Operacija Trio – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 7 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q560410 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
[[Datoteka:Istočna Bosna 1942.jpg|minijatura|Za vreme izvođenja operacija u istočnoj Bosni, početkom 1942. godine, nemačke trupe spalile su čitava naselja.]]
'''Operacija Trio''' je bila združena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[partizannarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]]a i [[četnikčetnici|četnika]]a) u [[istočna Bosnapodrinje|istočnoj Bosni]] ([[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]), u ploleće [[1942]]. godine.
 
U jugoslavenskoj historiografiji je poznata kao '''[[treća neprijateljska ofanziva]]''' koja u širem smislu obuhvata ope­racije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] od polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref>
 
Operacija Trio je bila prva [[Spisakspisak antipartizanskih operacija protiv partizana u NDH|anti-ustanička operacija]] većeg obima u NDH. Trajala je od [[8. 4.|8. travnja]] do [[14. 6.|14. lipnja]] 1942. Cilj je bio susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni. Kodni naziv "Trio" je izabran da simbolizuje saradnju triju saveznika: Nemaca, Italijana i NDH.<ref name="Војна"/>
 
Naređenje je glasilo da se uhvaćeni partizani odmah streljaju, a da četnici koji se ne opiru ne budu tretirani kao ustanici:
Red 16:
== Pozadina ==
{{main|Ustanak u NDH 1941.|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}}
Neuspeli po­kušaji da se u jesen 1941. i u zimu 1941/42. uguši [[ustanak u okupiranoj Jugoslaviji|ustanak u Ju­goslaviji]], razvoj [[NOBnarodnooslobodilačka borba Jugoslavije|narodnooslobodilačke borbe]] i stvaranje slobodnih teritorija u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Bosan­skoj krajini i raznim oblastima Hrvatske, prisilili su nemačku i italijansku Vrhovnu komandu da u proleće 1942. preduzmu šire i prvi put planski koordinirane ope­racije, da unište jedinice [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] na slobodnim teritorijama u istočnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandža­ku, a zatim u zapadnoj Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji.<ref name="Војна"/>
 
2. i 3. marta je održana osovinska konferencija u Opatiji na kojoj su pri­sustvovali nemački zapovednik oružanih snaga Jugoistoka general [[Walter Kuntze]], komandujući general za Srbiju [[Paul Bader]], nemački general za vezu pri italijanskoj Vrhovnoj ko­mandi [[Enno Rintelen]], načelnik Generalštaba ita­lijanske vojske general [[Vitorio Ambrozio]], komandant italijanske 2. armije ge­neral [[Mario Roatta|Mario Roata]], predstavnik italijanske Vrhovne komande general [[Antonio Gandin]] i načelnik Glavnog stožera hrvatskog domobranstva [[Vladimir Lakša]]. Oni su dogovorili da prvo preduzmu operacije protiv partizana u istočnoj Bosni, a zatim na teritoriji zapadne Bosne, Kordunu i Baniji. Istovremeno s operacijama u istočnoj Bosni, planirana su i dejstva italijanskih trupa i čet­nika protiv partizanskih odreda u Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini.<ref name="Војна"/>
 
== Planiranje ofanzive ==
Red 36:
'''Partizanske snage''':
 
* [[prva proleterska udarna brigada|1. proleterska brigada]]
* [[druga proleterska udarna brigada|2. proleterska brigada]]
* 18 partizanski odred
* Dvije nezavisne partizanske bojne
Red 48:
'''Njemačke snage''':
 
*[[118. lovačka divizija (Nemačka)|718. pješačka divizija]]
*Pješačka pukovnija 737/717. pješačka divizija
 
Red 86:
3.) '''Postupak prema ustanicima''': <br/>
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br/>
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[718118. pešadijskalovačka divizija (Nemačka)|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. april4.|14. aprila]]a 1942.}}
 
Mada dugo pripremana, ofanziva u istočnoj Bosni nije počela predviđenog dana, niti se odvijala onako kako je planirana. Glavni stožer NDH je bez znanja Štaba generala Badera uputio ustašku Crnu legiju [[31. mart3.|31. marta]]a iz rejona Han-Pijeska u pravcu Vlasenice, koju je zauzela [[1. april4.|1. aprila]]a; zatim je [[4. april4.|4. aprila]]a zauzela [[Drinjača (Zvornik)|Drinjače]], u teškom sukobu sa [[četnici]]ma, a [[9. april4.|9. aprila]]a Bratunac i Srebrenicu i izbila na Drinu, čime je pre planiranog roka izvedena druga etapa operacije Trio II i samim tim poremećen opšti plan operacije.
 
Partizani su se povukli na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Pošto su italanske divizije Cacciatori delle Alpi i Taurinense zbog ometanja od partizana u Hercegovini i u rejonu Kalinovika zakasnile s prebacivanjem u polazne rejone za napad (u rejone Kalinovik—Foča i Sarajevo—Trnovo), prva etapa izvedena je u nešto izmenjenom planu. Njemački general Bader je čak razmatrao da otkaže cjelokupnu operaciju.
 
Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. 4.|25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić|Jure Francetića]] je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]].
 
Nemci su, ne čekajući da italijanske divizije izbiju na demarkacionu liniju i s juga zatvore obruč oko partizana u tzv. kotlu Rogatice, prešli u napad. Neusklađenost neprijateljevih operacija omogućila je partizanima veću slobodu manevra. Posle zauzimanja polaznih položaja (15—20. aprila), okupatori i kvislinzi su 22. aprila sa polukružne osnovice počeli napad na jedinice NOV na Romaniji i Glasincu, na prostoriji severno od r. Prače i u ši­rem rejonu Rogatice. Južni luk obruča, od Kalinovika prema Foči do Višegrada, trebalo je da zatvore italijanske snage. Dok su delovi italijanske divizije Pusteria krenuli u nastupanje iz rejona Pljevalja i Višegrada ka Čajniču i Goraždu, divizije Taurinense i Cacciatori delle Alpi, zbog pregrupisavanja u Crnoj Gori i Her­cegovini nisu bile pravovremeno prebačene u svoje polazne re­jone, te će do njihovog dejstva doći tek početkom maja.<ref name="Војна"/>
Red 102:
Veći deo istočnobosanskih [[Dobrovoljačka vojska Jugoslavije|dobrovoljačkih jedinica]] raspao se pod uticajem četničke propagande, a osipanje je zahvatilo i neke partizanske jedinice.<ref name="Војна"/>
 
Posle kraćeg predaha, 718. divizija i divizija Pusteria nastavile su prvih dana maja dejstva prema Foči 4. maja ([[operacija Foča]]). Operacija "Trio", zajedno s "Fočom" koja je sljedila, bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije. Najžešće borbe bile su [[25. 4.|25. travnja]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Sandžak]]u i [[Hercegovina|Hercegovini]] između partizana i Talijana (Operacija Foča).
 
== Gubici ==
Red 118:
== Vidi još ==
* [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.]]
* [[Spisak antipartizanskih operacija u NDH|Spisak operacija protiv partizana u NDH]]
* [[Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji]]