Marija (majka Isusova) – razlika između verzija

Po nauku [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], Marija, koju [[evanđelje|evanđelja]] zovu "[[Isus Krist|Isusova]]ova majka" ([[evanđelje|Iv]] 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga [[Isus Krist|Sina]], na poticaj [[Duh Sveti Duh|Duha]], proglašena je "Majkom moga [[Bog|Gospodina]]" ([[evanđelje|Lk]] 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao [[čovjek]]a i koji je uistinu postao njezin Sin po [[tijelo|tijelu]], jest vječni [[Bog|Očev]] Sin, druga Osoba [[Presveto Trojstvotrojstvo|presvetog Trojstva]]. [[Hrišćanska crkva|Crkva]] ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica ''"Theotokos".''

Iz [[Eva|Evina]] potomstva [[Bog]] je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja: već od prvoga časa svog [[začeće|začeća]] potpuno je očuvana od svake ljage [[istočnipraroditeljski grijeh|istočnoga grijeha]] te je cijeloga svog života ostala slobodna od svakog osobnog [[grijeh]]a ([[dogma]] o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije).

*'''Nevesta, Prisnodjeva:''' Termin αιπαρθενια "uvek-djeva" javlja se prvi put kod [[Sv. Ignjatije BogonosacAntiohijski|Sv. Ignjatija Bogonosca]] (Efescima XIX,1), koji smatra Spasiteljevo rođenje od Djeve kao jednu od velikih tajni [[SpasenjeСпасење|Spasenja]]. Odatle će taj termin preuzeti celokupna patristička tradicija da bi se njime označilo neporočno [[Isus Hristos|Hristovo]] začeće u utrobi Djeve, bez čovekovog posredništva. [[Logos]] sam, silom [[Sveti Duh|Duha Svetoga]], prima stvarnu ljudsku prirodu od tela Djeve: ''"Premudrost sazda sebi kuću"'' (Priče 9,1). U viđenju kupine koja goraše a ne sagorevaše (Izl. 3,2-3), tumači razlikuju ognjeni plamen, simvol materinstva, i grane, koje su simvol devstvenosti. U bogoslužbenim knjigama ona se naziva ''"dveri života"'', ''"neporočna Djeva"'', ''"neprohodne dveri Gospodnje, kroz koje je samo Svevišnji prošao i tebe samu zapečaćenu sačuvao"''. Ona je ''"začela bez semena i rodila neizrecivo Boga Logosa, čistotom bivši zapečaćena i djevstvom sačuvana"'', te je pre rođenja i u rođenju Djeva i posle rođenja Djeva (πατθενος).

* '''Bogorodica, Mati Božija (Gospodnja).''' To je pravo ime Djeve Marije ispisano na ikonama sa inicijalima MR - ΘΟΥ, to jest Μητηρ Θεου - Mater Domini - Majka Božija (Luka 1,43). Naziv Θεοτοκος usvojio je [[Treći Vaseljenski Sabor]] (Efes, 431), protiv Nestorijeve [[Jereshereza|jeresi]] a kao razvoj [[Pravoslavlje|pravoslavnog]] učenja o sjedinjenju dveju priroda u [[Isus Hristos|Isusu Hristu]], ali ga Crkva nije unela i u Simvol vere. Djeva "je rodila telom jednoga od Trojice, Hrista Boga", zato je ona Bogorodica: ''"Onoga koji se pre vekova rodi od Oca bez matere, Sina i Logosa Božijeg, poslednjih godina rodila si ovaploćenog od prečiste krvi tvoje, bez muža, Bogorodice"''. Ona nije majka božanstva, nego [[Sveta TrojicaTrojstvo|Sina]] koji je [[Bog]], jer je neizrecivo začela telo Hristovo. ''"Kroz nju Nevidljivi se vidi."'' Sam Sin uzeo je svoju čovečansku prirodu, telo i dušu, procesom materinstva i neporočnog začeća, od [[Sveti Duh|Duha Svetoga]]: ''"Neobuhvatni Logos Očev od tebe, Bogorodice, obuhvatio se, ovaplotivši se".'' Nestorije, koji razdvajaše u ovaploćenom Sinu Božijem dva lica, božansko i čovečansko, učio je da je Isus prosti čovek u koga je Sin došao i obitavao i sa kojim čini veoma tesno jedinstvo. Protiv ove jeresi, [[Treći Vaseljenski Sabor|Efeski Sabor]] proklamovaće da Djeva nije rodila čoveka, ili posebnog čoveka, nego samog [[Sveta TrojicaTrojstvo|Sina Božijeg]], koji je uzeo od nje savršenu ljudsku prirodu. Tako je njeno bogomaterinstvo bilo priznato zajedno sa njenom devstvenošću.

* '''Blagodatna''' (Luka 1,28), '''Presveta''' (Παναγια), '''Carica'''. Već [[Stari zavjet|Stari zavet]] govori o proslavljanju Majke Božije (Ps. 44). Ona se poistovećuje sa lestvicom između neba i zemlje u Jakovljevom [[Datoteka:bgrd07m.jpg|left|thumb|''Bogorodica Donska; XIV vek, Teofan Grk, Tretjakovska galerija - Moskva'']] snu (Post. 28,12), preko koje je Bog uzeo našu ljudsku prirodu i po kojoj [[anđeo|anđeli]] Božiji silaze i penju se. U [[Sveto Predanje|Pravoslavnoj tradiciji]], Marija Djeva se upoređuje sa [[Adam i Eva|Evom]], budući da je slika novoga čovečanstva. Kao što je Eva sudelovala u [[GrehGrijeh|Adamovom padu i smrti]], tako je isto Marija Djeva učestvovala u povratku uprljanog lika u prvobitno stanje. S jedne strane, ona je to stanje dostigla svojim smirenjem (Luka 1,46-47), a s druge, ona je osvećena silaskom [[Logos]]a, postavši izvor čistote i netruležnosti. [[Sv. Jovan Damaskin]] u svojoj ''Besedi na [[Velika Gospojina|Uspenje]]'' naziva je ''"hramom Logosa"''. Svetija od svih svetih, ''"časnija od heruvima i proslavljenija od serafima"'', ona je zaštitnica, pokroviteljka, posrednica i pomoćnica vernih. Velika moliteljka Hrišćana, ona prinosi njihove molitve pred presto njenoga Sina i Boga: ''"Ti si topla moliteljka ka Sinu tvome i Bogu našem, jer molitve Majke mnogo mogu na umilostivljenje Vladike"''. U tom smislu ona se priziva na [[Liturgija|Liturgiji]], opeva u pesmama i živopiše na ikonama.

[[Pravoslavlje|Pravoslavna Crkva]] nije prihvatila dva mariološka dogmata koje je u [[RimokatoličkaKatolička crkva|Rimokatoličkoj crkvi]] proglasio rimokatolički magisterij na temelju marijanske pobožnosti:

Pomenute dve dogme kvare odnos između čoveka i [[Ovaploćenje|Ovaploćenja]] [[Bog]]a, kao i između Isusa Hrista i ikonomije Spasenja. Po blagodati Bogorodica, Djeva Marija po rođenju jeste ćerka [[Adam i Eva|Adamova]] i samo tako ona može predstavljati čovečanstvo koje očekuje spasenje: ''"Evo sluškinje Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj"'' (Luka 1,38). Zato je i njeno [[oboženje]] plod [[Ovaploćenje|Ovaploćenja]] [[Logos]]a koji je jedinstveni izvor netruležnosti. [[Velika Gospojina|Vaznesenje telom]] može imati smisao proslavljanja ljudske prirode, ali to ne uništava jedinstvenu posredničku iskupiteljsku ulogu [[Isus Hristos|Isusa Hrista]], jer je Hristos onaj ko joj uznosi telo na nebo. Naravno, lik neporočne i za [[CrkvaHrišćanska crkva|Crkvu]] uvek posrednice Djeve, duboko je utisnut u pravoslavnu pobožnost.