Tatomir Anđelić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: migracija 4 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1271338 na Wikidati |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 1:
'''Tatomir P. Anđelić''' [[11. 11.|11. novembar]] [[1903]] – [[7. 8.|7. avgust]] [[1993]]) je [[Srbi|srpski]] [[matematičar]] i [[stručnjak]] za [[mehanika|mehaniku]], akademik [[Srpska akademija nauka i umetnosti|Srpske akademije nauka i umetnosti]].
== Biografija ==
Tatomir Anđelić je rođen 11. novembra 1903. godine u zaseoku Bukovac, između [[Čačak|Čačka]] i [[Kraljevo|Kraljeva]], Bečanj, opština [[Mrčajevci|mrčajevačka]], srez kraljevački, Srbija, kao jedno od šestoro dece Pavla i Dmitre Anđelić. Majka mu je bila nepismena, a otac zemljoradnik sa četiri razreda tadašnje gimnazije, ali i narodni poslanik - demokrata. Tatomir je imao pet sestara.
Osnovvnu školu je završio u Mrčajevcima 1914, a nastavio je školovanje tek 1919. (posle završetka [[
Prema sopstvenoj želji studirao je matematiku, fiziku i astronomiju na [[Univerzitet u Hajdelbergu|Univerzitetu u Hajdelbergu]] u periodu 1922-1927. Školsku 1927/28. proveo je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je juna 1928. završio matematičku grupu nauka. Na njegovo formiranje kao naučnika posebnog su uticaja imali [[Mihailo Petrović Alas|Mihailo Petrović]] (1868-1943), [[Milutin Milanković]] (1879-1958) i [[Anton Bilimović]] (1879-1970).
U periodu od oktobra 1928. do septembra 1945. bio je profesor matematike srednje škole, uglavnom u [[Druga beogradska gimnazija|Drugoj beogradskoj gimnaziji]] (koja se tada zvala Druga muška realna gimnazija). Istovremeno je držao i vežbe iz [[racionalna mehanika|racionalne mehanike]] kod prof. Bilimovića na fakultetu, kao honorarni asistent. Ispit za profesora srednje škole položio je 1932.
Red 12:
Doktorsku disertaciju ''Diferencijalne jednačine kretanja neholonomnog sistema u inkompresibilnoj tečnosti'' odbranio je februara 1946. Posle razdvajanja Filozofskog fakulteta 1947. pripao je novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu, gde je 1948. izabran za docenta pri Katedri za mehaniku i astronomiju. Od 1. jula 1951. je vanredni profesor za predmete mehanike, a od 1. maja 1957. je redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta. Bio je šef Katedre za mehaniku i astronomiju 1954-1962, a posle njenog razdvajanja šef Katedre za mehaniku 1964-1971. Kada je 1971. Katedra je u okviru reorganizacije PMF postala Institut mehanike PMF u Beogradu, postao je upravnik tog Instituta. Bio je dekan Prirodno-matematičkog fakulteta 1958-1962. Otišao je u penziju 1974. godine.
Izabran je [[17. 12.|17. decembra]] [[1959|1959.]] za dopisnog člana [[Srpska akademija nauka i umetnosti|Srpske akademije nauka i umetnosti]], a [[21. 3.|21. marta]] [[1974|1974.]] za njenog redovnog člana.
Bio je i dopisni član Međunarodne astronautičke akademije u [[Pariz]]u od [[1969|1969.]] i [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]] od [[1975|1975.]] Dobitnik je Sedmojulske nagrade.
Preminuo je 7. avgusta 1993. u [[Beograd]]u u svojoj 90. godini.
|