Maksencije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 44 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q182070 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Follis-Maxentius-s3776.jpg|thumb|300px|thumb|Maksencije na novcu]]
 
'''Maksencije''' ili '''Marko Aurelije Valerije Maksencije''' (rođen oko [[278]], umro [[28. 11.|28. oktobra]] [[312]]. godine) bio je car [[Rimsko Carstvo|Pimskog carstva]] od [[306]]. do svoje smrti. Bio je sin pređašnjeg cara [[Maksimijan|Maksimijan]]a i zet [[Galerije|Galerije]]v.
 
==Rođenje i mladost==
Red 8:
Kada je Maksimijan postao car 285. godine, Maksencije je postao naslednik prestola. Izgleda da nije dobijao važne administrativne i vojne dužnosti tokom Dioklecijanove vladavine, kao i tokom vladavine sopstvenog oca. Rano se oženio [[Valerijom Maksimilom]], Galerijevom kćerkom. Iz tog braka potiču dva sina: Valerije Romul (295 – 309) i jedan nepoznati.
 
[[305]]. godine Dioklecijan i Maksimijan su se povukli i raniji cezari, [[Konstancije I.|Konstancije Hlor]] i [[Galerije|Galerije]] postali su carevi. Za nove cezare izabrani su [[Sever II.|Flavije Valerije Sever]] i [[Maksimin Daja|Maksimin Daja]]. Po Lakstanciju, Galerije nije podnosio Maksencija i zbog toga je on bio preskočen; bez obzira na to, u ovom času Maksencije nije imao potrebnog vojnog i administrativnog iskustva. Nakon promene vlasti, Maksencije se povukao na svoje imanje nedaleko od [[Rim|Rim]]a.
 
Kada je [[Konstancije I.|Konstancije Hlor]] umro [[306]]. godine, njegov sin [[Konstantin Veliki|Konstantin Veliki]] je bio krunisan za cara, što je prihvatio i Galerije. Konstantin Veliki je tako bio izabran za cezara na mestu koje je ostalo upražnjeno posle smrti njegovog oca. Tim presedanom će se poslužiti Maksencije kada bude dolazio na vlast.
Red 15:
[[Datoteka:RomaBasilicaMassenzioDaPalatino.JPG|thumb|300px|thumb|Maksencijeva Bazilika na Rimskom Forumu. Dovršio ju je [[Konstantin Veliki|Konstantin Veliki]].]]
 
[[306]]. godine počeli su se širiti glasovi da tetrarsi predviđaju da nametnu porez u Rimu kao u bilo kom drugom gradu Carstva i da nameravaju da otpuste ostatke [[Pretorijanska gardapretorijanci|pretorijanske garde]]. Zbog toga je došlo do pobune i Maksenciju je bilo ponuđeno da se proglasi za cara. Ovaj je to prihvatio 28. 11. 306. godine. Uzurpacija je uglavnom prošla bez krvoprolića. Zaverenici su se obratili i [[Maksimijan|Maksimijan]]u, ali je on odbio da se upusti u građanske narede.
 
Maksencije je bio priznat za cara u centralnoj i južnoj [[Italija|Italiji]], [[Korzika|Korzici]], [[Sardinija|Sardiniji]], [[Sicilija|Siciliji]] i u [[Rimska Afrika|Africi]]. Severna Italija je ostala u rukama [[Sever II.|Severa II]] koji je rezidirao u [[Milano|Milanu]].
 
Maksencije se nije proglasio za avgusta, u nadi da će privući na svoju stranu Galerija. Maksencije je sebe nazivao ''princeps invictus'' (nepobedivi vladar). Ali, [[Galerije|Galerije]] nije voleo Maksencija, a verovatno se plašio da i drugi sinovi avgusta ili cezara ne krenu Konstantinovim i Maksencijevim putem, što bi razorilo sistem tetrarhije.
 
Konstantin Veliki je čvrsto držao vojsku svog oca i teritorije. Maksencijeva pozicija nije bila tako dobra: on bi trebalo da bude peti car, imao je vrlo malo vojske na svojoj strani. Po odobrenju Galerija, [[Sever II.|Sever II]] je [[307]]. krenuo na Maksencijev Rim sa velikom vojskom.
 
Ali, veći deo Severove vojske sastojao se od vojnika koji su služili pod Maksencijevim ocem Maksimijanom. Tako, se vojska praktično raspala kad je stigla kod Rima i prešla najvećim delom kod Maksencija, koji je njihov prebeg ohrabrivao novcem. Tada se i sam Maksmijan otvoreno stavio na stranu sina, pa se Sever morao povući u [[RavenaRavenna|Ravenu]]. Nešto kasnije se predao Maksimijanu, koji mu je obećao da će mu poštedeti život.
 
Posle ovog Severovog poraza, Maksencije je proširio svoju vlast i na severnu Italiju, do [[Alpe|Alpa]], na [[Istra|Istru]]. Tada je i uzeo titulu avgusta, koja je ostala upražnjena posle predaje [[Sever II.|Severa II]].
 
==Car==
Red 44:
 
==Smrt==
Početkom [[312]]. godine, [[Konstantin Veliki|Konstantin Veliki]] je prešao Alpe i upao u Italiju. Pobedio je Maksencijevu vojsku u nekoliko bitaka i stigao je do Rima u oktobru. Ali, Maksencije, umesto da čeka u gradu kao kada se uspešno branio od Severa i Galerija, ponudio je otvorenu bitku Konstantinu. Do sukoba je došlo kod Mulviskog mosta [[28. 11.|28. oktobra]] 312. godine. Maksencije se verovatno odlučio za bitku jer je tog dana bio njegov dies imperii, odnosno dan kada je postao car. Ali, sreća ga je izdala.
 
Do sukoba je došlo severno od Rima, nedaleko od [[TiberTibar|Tibra]], na Flaminijevom drumu. Hrišćanska tradicija, naročito Laktancije i Eusebije iz Cezareje, tvrdi da se Konstantinu u snu javio hrišćanski simvol krsta. O samoj bici se ne zna mnogo: Konstantinova vojska je pobedla Maksencijevu, koji se povlačio i zatim udavio u Tibru. Njegovo telo je nađeno sledćeg dana.
==Unutrašnja politika==
Unutrašnje prilike u vreme Maksencijeve vladavine nisu dobro poznate. Naročito je teško odupreti se propagandnim ocenama Konstantinovih pristalica. Baza Maksencijeve vlasti je bio [[Rim|Rim]], još uvek teoretski prestonica Carstva.
U početku, Maksencije je imao samo neznatan broj vojske uz sebe, tj. ostatke [[pretorijanska gardapretorijanci|pretorijanske garde]] i nešto carskih vojnika i par gradskih rimskih kohorti. Tokom napada Severa II i Galerija, ta vojska je bila ojačana zahvaljujući dezerterstvu iz napadačkih trupa. Nešto vojske je došlo i posle poraza Domicija Aleksandra. Ali, Maksencije ukupno nikada nije imao ozbiljnu vojsku uz sebe.
 
Maksencijeva pozicija u Rimu je bila promenjiva. Izgleda da je ipak morao oporezivati gradsko stanovništvo Rima. Pokušavao je da rimsko stanovništvo pridobije ozbiljnim i velikim građevniskim poduhvatima, kao što je Maksencijev Cirkus. Kriza za Maksencijevu vlast u gradu Rimu je izbila kada se pobunio Domicije Aleksandar, jer je zbog nedostatka žita iz [[Rimska Afrika|Afrike]] izbila glad i odmah potom pobuna. Ali, Maksencije se održao.