Jovijan – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 3:
[[Datoteka:Siliqua Jovianus.jpg|thumb|300px|[[Jovijan]] na aversu srebrnog novčića iskovanog oko [[363]]. godine. Portret naglašava carevu korpulentnost koju pominju i narativni izvori. Na reversu je natpis u čast petogodišnjice vladavine, iako je Jovijan u stvari vladao samo osam meseci. Natpis na reversu trebalo je da bude dobar predznak; ]]
'''Flavije Jovijan''' ({{jez-lat|Flavius Iovianus}}), poznatiji samo kao '''Jovijan''', bio je rimski car svega osam meseci od [[26.
== Uspon i proglašenje za cara ==
Jovijan je rođen nešto posle 330. godine u Singidunumu i o njegovoj karijeri pre stupanja na tron ne znamo mnogo. Znamo da je njegov otac Varonijan bio "''incola agri Singidonensis''" i da je ostvario zapaženu karijeru u vojsci i dogurao do mesta zapovednika legije Jovijana (-{Iovianii}--nazvani tako po [[Dioklecijan]]ovom kognomenu -{Iovius}-) i elitnog gardijskog odreda domestika (-{comes domesticorum}-). Očev uspon je najverovatnije pomogao i vojničku karijeru sina, koji po Amijanu bio skromno obrazovan. I Jovijan je postao član domestika i znamo da je pred kraj života [[Konstancije II.|Konstancija II]] bio u carevoj pratnji. Kada je Konstancije iznenada umro u Mopsuestiji u [[Kilikija|Kilikiji]] novembra [[361]]., Jovijanu je poveren zadatak da otprati kola sa pokojnikom u [[Konstantinopolj]]. Jovijan je zatim i sam postao zapovednik garde i pratio je [[
Rimska vojska se nalazila duboko u persijskoj teritoriji, rezerve hrane već su bile niske, a neprijateljski vojnici su ih stalno uznemiravali sa okolnih bregova. Po svedoku događaja [[Amijan Marcelin|Amijanu Marcelinu]] svi prisutni vojni zapovednici su se sakupili kako bi izabrali novog cara, ali se odmah pojavila podela među oficirima iz Konstancijeve istočne i Julijanove galske vojske. Presto je prvo ponuđen paganinu Salutiju, pretorijanskom prefektu Istoka, koji je počast odbio zbog svojih poodmaklih godina i slabog zdravlja. Dok su oficiri raspaljivali novu raspravu, nekolicina vojnika izvikala je za novog cara Jovijana i odenuli ga u carski purpurni plašt. Uzvik u čast novog cara "Jovijan avgust!" prihvaćen je i od ostatka vojske, doduše greškom. Vojnici su pomislili da se nazdravlja oporavljenom JULijanu, a ne novoizabranom JOVijanu. Kada su uvideli grešku, neki od vojnika su se ražalostili zbog Julijanove smrti, ali je Jovijan ipak bezpogovorno prihvaćen za cara u vojnim krugovima.
== Povlačenje i neslavni mir==
Jovijanov izbor za cara, više nego neočekivan, sproveden je zahvaljujući popularnosti njegovog oca među običnim vojnicima, a još više potrebom da novi car preuzme komandu i izvuče vojsku iz teškog položaja. U međuvremenu, zahvaljujući rimskim dezerterima, [[Šapur II]] je saznao za dešavanja u neprijateljskom taboru i naredio novi napad. Persijski udar, predvođen ratnim slonovima, Rimljani su odbili i krenuli u povlačenje levom obalom reke Tigar. Buntovnim vojnicima, koji su očekivali da posle prelaska reke uskoro usledi rimska granica, Jovijan je preko volje dozvolio da u toku noći pokušaju da pređu nabujali Tigar i likvidiraju persijsku stražu na drugoj obali reke. Poduhvat je uspeo i razjarena i polugladna rimska vojska je nastavila marš kući. Sa jedne strane, Rimljani su pobeđivali u svakoj otvorenoj borbi, a sa druge, bili su bez zaliha i Persijanci su ih stalno gonili, tako da je Šapur rešio da predloži Jovijanu mirovni sporazum. Predlog je podrazumevao teške uslove po rimsku stranu: prepuštanje Persiji pet provincija na levoj obali Tigra, koje je [[Galerije]] kao [[Dioklecijan|Dioklecijanov]] cezar zadobio [[299]]., kao i dva važna pogranična grada: [[
==Iznenadni kraj ==
U vojsci koja se pridružila Jovijanovoj glavnini, bio je i [[Prokopije (protivcar)|Prokopije]], Julijanov rođak. U javnosti se od ranije prenosila priča da je Julijan još ranije odredio Prokopija za svog naslednika. Strah od Prokopijevih pretenzija na presto bio je, po [[Amijan Marcelin|Amijanu Marcelinu]] jedan od glavnih uzroka da Jovijan sklopi nepovoljni mir sa Persijancima. Pokušavajući da što pre učvrsti svoju vlast, Jovijan je poslao niz poverljivih ljudi da preuzmu važne položaje u vojsci na zapadu carstva i prošire povoljniju verziju događaja od realne. U [[
Jovijan je zatim otišao u [[Antiohija|Antiohiju]], a potom je i pored nepovoljnih zimskih uslova, nastavio put preko [[Mala Azija|Male Azije]] dalje na zapad. U Tijani u [[Kapadokija|Kapadokiji]] stigla mu je vest da je grupa pobunjenih vojnika u Remiju (današnji Rems) pobila njegove izaslanike. Sa druge strane, preostale galske legije su mirno prihvatile vlast novog cara. Jovijan je zatim u [[
==Verska politika ==
Po istoričaru crkve [[Sokrat Sholastik|Sokratu Sholastiku]], koji je pisao u prvoj polovini 5. veka, Jovijan je svojevremeno odbio Julijanovo naređenje da prinese žrtvu paganskim bogovima i radije je izabrao napuštanje službe. Tek kada je Julijan krenuo u Persiju, Jovijan je ponovo primljen u vojsku. Pozniji hrišćanski autori ([[Sozomen]], [[Jovan Malala]], [[Jovan Zonara]]...) pišu da je Jovijan je kao uslov prihvatanja carskog trona zatražio od prisutnih vojnika i senatora da se izjasne kao hrišćani. Iako su ove anegdote svakako apokrifne, one dobro prikazuje raskid sa Julijanovim pokušajem obnove paganstva. Jovijan je bio sledbenik pravoslavlja, za razliku od arijanskih simpatija Konstancija II i, kasnije, [[Valens|Valensa]] (364.-378.). Već 27. septembra [[363]]. godine novi avgust je primio uz sve počasti vođu pravoslavnih [[
Jovijana je posle kraćeg interegnuma nasledio [[Valentinijan I]] 25. februara 364. godine. Iako je Carstvo većim delom i dalje bilo pagansko, pokazalo se da je hrišćanstvo steklo snažno uporište u rimskoj vojnoj aristokratiji koja je tokom 4. veka odlučivala o izboru cara. Međutim, kao ustupak tradicijama Carstva, Jovijan je, po istoričaru [[Eutropije|Eutropiju]], proglašen za paganskog boga posle smrti.
Red 30:
{{niz|
pre=[[
spisak=[[Popis bizantskih careva|Vizantijski carevi]] <br> [[363]]-[[364]]|
posle=[[Valentinijan I]]
}}
|