Omejadski Kalifat – razlika između verzija

'''Omejadska''' ili '''Emevijska dinastija''' ([[661]]. - [[750]].)je bila prva [[dinastija]] poslije [[Pravednepravedni halifehalifi|četvorice halifa]], a njen prvi predstavnik [[Muavija I|Muavija]] je uveo pravo na prijesto putem nasljedstva (dinastijom) a ne putem izbora ([[šura|šurom]]).

Nakon smrti [[Alija ibn Ebu-Talib|halife Alije]] na vlast je došao Muavija, sin Ebu-Sufijana i Hinde, zakletih neprijatelja islama sve do osvajanja [[Meka|Mekke]] kada su i sami prihvatili ovu vjeru. Prvi je islamski vladar od kojeg se računa dinastija. Došao je na vlast prihvativši se [[hilafetkalifat|hilafeta]]a kojeg je preuzeo posle atentata na halifu Aliju. Hilafet završava smrću halife a Muavija je pred kraj svog života odlučio na svoje mjesto postaviti sina ''Jezida''. Običaj je bio halifu birati na šuri, skupu plemenskih predstavnika koji su svojim glasanjem donosili sve važnije odluke. Muavija nije ukinuo taj običaj ali je na razne načine nagovorio i/ili podmitio plemenske vođe da glasaju za njgovog sina. Jezid je prvi halifa izabran na ovaj način. Dinastija Emevijja je trajala 90 godina i brojala je 14 vladara.

Teritorijalno, Islamsko carstvo se značajno proširilo. Osvojeni su i dijelovi [[Evropa|Evrope]]: [[Španija]] te dio [[Francuska|Francuske]] ([[Lyon|Lion]] i [[Bordeaux|Bordo]]). Središte hilafeta je premješteno iz [[Medina|Medine]] u [[Damask]]. Širili su arapsku kulturu na svim područjima novog islamskog carstva. Uveli su arapski novac i arapski jezik u svim novoosvojenim državama, te gradili [[džamija|džamije]].

Primjetan je i uticaj [[BizantijaВизантијско царство|Bizantije]] na vladare ovog doba. Ono što su preuzeli iz njihove kulture se prvenstveno ogleda u uvođenju lične garde, obavječtajne službe i stroge vojne države Izgradili su [[flota|flotu]]. Organizaciju države su zasnovali na bizantskim principima. Osnovali su prvu [[pošta|poštu]] na ovim područjima. Uveli su i [[sud]]stvo ali jedino njihova presuda je bila važeća i konačna.

Prijestolnica Emevijskog carstva u Španiji bila je [[Córdoba (Španjolska)|Kordoba]]. U ovo vrijeme Kordoba je značajno uznapredovala, ali ubrzo je došlo do nemira. Kršćani koji su imali pravo udruživanja i života u vlastitim zajednicama počeli su zahtjevati odvajanje od muslimanskog carstva. S druge strane Španija dolazi na udar [[Križarski ratovi|krstaških ratova]] i biva poražena u jednom od njih ([[1198]]. - [[1216]].) Kordoba je osvojena [[1232]]. Dio Španije oko Granade je ostao u muslimanskoj vlasti do [[1492]]. Međutim, prvenstveno zbog borbe za vlast, [[1486]]. počinje graađanski rat. Kralj Ferdinand i kraljica Izabela su opkolili Granadu i tražili od muslimana da se predaju zaklevši se pri tome da neće rušiti džamije, vakufsku imovinu i poštovati običaje muslimana. Međutim ovo se nije ostvarilo, i Španija je ubrzo postala dijelom [[Inkvizicija|inkvizicije]].