Razlike između izmjena na stranici "Lavoslav Ružička"

Dodano 138 bajtova ,  prije 7 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m/м (Bot: Migrating 36 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q122996 (translate me))
m/м (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
| ime_rođenja = 13. septembar 1887
| mjesto_rođenja = [[Vukovar]], [[Austro-Ugarska]]
| državljanstvo = [[Švajcarska|Švicarska]]
| nacionalnost = [[hrvatska]]
| datum_smrti = {{death date and age|1976|09|26|1887|09|13|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Mammern]], [[Švajcarska|Švicarska]]
| polje = [[Biohemija|Biokemija]]
| radno_mjesto = [[ETH Zurich]]
| alma_mater = [[Universität Karlsruhe (TH)|Technische Hochschule Karlsruhe]]
| doktorski_savjetnik = [[Hermann Staudinger]]
| poznat_po = [[terpeni]]
| nagrade = [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelova nagrada za kemiju]] (1939)
}}
 
'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. 9.|13. rujna]] [[1887]]. - [[Mammern]], [[Švajcarska|Švicarska]], [[26. 9.|26. rujna]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za kemijuhemiju|Nobelove nagrade za kemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za [[Znanostnauka|znanost]], dva za [[Medicina|medicinu]], te po jednog za [[Prirodoslovne znanosti|prirodoslovne znanosti]] i [[Pravo|pravo]]).
 
== Mladost i obrazovanje ==
Ružička je rođen u [[Vukovar|Vukovaru]] (u to vrijeme dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[kemija|kemiju]], vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.
 
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[NjemačkaNemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska kemija]].
 
Ondje je Ružička uspostavio uspješnu suradnju s [[Hermann Staudinger|Hermannom Staudingerom]]. Radeći s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u [[Zürich|Zurich]] i postaje njegov asistent.
 
== Rad i istraživanje ==
Ružičkini prvi radovi bili su s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život ostao je na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke ''Pyrethrum cinerariifolium'' dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog [[Industrija|industriji]] parfema. Namjeravao je započeti samostalna istraživanja, te je uspostavio uspješnu i produktivnu suradnju s "Cie Company" (kasnije "Firmenich") u [[Ženeva|Ženevi]].
 
1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema ''Haarman & Reimer'' iz Holzmindena u [[NjemačkaNemačka|Njemačkoj]]. Zbog znanja iz područja tarpena, [[1918]]. postaje izvanredni profesor, a [[1923]]. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.
 
Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u [[Utrecht]]u u [[NizozemskaHolandija|Nizozemskoj]]. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[ŠvicarskaŠvajcarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[kemijskahemijska industrija|kemijske industrije]].
 
Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska kemija|organske kemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i [[steroid|steroide]]. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormonhormoni|hormona]] ([[androsteron|androsterona]] i [[testosteron|testosterona]]), njegov [[laboratorij]] postaje vodeći na polju organske kemije.
 
Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenandt|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za kemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znanstvenike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].
 
Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biokemijabiohemija|biokemije]]; problemima [[evolucija (biologija)|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]]., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
 
Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[JugoslavenskaHrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. U [[ŠvicarskaŠvajcarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je [[Vukovar|Vukovaru]] u čast otvoren [[muzej]] (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].
 
== Eksterni linkovi ==
64.473

izmjene