Ladislav Napuljski – razlika između verzija

'''Ladislav Napuljski''' ([[11. 2.|11.2.]] [[1377|1377.]] - [[6. 8.|6.8.]] [[1414|1414.]]) je bio [[napulj]]ski kralj od 1386. godine i titularni [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|ugarsko-hrvatski]] [[kralj]] koji će biti okrunjen tek 1403. godine u Zadru. Bio je sin [[Karlo II. Drački|Karla II. Dračkog]] i Margarete Dračke.

Zavisno od kraljevina kojima je vladao ili želio vladati Ladislav je imao različite brojeve iza svog imena iako su potom historičari uzeli samo ime Ladislav Napuljski pošto je bio prvi kralj Napulja koji je nosio ovo ime. U [[Popis hrvatskih kraljeva|Hrvatskoj]] on je bio četvrti kralj toga imena pa se osim Ladislav Napuljski zna koristiti i [[Ladislav Napuljski|Ladislav IV. Napuljski]], dok je u [[Ugarska|Ugarskoj]] gdje je htio vladati trebao biti peti kralj toga imena to jest Ladislav V Napuljski.

Godine [[1386|1386.]], po očevoj smrti, postao je kralj Napulja i titularni kralj Ugarske pod [[regent]]stvom svoje majke. Tokom [[1390-e|1390-ih]] [[Ludovik II. Anžuvinac]] i [[protupapa Ivan XXIII]] su se uporno suprostavljali njegovoj vlasti. Ludovik II, vojvoda Anžuja, je bio rivalski kralj koji je [[1389|1389.]] godine uspio zauzeti Napulj i istjerati Ladislava, koji ponovo vraća Napulj pod svoju vlast [[1399|1399.]] godine.

Period Ladislavove vladavine oblježen je i jačanjem kraljevske vlasti. Pošto je to umanjivalo vlast [[Barunbaron|baruna]], došlo je do sukoba koji su okončani ubojstvom nekoliko baruna.

Protupapa Ivan XXIII je propovijedao [[Križarski ratovi|križarski rat]] protiv Ladislava. Prodavale su se [[indulgencija|indulgencije]] da bi se skupila financijska sredstva za križarki rat protiv Ladislava. [[Jan Hus]] je u [[Češka Republika|Češkoj]] kritizirao prodaju indulgencija, i počeo se tome suprostavljati. To dovodi do [[husitski pokret|husitskog pokreta]] u Češkoj.

Ladislav postaje kralj Napulja već u 9 godini kada mu je otac Karlo Drački hrvatskougarski i napuljski kralj ubijen od strane Elizabete Bosanske majke hrvatskougarske kraljica Marije. Iako on sam neće polagati pravo na hrvatskougarsku krunu do 1390. godine hrvatski velikaši ga priznaju za kralja odmah po očevoj smrti tako da u napadu zarobljavaju hrvatskougarsku kraljicu i njenu majku koju će pogubiti po želji i naređenju Margarete Dračke na godišnjicu ubojstva Ladislavovog oca Karla. [[Marija, hrvatsko-ugarska kraljica|Marija Anžuvinska]] će na kraju biti oslobođenja uz pomoć Mletaka pa će zajedno s svojim mužem, [[Žigmund Luksemburški|Žigmundom Luksemburškim]] pokrenuti rat protiv pristaša Ladislava koji tek 1390. godine službeno pokreće pitanju svog prava na krunu. Nakon što je broj njegovih pristaša naglo porastao poslije nesređenih prilika u [[Ugarsko kraljevstvo|Ugarskom kraljevstvu]], Ladislav je ustao protiv Žigmunda da bi preuzeo zemlje koje su mu kao ugarskom kralju pripadale. On je uputio mornaricu pod maršalom [[Sicilija|Sicilije]] i vrhovnim kapetanom napuljske mornarice [[Alojzije Aldemarisco|Alojzijem Aldemariscom]] kako bi prisilio dalmatinske gradove da priznaju njegovu vlast. Aldemarisco je uspio da, osim [[Dubrovnik]]a, svi gradovi pristanu uz Ladislava, koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u [[Zadar|Zadru]], gdje ga je [[5. 8.|5. kolovoza]] [[1403]]. godine u [[katedrala Sv. Stošije|katedrali Sv. Stošije]] u prisutnosti [[vojvoda|vojvode]] [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]] [[krunidba|okrunio]] ostrogonski [[nadbiskup]] [[Ivan Kanižaj]].

Već početkom studenog [[1403|1403.]] Ladislav je napustio Zadar, ali ne kako bi pošao u [[Ugarska|Ugarsku]], nego da se vrati u [[Napulj]]. Za svoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji postavio je vojvodu Hrvoja. Ali kad je Ladislav napustio [[Dalmacija|Dalmaciju]], rasplamsale su se borbe izmedu njegovih i pristaša kralja Žigmunda. Na Žigmundovu stranu su prešli čak i mnogi Ladislavovi privrženici, a među njima i Kanižaj, koji ga je okrunio. Žigmundova pobjeda kod [[Bitka kod Dobora|Dobora]] (1408) je označila krah Ladislavove politike jer su na Žigmundovu stranu prešli Ladislavove pristalice, među kojima je bio i herceg Hrvoje. Tako je već [[1408|1408.]] cijela [[Hrvatska]] priznala Žigmundovu vlast, a početkom [[1409|1409.]] to su učinili i dalmatinski gradovi, osim Zadra. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je za 100 000 dukata prodao [[Venecija|Veneciji]] [[9. srpanj7.|9. srpnja]] [[1409|1409.]] godine. [[Zadar]], [[Novigrad]], [[Vrana (Cres)|Vranu]], otok [[Pag]] i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Posljedice toga kupoprodajnog ugovora bile su porazne za Zadar i ostale primorske gradove.

Zauzeo je [[Firenca|Firencu]] [[1414|1414.]] godine, ali [[kuga]] je pokosila veliki dio njegove vojske, pa je bio primoran napustiti grad. Započeo je sa građenjem renesansnih građevina u Firenci. Bio je i suvereni princ [[Tarant]]a od [[1406|1406.]] godine. Prvo je pokušao zauzeti [[Grofovija Lecce|grofoviju Lecce]] opsadom zamka, ali to mu nije uspelo, pa je promjenio taktiku i započeo pregovore sa [[Marija od Leccea|Marijom, groficom Leccea]]. Oženio se groficom, koja je istovremeno bila udovica tarantskog princa, pa je time ''de facto'' zavladao Tarantom.

Umro je u Napulju [[6. 8.|6. kolovoza]] [[1414|1414.]]. Smatra se da je bio otrovan. Uprkos trima brakovima, nije imao djece. Naslijedila ga je sestra, [[Ivana II. Napuljska]], koja je bila posljednji monarh iz starije Anžuvinske linije.

|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popispopis hrvatskih i hrvatsko-ugarskih kraljeva|ugarsko-hrvatski kralj]]