Opatija Sankt Gallen – razlika između verzija

|godina = [[1983|1983.]] <small>(7. zasjedanje)</small>

'''Kneževska opatija St. Gallen''' ([[nemački jezik|njemački]]: ''Fürstabtei Sankt Gallen'') je vjerski kompleks u gradu [[St. Gallen]] u [[ŠvicarskaŠvajcarska|Švicarskoj]].

Zadužbena knjižnica opatije St. Gallen je jedna od najstarijih i najbogatijih u Europi<ref>[http://www.cesg.unifr.ch/en/description.htm Opis knjižnice] na ''Codices Electronici Sangallenses''</ref>, te posjeduje mnoge vrijedne rukopise i, između ostalog, najstariji arhitektonski crtež na svijetu. Od 1755. do 1768. godine Opatija je obnovljena u baroknom stilu izvanredne arhitekture, a 1983. god. upisana je na [[UNESCO]]-v [[lista mjesta svjetske baštine u Evropi|popis mjesta svjetske baštine u Europi]].

Opatiju je osnovao [[Sveti Otmar]] 719. godine, za vladavine [[Pipin Mali|Pipina Malog]], na mjestu gdje je [[Irci|irski]] [[pustinjak]] [[Sveti Gall]] (- 646.) imao svoju pustinju (isposničko sklonište). Za vrijeme opata Walda iz [[Reichenau]]a (740.-814.) škola St. Gallena je postala središte umjetnosti, humanizma i znanosti, a prepisivanjem [[iluminiraniiluminacija rukopisi(manuskript)|iluminiranih rukopisa]] zasnovana je slavna knjižnica. Po zahtjevu [[Karlo Veliki|Karla velikog]], [[papa]] [[Hadrijan I.]] mu je poslao u st. Gallen istaknute pjevače koji su proširili gregorijanski napjev.

Tijekom 13. stoljeća je postala središte neovisne kneževine Svetog Rimskog Carstva, kojoj su kneževi bili njeni opati. Za vijeme opata Pia (1630.-74.) izgrađena je tiskara, a 1712. godine opustošili su je [[Švicarci]] odnijevši većinu knjiga u [[Zürich|Zurich]] i [[Bern]]. Uslijedilo je vrijeme kaosa i St. Gallen je postao [[biskupepiskopos|biskupskom]]skom rezidencijom, i obnovljena je u [[barokna arhitektura|baroknom stilu]] od 1755. do 1768. godine. Stoljećima je bila vodeća benediktinska opatija u Europi sve do sekularizacije 1805. godine.