Manojlo I Komnin – razlika između verzija

| slika = [[datoteka:Manuelcomnenus.jpg|thumb|center|340px|Minijatura Manojla I iz [[bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog]]skog manuskripta (Vatikanska biblioteka, [[Rim]])]]

| datum rođenja = [[28. 11.|28. novembar]], [[1118]].<ref name = "Stone"/>

| mjesto rođenja = [[Istanbul|Konstatinopolis]] , [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizant]]

| datum smrti = [[24. 9.|24. septembar]], [[1180]]. <ref name = "Stone"/>

| mjesto smrti = [[Istanbul|Konstatinopolis]] , [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizant]]

'''Manojlo I Komnin''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Μανουήλ Α' Κομνηνός'') bio je [[Bizantbizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] [[car]] iz dinastije Komnin od [[1143]]. do [[1180]]. u vrlo kritičnom razdoblju za carstvo.<ref name = "Stone"/>

Za vrijeme svoje vladavine pokušao je poput predhodnika [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]] ponovno osvojiti teritorije nekadašnjeg [[Zapadno rimskoRimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]] i tako obnoviti Imperij. Zbog njegovih brojnih pobjeda i hrabrosti u bitkama narod ga je zvao ''novi Akritis'', po uzoru na divinizirani lik bizantskog graničnog heroja ''Digenisa Akritasa''.

''Manojlo Komnin'' bio je četvrti sin [[Jovan II Komnin|Jovan II Komnin]] i Irine Mađarske (Piroške Arpad), tako da se činilo da on nikada neće nasljediti oca.<ref name = "Stone">[http://www.roman-emperors.org/mannycom.htm Andrew Stone: Manuel I Comnenus (A.D. 1143-1180), na portalu An Online Encyclopedia of Roman Emperors (pristupljeno 6.05. 2011.)] {{en icon}}</ref> Nakon što se istaknuo u očevu rata protiv [[SeldžučkoSeldžučka CarstvoMonarhija|Seldžuka]] [[1143]] on ga je odabrao za svog nasljednika, pored dotad favoriziranog starijeg brata Isaka Komnina (umro 1154.).

Nakon očeve smrti [[8. april4.|8. aprila]]a [[1143]]., vojska je proglasila ''Manojla'' za cara.<ref name="Gib72">Edward Gibbon (1995) ''The History of the Decline and Fall of the Roman Empire'' (Volume III), Penguin Classics. ISBN 0-14-043395-3., str. 72</ref>

Prve njegove akcije nakon preuzimanja vlasti bile su dvije vojne kampanje protiv [[SeldžučkoSeldžučka CarstvoMonarhija|Seldžuka]] u [[Mala Azija|Anadoliji]] i [[Kilikija|Kilikiji]] [[1144]]. i [[1146]]. Zatim je postao saveznik [[Križarski ratovi|križara]] ([[Konrad III., rimsko-njemački kralj|Konrada III]] i [[LujLouis VII., kraljod Francuske|Luja VII]] i dozvolio prolaz njihovih vojski kroz svoje zemlje na [[Balkan]]u [[1147]]. Iako je još uvijek bilo svježe sjećanje na vrlo loše iskustvo sa [[Prvi križarski rat|Prvim križarskim ratom]] i brojnim pljačkama koje su tad napravile križarske vojske po bizantskim gradovima na putu za [[Jeruzalem]]. Manojlo se dobro pripremio za doček križarskih vojski u Konstatinopolisu, gdje je sve dobro prošlo, ali ne i na [[Cipar|Cipru]]. Njega je orobio Rainald od Châtillona, novi princ od [[Antiohija|Antiohije]] [[1156]]. Manojlo je energično krenuo na [[Antiohija|Antiohiju]] u zimi [[1158]]. / 59. i prisilio Rainalda da mu se preda i moli za oprost. Bizantska vojska pobjednički je ušla u grad [[12. april4.|12. aprila]]a [[1159]]. Nakon toga je car Manojlo na čelu [[Kršćanstvohrišćanstvo|kršćanske]] vojske krenuo u maju prema [[Edesa (Mezopotamija)|Edesi]], ali se odlučio na povratak u [[Istanbul|Konstatinopolis]] nakon što je tadašnji vladar [[Sirija|Sirije]] Nur ad-Din (Zengi) oslobodio 6 000 kršćanskih zarobljenika.

Manojlo se [[1147]]. suočio s napadom [[Roger II od Sicilije|Rogera II od Sicilije]], čija je flota orobila bizantski otok [[Krf]] i opljačkala [[Teba (Grčka)|Tebu]] i [[Korint]], istovremeno je bio zauzet ivazijom [[Kumani|Kumana]] na [[Balkan]]. Zbog tog je Manojlo [[1149]]. obnovio savez sa [[Konrad III., rimsko-njemački kralj|Konradom III]] koji je uz pomoć [[Mletačkamletačka republikaRepublika|venecijanske]] flote ubrzo porazio sicilijanske [[Normani|Normane]]. Manojlo je ponovno zauzeo Krf i spremao se poduzeti ofenzivu protiv Normana, istovremeno je Roger II poslao Georga Antiohijskog s flotom od 40 brodova u pljačku okolice [[Istanbul|Konstatinopolisa]]. Manojlo se dogovorio s [[Konrad III., rimsko-njemački kralj|Konradom]] o zajedničkoj invaziji i podjeli južne Italije i Sicilije, sve je to prekinula Konradova smrt.

S druge strane [[Konrad III., rimsko-njemački kralj|Konradov]] nasljednik [[FridrikFriedrich I. Barbarossa|Fridrik Barbarossa]] nije uspio kontrolirati Normane, tako da je [[Apeninsko poluostrvo|Apeninski poluotok]] bio jako nestabilan. Zbog tog je Manojlo poslao svoje generale Mihajla Paleologa i Jovana Duku [[1155]]. sa brojnom vojskom, 10 brodova i velikom količinom zlata na invaziju Apulije. Njegovi generali su uz pomoć lokalnih nezadovoljnih [[Feudalizam|feudalaca]] postigli zapanjujuće brz uspjeh, jer se cijeli jug Italije pobunio protiv Wilhelma I.

U kampanjama na [[Ugarska|Ugarsku]] [[1151]]-[[1153]] i [[1163]]-[[1168]] Manojlo je zašao duboko na neprijateljski teritorij i zarobio velik ratni plijen. Manojlo je [[1167]], poslao vojsku od 15.000 ljudi pod komandom Andronika Kontostefanosa protiv Ugara, on je pobjedio Ugarsko-hrvatsku vojsku u Bitci kod Sirmiuma, što je omogućilo [[BizantBizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantskom carstvu]] sklapanje vrlo povoljnog mira s Ugarskim kraljevstvom. Tim mirom su [[Srem|Srijem]], [[Bosna]] i [[Dalmacija]] ponovno postali posjed Bizanta, do [[1168]] skoro cijela istočna [[jadran]]ska obala ležala je ponovno u Manojlovim rukama.

Zajednička vojska Manojla i [[Amalrik I Jeruzalemski|Amalrika I Jeruzalemskog]] okružila je fatimidsku utvrdu Damijetu [[27. oktobar10.|27. oktobra]] [[1169]].<ref name = "Stone"/>, ali opsada nije dovela do pobjede zbog loše suradnje i razmirica između bizantske i križarske vojske. Kad su počele kiše invazione snage pokupile su se u brodove i krenule natrag, na putu kući polovica bizantskih brodova nastradalo je u oluji.

Između [[1158]].-[[1161]]., Manojlo je poduzeo niz vojnih kampanja protiv [[Seldžučkoseldžučka CarstvoMonarhija|seldžučkog]] [[IkonijskiRimski sultanat|Sultanata Rum]], na kraju je to rezultiralo povoljnim mirovnim ugovororom za [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizant]]. Prema tom sporazumu Seldžuci su trebali grad Sivas, vratiti Manojlu. Međutim, kada je postalo jasno da Seldžuci nemaju namjeru ispoštovati dogovor,

Manojlo je prilikom napradovanja napravio ozbiljnu taktičku pogrešku, jer nije slao izviđače ispred kolone, - tako je njegova vojska ušla u klasičnu zasjedu Manojlo je doživio težak poraz u [[Bitka kod Miriokefalona|Bitci kod Miriokefalona]] [[17. 9.|17. septembra]] [[1176]]. od seldžučkog sultana [[Kilič Arslan II|Kilič Arslana II]] njegova vojska napadnuta je iz zasjede dok je marširala kroz uski planinski prolaz, okružena i uništena. Manojlo se nakon poraza morao povući, nakon tog poraza više nije bio isti. Nakon njegove smrti naslijedio ga je sin Aleksije ([[1180]]–[[1183]]), ali su ubrzo Bizant zahvatile unutrašnje borbe koje su na kraju dovele do