Latinski jezik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 189 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q397 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Latinski jezik''' (''lingua Latīna'') je "izumrli" [[Indoevropski jezici|indoevropski jezik]]; pripada [[kentum|kentum-grupi]]. Njime su govorili [[Latini]], [[Itali|italsko]] pleme koje je živelo u pokrajini [[Lacij (antički)|Latium]], u kojoj se nalazio [[Rim]]. Glavne [[fonetika|fonetske]] osobine latinskog jezika su: gubljenje kratkih [[vokal]]a u srednjim [[slog]]ovima, [[monoftongizacija]] [[diftong]]a (incido : caedo), uprošćavanje konsonantskih grupa (locus < stlocus). [[Morfologija|Morfološke]] crte: gubljenje [[dual]]a, [[optativ]]a (optativ se slio s [[konjunktiv]]om), [[aorist]]a i [[medij]]a. U [[sintaksa|sintaksi]]: [[subordinacija]], [[hipotaksa]], tj. zavisne [[rečenica|rečenice]] se podređuju glavnoj rečenici, [[slaganje vremena]], rečenična [[intonacija]] se odlikuje naglašavanjem [[glagol]]a koji je stajao obično na kraju rečenice. U leksici ima dosta reči iz ostalih italskih jezika i iz [[grčki jezik|grčkog]], te manje iz [[etrurski jezik|etrurskog]] i [[keltski jezik|keltskog]].
 
U izvornom latinskom jeziku ''c'' se izgovaralo kao ''k'' (Cicero = [[Kikeron|Kikero]]), ''t'' kao ''t'' (amicitia = amikitia), ''s'' — kao ''s'' (rosa). Međutim, danas se lat. tekstovi čitaju na različite načine: Cicero se izgovara kao; Cicero, Čičero, Sisero; amicitia — kao: amicicia, amičicia, amisisia; rosa — kao roza itd.
 
== Razvoj latinskog jezika ==
Kako se od 2. veka st. e. rimska vlast počela širiti po čitavom [[Sredozemno more|Sredozemlju]], tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne Italije i prerastao u svetski jezik. U razvoju latinskog jezika presudnu su ulogu odigrali prvi rimski književnici, koji su svoj jezik ratara i vojnika postepeno, po ugledu na [[grčki jezik]], usavršavali i osposobljavali da sa lakoćom i logično iskaže i najsloženiju književnu, poetsku ili filozofsku misao. Rečnik se počeo naglo bogatiti kovanicama stvaranim u duhu grčkog rečnika, sintaktičkim konstrukcijama, stilskim figurama, i za veoma kratko vreme stvoren je ''sermo urbānus'', jezik kojim su pisali obrazovani Rimljani. Najstariji natpisi na latinskom jeziku potiču iz 6. veka st. e. Prvi spomenik književnog latinskog jezika predstavljaju ''Zakoni dvanaest tablica'' iz 5. veka st. e., a poslednji je [[Justinijan I. Veliki|Justinijanov]]ov ''Kodeks rimskog građanskog prava'' iz 6. veka n. e. Ovaj standardni latinski jezik, kojim je napisana gotovo celokupna sačuvana [[rimska književnost]], primenjivan je u hrišćanskoj teologiji, filozofiji, prirodnim naukama, pravu i administraciji tokom sledeća dva milenija, sve do 19. veka, da bi i danas ostao prisutan i često nezamenljiv u političkoj, naučnoj i stručnoj terminologiji.
 
Međutim, za istoriju antičke kulture važna je činjenica da tokom celog antičkog doba procenat pismenog stanovništva nikada nije prešao trideset odsto. Tako, i u rimskoj državi nepregledne mase nepismenog i polupismenog stanovništva nisu govorile književnim »gradskim govorom«, nego svojim narodnim jezikom (''sermo plebēius'' ili ''vulgāris''), koji je imao sopstveni razvojni put. U određenim istorijskim uslovima od njega će nastati [[romanski jezici]] ([[italijanski jezik|italijanski]], [[francuski jezik|francuski]], [[španski jezik|španski]], [[rumunski jezik|rumunski]]). Pošto glavni izvori za izučavanje latinskog jezika nisu živi govornici (kao kod modernih jezika), nego sačuvani stari tekstovi, o ovom narodnom govoru znamo veoma malo. Između književnog i narodnog govora stoji razgovorni, svakidašnji jezik (''sermo cotidiānus''), kojim su u svakodnevnoj komunikaciji govorili obrazovani slojevi rimskog stanovništva, i čije tragove nalazimo u [[Tit Makcije Plaut|Plautovim]]ovim komedijama, [[Petronije]]vom romanu te nekim [[epistolografija|epistolografskim]] delima.
 
== Opis latinskog jezika ==
Red 14:
 
== Srodne veze ==
* [[Popis latinskih fraza|Latinski citati]]
* [[Izgovori latinskog jezika]]