Makrin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 49 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1752 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2:
 
[[Datoteka:Aureus Macrinus-RIC 0079.jpg|thumb|300px|Zlatnik cara Makrina]]
Marko Opelije Makrin (oko 165. – jun 218.), poznatiji samo kao Makrin, bio je rimski car od 217. to 218. godine. Porijeklom je bio [[Berber]], i prvi car koji prethodno nije pripadao senatorskoj klasi<ref>"Macrinus, by race a Moor, from Caesarea... one of his ears had been bored in accordance with the custom followed by most of the Moors", [[Kasije Dion|Cassius Dio]], ''Dio's Rome (bk 79)'', Kessinger Publishing, 2004, v.6, p.21</ref>.
'''Makrin''' je bio prvi rimski car koji nije bio ni senator niti je vodio poreklo iz neke senatorske familije u času dolaska na vlast. Svoju četrnaestomesečnu vladavinu proveo je uglavnom na istoku.
 
Red 9:
 
== Vladavina ==
Krajem druge ratne sezone, u zimu 216.-217. godine, u Rimu su se proširili glasovi da se Makrin proglasio za cara. Izgleda da su te vesti doprle i do Karakale. Kako god bilo, [[Karakala]] je bio ubijen nedaleko od Kare, a navodno je to učinio jedan vojnik kojeg je careva telesna garda promptno ubila. U ovu verziju događaja nisu bili svi ubeđeni, ali je vojska proglasila Makrina za cara [[11. 4.|11.4.]] [[217]]. godine. Makrin je ubrzo proglasio svog sina Dijadumenijana za cezara i naslednika. Makrin je Adventa poslao u Rim, dodelivši mu položaj gradskog prefekta.
 
Karakalina majka, Julija Domna, razmatrala je mogućnost da podigne ustanak protiv Makrina; ali nije bila sigurna u uspeh a njena bolest je bila odmakla; stoga se rešila da izvrši samoubistvo izgladnjivanjem.
Red 18:
 
== Ustanak i smrt ==
Poraz kod Nisibisa izazvao je nezadovoljstvo u vojsci. Kada je ustanak koji je inspirisala Julija Meza počeo, njen 14godišnji unuk je proglašen za cara [[HeliogabalElagabal|Heliogabala]]a u blizini Emese. To je zapravo bio pokret koje su vodile žene iz dinastije Severa: Julija Meza, Julija Soemis i Julija Mamea. Ustanku su se pridružile mnoge legije, ali Makrin nije gubio prisebnost i stao je na čelo trupa koje su mu ostale lojalne.
 
Dve strane su se sukobile kod [[Antiohija|Antiohije]] 8.6. 218. Makrin je doživeo poraz i bio napušten od svojih vojnika. Onda je poslao svog sina Diadumenijana kod Parćanskog kralja, a sam se pripremao da pobegne u Rim. Makrin je pokušao da prerušen pobegne kroz Malu Aziju, ali je bio zarobljen kod [[Halkedon]]a i ubrzo ubijen negde u [[Kapadokija|Kapadokiji]]. Na isti način završio je i njegov sin, Diadumenijan.