Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 206:
Austro-Ugarska, se, međutim suočava sa sve većim problemom koji čini razvijena nacionalna svijest kod njenih kršćanskih podanika u BiH. Katolici se izjašnjavaju kao Hrvati, dok se pravoslavci izjašnjavaju kao Srbi. Potonji se smatraju opasnošću s obzirom na [[iredentizam|iredentističke]] težnje iz susjedne Srbije. Nastojanje da se BiH priključi Hrvatskoj, s druge strane, se shvaća kao prijetnja ravnoteži između austrijskog i mađarskog dijela Monarhije.
 
Austro-ugarske vlasti taj problem nastoje riješiti promicanjem [[Bošnjaci|bošnjačke]] nacije, odnosno svijesti o posebnom identitetu koja se u to vrijeme počela javljati među muslimanskim stanovništvom, i koji će konačno biti formiran tek u 20. vijeku. Pokušaji da se ta svijest proširi na Hrvate i Srbe uglavnom nisu imali uspjeha. [[Banjemain Kalaj]], od 1882. upravitelj Bosne i Hercegovine je sprovodio tu politiku.
 
Godine [[1908]]. [[Austro-Ugarska]] odlučuje formalno anektirati BiH, a kao kompenzaciju Otomanskom Carstvu vraća [[Sandžak]]. To izaziva aneksionu krizu, kao i pojačane etničke napetosti unutar BiH. One će se intenzivirati nakon [[Balkanski ratovi|balkanskih ratova]] koji su završili pobjedom Srbije i Crne Gore, odnosno podjelom Sandžaka.