posmrtni ostaci preneti u kriptu Bazilike svetog Denisa, gde su se inače sahranjivali francuski kraljevi.
 
== U istoriji i popularnoj kulturi ==
=== Istoriografija ===
[[Datoteka:Basilica_di_saint_Denis_tomba_maria_antonietta.JPG|thumb|250px|left|Spomenik u katedrali Sen Deni]]
Istoričari su tradicionalno prikazivali Mariju Antoanetu kao površnu, slabu i odanu [[hedonizam|hedonizmu]]. U savremenoj istoriografiji ovo mišeljenje je uglavnom promenjeno. Godine [[1933]]. [[Štefan Cvajg]] je napisao njenu biografiju ''[[Marija Antoaneta: Portret obične žene]]'' u kojoj zaključuje da je kraljica mnogo postigla u poslednjim godinama svoga života zahvaljujući neobočnoj hrabrosti. Ova knjiga je pretočena u poznati film u kojem je igrala [[Norma Shearer|Norma Širer]].
 
Francuski istoričari, kao što su [[Andre Kastelot]] i [[Evelin Lever]], su bili mnogo kritičniji biografi iako je nikada nisu napadali istom žestinom kojom je bila napadana tokom života.
Red 153:
== Eksterni linkovi ==
{{commons|Marie Antoinette von Habsburg-Lothringen}}
* Full text of [http://www.gutenberg.org/etext/3883 ''Memoirs of the Courts of Louis XV and XVI. Being secret memoirs of Madame Du Hausset, lady's maid to Madame de Pompadour, and of the Princess Lamballe—Complete''], [[Projekt Gutenberg|Projekat Gutenberg]]
* [http://www.metacritic.com/film/titles/marieantoinette Marie Antoinette Reviews] at Metacritic.com
* [http://www.imdb.com/title/tt0422720/ Marie-Antoinette (2006)] at the [[w:Internet Movie Database|Internet Movie Database]]
* [http://www.pbs.org/marieantoinette/index.html Marie-Antoinette] on [[w:Pbs|PBS]]
* [http://www.gutenberg.org/etext/3891 ''Memoirs Of The Court Of Marie Antoinette, Queen Of France'']—Memoirs of Madam Campan, First Lady in Waiting to the Queen from [[Projekt Gutenberg|Projekat Gutenberg]]
 
{{DEFAULTSORT:Antoaneta, Marija}}