Otvori glavni meni

Izmjene

Dodan 1.091 bajt ,  prije 6 godina
m/м
Bot: popravljanje preusmjeravanja
{{Infookvir političar
|ime= Paul Joseph Goebbels
|datum rođenja=[[29. 10.|29. listopada]] [[1897]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Njemačka|empire}} [[Rheydt]], [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]]
|datum smrti= [[1. 5.|1. svibnja]] [[1945]].
|mjesto smrti={{flagicon|Njemačka|Nazi}} [[Berlin]], [[Treći rajh|Treći Reich]]
|malaslika=
|opis male slike=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|NSDAP]]
|potpis=Joseph Goebbels Signature.svg
|supruga= [[Magda Goebbels]]
|prethodnik2= '''položaj stvoren'''
|predsjednik=
|mandat_start=[[30. 4.|30. travnja]] [[1945]].
|mandat_kraj=[[1. 5.|1. svibnja]] [[1945]].
|mandat_start2=[[13. 3.|13. ožujka]] [[1933]].
|mandat_kraj2=[[30. 4.|30. travnja]] [[1945]].
|vjera=
}}
'''Paul Joseph Goebbels''' ([[Rheydt]], kod [[Düsseldorf]]a, [[29. 10.|29. listopada]] [[1897]]. - [[Berlin]], [[1. 5.|1. svibnja]] [[1945]].), njemački političar i kancelar, te [[Ministarstvo narodnog prosvjećenja i propagande|Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande]] od [[13. 3.|13. ožujka]] [[1933]]. do [[30. 4.|30. travnja]] [[1945]]. Bio je jedan od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]]. Goebbels je poznat po svojim energičnim govorima koji su, osim velike količine propagande, sadržavali i enormnu dozu [[antisemitizam|antisemitizma]], te ga upravo zbog toga mnogi povjesničari smatraju glavnim krivcem za [[Kristalna noć|Kristalnu noć]]. Goebbelsov nadimak, koji su mu dali mnogi povjesničari, glasi '''''Otrovni patuljak'''''.
 
Godine [[1921|1921.]] dobio je [[doktorat]] na [[Sveučilište Heidelberg|Sveučilištu Heidelberg]], a tema doktorske teze bila mu je drama [[18. stoljećevijek|XVIII. stoljeća]]. Kasnije je radio kao [[novinar]], a nakon toga i kao službenik u [[banka|banci]]. I sam se okušao u pisanju romana i drama, no svi izdavači kojima je ponudio djela su ga odbili. S [[NSDAPnacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacističkom strankom]] se upoznaje [[1923|1923.]] tijekom francuske [[Okupacija Ruhra|okupacije Ruhra]], a službeni član postaje [[1924|1924.]] Ubrzo postaje ''[[Gauleiter]]'' (vođa regionalnog ogranka stranke) u [[berlin]]skom ogranku stranke. S ove pozicije počeo je maksimalno iskorištavati svoje propagandne sposobnosti, boreći se s lokalnim [[socijalizam|socijalističkim]] i [[komunizam|komunističkim]] strankama uz pomoć nacističkih novina i paravojne organizacije [[SA]]. Do [[1928|1928.]], Goebbels je postao jedan od najvažnijih i najmoćnijih ljudi nacističke stranke.
 
Nakon što su nacisti došli na vlast u siječnju [[1933|1933.]], Goebbels u ožujku postaje [[Ministarstvo narodnog prosvjećenja i propagande|Ministar narodnog prosvjećenja i propagande]] u novonastalom [[Treći Reichrajh|Trećem Reichu]]. Jedan od njegovih prvih činova koje je učinio kao novi ministar bilo je [[paljenje knjiga]] koje su napisali [[Jevreji|Židovi]] ili antinacisti na [[Bebelplatz]]u. Nakon što je postao ministar, njegovi govori mržnje usmjereni prema Židovima [[1938|1938.]] su kulminirali [[Kristalna noć|Kristalnom noći]], prvim javnim i nekontroliranim činom [[antisemitizam|antisemitizma]] iskazanim od strane nacista.
 
Kao velik pobornik rata, Goebbels je učinio sve što je mogao kako bi maksimalno pripremio njemački narod na masivni oružani sukob. Tijekom samog [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Goebbels je još više povećao svoju moć mijenjajući saveze s drugim nacističkim dužnosnicima. Godine [[1943|1943.]] rat je krenuo loše po [[Sile Osovine]], no to je Goebbelsa samo motiviralo da poveća [[propaganda|propagandu]] i uvjeri njemački narod da prihvati ideju [[totalni rat|totalnog rata]] i mobilizacije. Goebbels je ostao vjeran [[Adolf Hitler|Hitleru]]u do samog kraja i ostao je s njim u ''[[Führerbunker]]u'' sve do njegovog samoubojstva, a nakon toga je postao drugi [[Njemački kancelar|kancelar Trećeg Reicha]], no samo jedan dan. U svojim posljednjim satima, Joseph Goebbels je dopustio svojoj supruzi [[Magda Goebbels|Magdi]] da hladnokrvno ubije njihovo šestero djece, a onda zajedno s njom počinio samoubojstvo [[1. 5.|1. svibnja]] [[1945|1945.]]
 
== Rani život ==
Paul Joseph Goebbels je rođen [[29. 10.|29. listopada]] [[1897|1897.]] u gradiću [[Rheydt]]u, južno od [[Mönchengladbach]]a u oblasti [[Ruhr]].<ref>Većina ovih podataka temeljena je na Goebbelsovom dnevniku izdanom u Moskvi [[1992|1992.]] godine, kao i većina podataka iz Goebbelsovoih biografija na engleskom jeziku.</ref> Njegova obitelj bila je katoličke vjeroispovijesti. Otac Fritz Goebbels je radio kao knjigovođa u tvornici fitilja W. H. Lennartz, a majka na farmi. Imao je dva brata, Konrada (1895. – 1949.) i Hansa (1893. – 1947.) i dvije sestre, Elisabeth (1901. – 1915.) i Mariju (1910. - 1949. ). Školovan je u gimnaziji, a [[1916|1916.]] je završio svoj ''Abitur'', ispit za ulazak na sveučilište. Još od ranog djetinjstva je imao defekt u desnoj nozi, koji je vjerojatno rezultat [[osteomijelitis]]a ili bolesti ''talipes equinovarus''.<ref>Veća je mogućnost da je Goebbels bolovao od ''talipes equinovarusa'', no [[William L. Shirer]], koji je tijekom [[1930-e|1930-ih]] upoznao Goebbelsa, napisao je u djelu ''The Rise and Fall of the Third Reich'' (1960.) da je defekt rezultat [[osteomijelitis]]a. Ova bolest može vrlo lako rezultirati stanjem u kojem jedna noga ostaje kraća od druge.</ref> Nosio je posebnu metalnu protezu i posebnu cipelu kako bi nadoknadio skraćenost desne noge, no unatoč svemu ovome, Goebbels je šepao cijeli život. Upravo zbog ovog je odbijena njegova prijava za vojnu službu u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], činjenica koja mu se gadila cijeli njegov život. Kasnije se tijekom života lažno predstavljao kao ratni veteran, a svoj defekt je lažno prikazivao kao ratnu ozljedu.<ref>Fest, The Face of the Third Reich, str. 88</ref> Najbliže što je došao vojsci bila je služba u ''"Jedinici za pomoć domovini"'' od ožujka do listopada [[1917|1917.]] gdje je služio kao ''"uredski vojnik"''.<ref>[http://forum.axishistory.com/viewtopic.php?t=70253 Axis History.com]</ref>
 
No, Goebbels je svoje fizičke nedostatke nadomjestio intelektualnim uspjesima. U početku je trebao postati svećenik, no kako se sve više odvajao od katolicizma,<ref>Richard J. Evans, ''The Third Reich in Power'' (Allen Lane 2005), str. 249, - "Goebbelsova vjerska uvjerenja su zadržala rezidualni element kršćanstva" u protivljenju s poganstvom [[Alfred Rosenberg|Alfreda Rosenberga]] i [[Richard Walther Darré|Richarda Walthera Darréa]]. U jednom od svoji zadnjih članaka, nastalog povodom Hitlerovog rođendana [[1945|1945.]], pisao je o Hitleru kao božanstvu.</ref> krenuo je na studij filozofije i književnosti na sveučilištima u [[Bonn]]u, [[Würzburg]]u, [[Freiburg]]u i [[Heidelberg]]u, gdje je i [[1916|1916.]] doktorirao s doktorskom tezom o piscu [[Wilhelm von Schütz|Wilhelmu von Schützu]]. Zanimljivo je da su dvojica njegovih najutjecajnijih profesora, [[Friedrich Gundolf]] i njegov doktorski mentor [[Max Freiherr von Waldberg]], obojica bili [[Jevreji|Židovi]]. Njegova inteligencija i politička lukavost bile su predmet divljenja čak i među njegovim neprijateljima.<ref>Michael H. Kater, ''Hitler Youth'' (2004.)</ref>
 
Nakon što je [[1921|1921.]] završio doktorat, Goebbels se zaposlio kao novinar i nekoliko je godina pokušao postati književnik. Napisao je poluautobiografski roman ''Michael'', dvije drame i hrpu romantičarske poezije. U ovim je djelima prikazao psihološku štetu koju su mu njegovi fizički defekti nanijeli. Goebbels je, osim u pisanju, kompenzaciju pronašao i u zavođenju žena, doživotnom željom koju je obavljao sa zapanjujućim uspjehom.<ref>Evans, ''The Coming of the Third Reich'', str. 204</ref> Njegov dnevnik sadrži dokaze o mnogim aferama, prije i nakon braka s [[Magda Goebbels|Magdom Quandt]], s kojom je imao [[Goebbelsova djeca|šestero djece]].
 
Goebbels je bio frustriran svojim književnim neuspjehom - njegov roman je izdan tek [[1929|1929.]], a njegove drame nikad nisu izvedene u nekom kazalištu. Kompenzaciju za ovaj neuspjeh pronašao je u pisanju [[Goebbelsovi dnevnici|dnevnika]], koje je pisao od [[1923|1923.]], pa sve do kraja života.<ref>Godine [[1992|1992.]] doktor [[Elke Fröhlich]] je pronašao izgubljene dijelove dnevnika u arhivama u Moskvi.</ref> Kasnije je radio kao bankovni činovnik i službenik na burzi.<ref>Fest, ''The Face of the Third Reich'', str. 89</ref> Tijekom ovog perioda je mnogo čitao i počeo je oblikovati svoje političke poglede. Među njegove glavne utjecaje spadaju [[Friedrich Nietzsche]], [[Oswald Spengler]] i, najvažnije, [[Houston Stewart Chamberlain]], britansko-njemački pisac koji se smatra ocem ''"znanstvenog"'' [[antisemitizam|antisemitizma]] i čije je djelo ''Fundacije 19. stoljeća'' uvršteno među obavezno štivo njemačkih ultra desničara. Zimu [[1919]]/[[1920|1920.]] proveo je u [[MünchenMinhen|Münchenu]]u gdje je svjedočio i divio se nacionalističkoj reakciji pri komunističkom pokušaju preuzimanja vlasti u [[Bavarska|Bavarskoj]]. Njegov prvi politički idol je bio [[Anton Graf von Arco auf Valley]], čovjek koji je ubio komunističkog vođu [[Kurt Eisner|Kurta Eisnera]].<ref>Evans, ''The Coming of the Third Reich'', str. 204</ref>
 
== Nacistički aktivist ==
Kao i većina kasnijih [[Treći Reichrajh|Reichovoh]] moćnika, Goebbels je upoznao nacizam [[1923|1923.]] tijekom prosvjeda zbog [[Okupacija Ruhra|francuske okupacije Ruhra]]. Zatvaranje Hitlera u studenom [[1923|1923.]] nakon neuspjelog [[Hitlerov puč|Pivničkog puča]] ostavilo je stranku privremeno bez vođe, tako da je Goebbels, koji je tada imao 27 godina i tek se [[1924|1924.]] učlanio u [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|NSDAP]], gledao [[Gregor Strasser|Gregora Strassera]] kao svog političkog uzora. Strasser je bio vođa i organizator nacista u sjevernoj Njemačkoj tijekom perioda u kojem je Hitler boravio u zatvoru. Strasser (''"najsposobniji među nacističkim vođama"'' tog doba)<ref>Ian Kershaw, ''Hitler'', Volume I (W.W. Norton 1999.), str. 270</ref> je socijalističko stranu [[nacizamnacionalsocijalizam|nacionalsocijalizma]] uzeo puno ozbiljnije nego ijedan član bavarskog vodstva stranke.
 
''"Nacionalizam i socijalizam! Što ide prvo, a što drugo?"'', Goebbels je retorički pitao u jednoj debati s [[Theodore Vahlen|Theodoreom Vahlenom]], ''[[Gauleiter]]om'' [[PomorjePomeranija|Pomeranije]], koju je vodio i časopisu ''National-sozialistische Briefe'' tijekom [[1925|1925.]]
 
{{citat|S nama na Zapadu ne smije biti sumnje. Prvo socijalističko iskupljenje, a onda kao tornado dolazi nacionalističko oslobođenje... Hitler stoji između svega ovog, no na putu je da se potpuno pridruži nama.<ref>Ian Kershaw, ''Hitler'', I, str. 272</ref>}}
 
Goebbels je, sa svojim novinarskim sposobnostima, uskoro postao Strasserov glavni saveznik u njegovoj bitci s Bavarcima oko stranačkog programa. Konflikt se nije vodio, bar su oni tako mislili, s Hitlerom, nego s njegovim poručnicima, [[Rudolf Hess|Rudolfom Hessom]], [[Julius Streicher|Juliusom Streicherom]] i [[Hermann Esser|Hermannom Esserom]] koji su, prema njima, loše vodili stranku u Hitlerovom odsustvu. Godine [[1925|1925.]] Goebbels izdaje otvoreno pismo ''"mojim prijateljima na lijevoj strani"'' tražeći jedinstvo između socijalista i nacista u borbi protiv [[kapitalizam|kapitalista]]. U jednom dijelu tog pisma, Joseph Goebbels piše:
 
{{citat|Mi i vi se borimo međusobno iako zapravo nismo neprijatelji.<ref>Fest, ''The Face of the Third Reich'', 89. These sentiments were reciprocated by some on the [[left-wing|left]]. Richard F. Hamilton, ''Who Voted for Hitler?'', Princeton University Press 1982., 570 antisemitskih citata koje su dali njemački komunistički vođe kako bi urgirali jedinstvo između komunista i nacista.</ref>}}
 
U veljači [[1926|1926.]], nakon što je završio s pisanjem svog djela ''[[Mein Kampf]]'', Hitler se iznenada vraća u stranku i uključuje u njezine poslove te poručuje ''"sjevernjacima"'' svoj stav. Pozvao je oko 60 ''Gauleitera'' i aktivista, uključujući i Goebbelsa, na sastanak u [[Bamberg]], gdje je održao govor od dva i pol sata u kojem je odbacio politički program ''"socijalističkog"'' dijela stranke. Za Hitlera su jedinu pravu prijetnju njemačkom narodu predstavljali [[Jevreji|Židovi]], a ne kapitalisti. Goebbels je bio duboko razočaran ovim govorom. Zgrozio ga je Hitlerov opis socijalizma kao ''"židovske tvorevine"'', njegova želja za uništenjem [[SSSRSovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] i njegova tvrdnja da nacistička vlada neće eksproprirati privatno vlasništvo. Goebbels je kasnije napisao:
 
{{citat|Više ne vjerujem Hitleru u potpunosti. To je strašno: moja unutarnja potpora mi je oduzeta.<ref>Ian Kershaw, ''Hitler'', I, str. 275</ref>}}
 
No Hitler je, kao dobar čitatelj karaktera, jako brzo prepoznao Goebbelsove talente. Znao je da Goebbels najviše žudi za priznanjem. U travnju je pozvao Goebbelsa u [[Minhen|München]] i čak je poslao svoje osobno auto po njega na peron i održao je s njim dugi privatni sastanak. Hitler je kritizirao Goebbelsa zbog njegove potpore ''"socijalističkom"'' krilu stranke, no ponudio mu je iskupljenje ako bi ovaj prihvatio njegovo vodstvo. Goebbels je potpuno kapitulirao i postao potpuno privržen Hitleru, čega se držao sve do svoje smrti. O tome je kasnije napisao:
 
{{citat|Ja ga volim... mislio je o svemu. Tako blistav um može biti moj vođa. Klanjam se uzvišenome, političkom geniju(...) Adolfe Hitleru, volim te jer si i jednostavan i velik u isto vrijeme. Ono što netko zove genijem.<ref>Ian Kershaw, ''Hitler'', I, str. 277</ref>}}
 
== Propagandist u Berlinu ==
Hitler je u listopadu [[1926|1926.]] nagradio Goebbelsa za njegovu lojalnost tako što ga je postavio za ''[[Gauleiter]]a'' berlinskog ogranka NSDAP-a. Goebbels je tada mogao iskoristiti svoju poziciju kako bi se upustio u svoje književne aspiracije u glavnom gradu, kojeg je on smatrao glavnom utvrdom socijalista i komunista. Ovdje je Goebbels otkrio svoj talent za propagandu, pišući rasprave kao što su ''Druga revolucija'' i ''Lenjin ili Hitler'' iz [[1926|1926.]]<ref> ''Current Biography 1941'', str. 323-26 </ref>
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 119-2406-01, Berlin-Lustgarten, Rede Joseph Goebbels.jpg|thumb|220px|Goebbels drži govor u Berlinu [[1932|1932.]] godine]]
Ovdje je također mogao ''"prakticirati"'' svoj do tada latentni ukus za nasilje, ne direktno, ali preko uličnih boraca pod njegovim zapovjedništvom. ''"Povijest"'', rekao je, ''"se stvara na ulici"'', te je bio toliko ustrajan u tome da je preko ulice izazivao tada najdominantnije ljevičarske stranke - [[SPDsocijaldemokratska partija Njemačke|socijaldemokrate]] i [[KPD|komuniste]].<ref>Anthony Read and David Fisher, ''Berlin: The Biography of a City'' (Pimlico 1994.), str. 187–189</ref> Radeći u suradnji s [[SA]]-om, Goebbels je redovito izazivao pivničke i ulične tučnjave u kojima se često koristilo i oružje. Svojim bivšim ''"prijateljima na lijevoj strani"'' je poručio:
 
{{citat|Čuvajte se pseta. Kada se vrag u meni oslobodi, nećete ga više smiriti.}}
{{citat|Dobra propaganda je ona koja vodi ka uspjehu, a loša je ona koja ne može ispuniti očekivani učinak. Zadatak propagande nije da bude inteligentna, već da bude uspješna.<ref>Fest, ''The Face of the Third Reich'', 90</ref>}}
 
Najdraže mete njegove propagande bili su socijalisti [[Hermann Müller]] i [[Carl Severing]], te [[Bernhard Weiss]], predsjednik berlinske policije, inače Židov, kojeg je neumorno provocirao nadajući se krahu kojeg bi mogao iskoristiti. Kada je socijaldemokratska gradska vlast [[1927|1927.]] stranci dodijelila osmomjesečnu zabranu, Goebbels je to iskoristio do kraja. Kada ga je jedna prijatelj opomenuo zbog klevetanja Weissa, čovjeka s primjernim vojnim uspjehom, Goebbels je rekao da ga sam Weiss nimalo ne zanima, nego samo propagandni učinak koji će ta kleveta izazvati.<ref>Fest, ''The Face of the Third Reich'', str. 90</ref>
[[Datoteka:Bundesarchiv_Bild_102-17049,_Joseph_Goebbels_spricht.jpg|thumb|levo|200px|Goebbels drži govor u [[Berlin]]u [[1934|1934.]]]]
Goebbels je uskoro otkrio i svoj talent za govorništvo, te je po tom kriteriju postao drugi čovjek Reicha, odmah do Hitlera. Dok su Hitlerovi govori bili promukli i agresivni, Goebbelsovi su bili mirni, sarkastični, pa nekad i smiješni. No, za razliku od Hitlera, Goebbels je zadržao cinični odmak od svoje vlastite retorike. Javno je govorio kako iskorištava najniže instinkte njemačkog naroda - [[rasizam]], [[ksenofobija|ksenofobiju]], klasni zavist i nesigurnost. Jednom je prilikom rekao da narod može kontrolirati kao što svira klavir i da će oni plesati kako on svira.
 
Goebbelsovi govori i činovi nisu imali velik utjecaj na stanovnike Berlina.<ref>Hamilton, ''Who Voted for Hitler?'', str. 109</ref> Na izborima [[1928|1928.]], nacisti su u Berlinu dobili manje od 2% glasova, što je u usporedbi sa socijaldemokratima, koji su dobili 33%, i komunistima, koji su dobili 25%, bio veliki neuspjeh. No, Goebbels je bio jedan od 10 nacista koji su nakon tih izbora predstavljali NSDAP u ''Reichstagu'', što mu je donijelo plaću od 750 marki mjesečno i imunitet od bilo kakvog suđenja.<ref>Read and Fisher, Berlin, str. 189</ref> Čak i kada je utjecaj [[Velikavelika depresijaekonomska kriza|velike depresije]] uzrokovao povećanu popularnost nacista, berlinski glasači su se odupirali glasovanju za naciste. Zanimljiva je činjenica da su [[1932|1932.]], kada je NSDAP bio na vrhuncu, nacisti u Berlinu dobili 28% glasova, a ljevica je ukupno sakupila 55% glasova građana Berlina.<ref>[http://www.gonschior.de/weimar/Preussen/Berlin/Uebersicht_RTW.html Izbori u Weimarskoj Republici]</ref> No, njegovi iznimni talenti i činjenica da ga je Hitler jako cijenio donijeli su mu respekt među anti-intelektualcima unutar NSDAP-a, koji su ga zvali ''"naš mali doktor"''. Do [[1928|1928.]], iako je imao samo 31 godinu, Goebbels je postao jedan od najprominentnijih nacističkih vođa.
 
Velika depresija je dovela do ponovnog izbijanja ljevičarskih afilacija unutar nekih ogranaka NSDAP-a, koje je predvodio [[Otto Strasser]], brat [[Gregor Strasser|Gregora Strassera]], koji se zalagao da se stranka bori s komunistima oko privrženosti nezaposlenih i industrijskih radnika tako što bi obećala eksproprirati kapital. Hitler, čija je mržnja prema radničkoj klasi reflektirala njegovu vlastiti socijalnu prošlost, protivio se snažno ovoj ideji. Hitler je smatrao da je uspjeh nacista na izborima [[1930|1930.]] došao zbog podrške srednje klase i farmera, a sada se želio boriti za podršku viših klasa i njemačkih biznismena. U travnju [[1930|1930.]], Hitler otpušta Strassera s mjesta šefa nacističke propagande, a na to mjesto postavlja Goebbelsa, koji je tada dobio kontrolu nad glavnim nacističkim novinama (''[[Völkischer Beobachter]]''), ali i ostalim nacističkim novinama diljem zemlje. Goebbels je, iako je još uvijek pokazivao ljevičarske tendencije, bio potpuno lojalan Hitleru u njegovim prepirkama sa Strasserom, koje su u srpnju [[1930|1930.]] kulminirale Strasserovim izbacivanjem iz stranke.<ref>Gregor je izgubio sve svoje ovlasti, no do [[1932|1932.]] je ostao nominalni šef stranke, a [[1934|1934.]] je ubijen tijekom [[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]]. Otto je otišao u [[egzil]].</ref>
 
Unatoč svojoj revolucionarnoj retorici, Goebbelsov najveći doprinos nacističkoj stranci u periodu od [[1930|1930.]] do [[1933|1933.]] je njegovo uspješno organiziranje izbornih kampanja. Goebbels je organizirao izborne kampanje za parlamentarne izbore [[1930|1930.]], [[1932|1932.]] i [[1933|1933.]], te Hitlerovu predsjedničku kampanju [[1932|1932.]] Goebbels je ovdje pokazao svoj genij, organizirajući Hitlerove avionske turneje po Njemačkoj, te je ostao zapamćen kao prvi propagandist koji je radio i film koristio u izborne svrhe. Specifične izborne kampanje koje je Goebbels organizirao privlačile su glasove mnogih birača, posebice mladih. Iako je velik uspjeh nacista na izborima [[1930|1930.]] i [[1932|1932.]] uvelike utjecan velikom depresijom, sam Goebbels je imao veliku ulogu u rastu popularnosti stranke.
 
== Ministar narodnog prosvjećenja i propagande ==
Kada je Hitler [[30. 1.|30. siječnja]] [[1933|1933.]] postao kancelar, Goebbels nije dobio nikakvu političku poziciju. Koalicijski kabinet koji je Hitler sastavio s predsjednikom [[Paul von Hindenburg|Hindenburgu]] i konzervativnim strankama nije sadržavao previše nacista na ministarskim pozicijama. No, Goebbels se, kao vođa propagande vodeće stranke, koja nije previše marila za zakon, počeo ponašati kao da je na poziciji. Iskoristio je državni radio kako bi izravno popratio paradu koja je slavila Hitlerov dolazak na vlast. Dana [[13. 3.|13. ožujka]] [[1933|1933.]] Goebbels dobiva nagradu za njegovu ulogu u dolasku stranke na vlast. Hitler ga postavlja na čelo novoosnovanog [[Ministarstvo narodnog prosvjećenja i propagande|Ministarstva narodnog prosvjećenja i propagande]] (''Volksaufklärung und Propaganda'') kojeg je vodio sve do sve do [[30. 4.|30. travnja]] [[1945|1945.]]
[[Datoteka:1933-may-10-berlin-book-burning.JPG|thumb|left|270px|Slika s paljenja knjiga na ''Opernplatzu'' [[10. 5.|10. svibnja]] [[1933|1933.]]]]
Uloga novog ministarstva, koje se nalazilo u ''Wilhelmstrasseu'', nedaleko od ''[[Reichskanzlei]]a'', bila je centralizacija nacističke moći u svim aspektima kulturnog i intelektualnog života, ponajviše na polju radija, te vizualnih i scenskih umjetnosti.<ref> Dio zgrade u kojem se nalazilo Ministarstvo pripadao je i tiskarnici, te pruskom ministarstvu financija, no Goebbels je ubrzo zauzeo cijelu zgradu. Zgrada je bombardirana od strane Saveznika, no neki dijelovi nisu uništeni, te se i danas koriste.</ref> Dana [[1. 5.|1. svibnja]], Goebbels organizira masivne demonstracije i parade kako bi označio ''"Dan nacionalnog rada"'' koji je prethodio nacističkom preuzimanju vlasti i uništenju njemačkih trgovačkih unija. Već [[3. 5.|3. svibnja]], Goebbels u svom dnevniku piše:
 
{{citat|Mi smo gospodari Njemačke.<ref>Evans, ''The Coming of the Third Reich'', str. 358</ref>}}
 
Dana [[10. 5.|10. svibnja]] [[1933|1933.]] nadgledao je još jedan simboličan čin u stvaranju nacističke kulturalne moći: paljenje više od 20,000 knjiga židovskih ili antinacističkih autora na ''Opernplatzu'', nedaleko od sveučilišta.<ref>Read i Fisher, ''Berlin'', str. 205</ref>
 
[[Hegemonija|Hegemonijske]] ambicije Ministarstva propagande vidljive su i u odjelima koje je Goebbels stvorio: novine, radio, film, kazalište, glazba, književnost i [[štamparstvo|tiskarstvo]]. Za svako od tih polja je stvoren novi ''Reichskammer'', a vođa komore postao je stručnjak iz tog područja (najčešće manje poznati nacist), koji se morao brinuti i za eliminiranje Židova, liberala, socijalista i praktičara tzv. ''"[[izopačena umjetnost|izopačene umjetnosti]]'' kao što su [[apstraktna umjetnost|apstraktno slikarstvo]] i [[ekspresionizam]], a u glazbi [[dodekafonija]].<ref>Komore koje je Goebbels stvrio bile su Komora za film, Komora za vizualnu umjetnost, Komora za teatar, Komora za radio, Komora za tisak, Komora za glazbu i Komora za književnost. Sve one su bile ogranci Komore za kulturu. (Hans Fritzsche, "Dr. Goebbels i njegovo Ministarstvo", u originalu izdano kao "Dr. Goebbels und sein Ministerium," [[1934|1934.]], a na internetu je dostupno [http://www.calvin.edu/academic/cas/gpa/goeb62.htm ovdje]</ref> Značajan primjer jednog vođe komore je slavni skladatelj [[Richard Strauss]], koji je vodio Komoru za glazbu. Goebbelsove naredbe, bar fizički dio, izvršavala je paravojna organizacija [[SA]], zbog koje su, kao i zbog [[koncentracijskikoncentracioni logor|koncentracijskih logora]], mnogi prominentni [[Jevreji|Židovi]] emigrirali iz Reicha u druge zemlje, a pratili su ih mnogi socijalisti i liberali. Neki nežidovski antinacisti su, zbog dobrih veza, uspjeli preživjeti do sredine [[1930-e|1930-ih]], no i oni su na kraju ubijeni ili mučeni.
 
Kontrola umjetnosti i medija nije bila samo zadatak osoblja. Ubrzo su sadržaji svih novina, knjiga, romana, drama, filmova, emisija i koncerata, od nacionalne razine pa do seoskih zborova, spadali pod nadzor Ministarstva propagande, iako je proces samocenzure efektno djelovao na svim tim područjima tako da se Ministarstvo u Berlinu moglo brinuti o politički najosjetljivijim područjima kao što su veće novine i državni radio. Nijedan pisac nije smio izdavati, slikar izlagati, kritičar pisati kritike, pjevač izvoditi, ako nije bio član pripadajuće komore unutar Ministarstva, a članstvo u komori je ovisilo o dobrom ponašanju. Goebbels je mogao podmićivati, kao i prijetiti: osigurao je velik budžet za svoje ministarstvo tako da je mogao osigurati velike plaće i subvencije svim umjetnicima koji su surađivali s njim. Ovo su bili uvjeti koje su mnogi umjetnici, orkestri i kazališta, nakon njihove borbe za preživljavanje tijekom velike depresije, teško mogli odbiti.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', poglavlje 2 "The Mobilisation of the Spirit."</ref><ref>Evans, ''The Coming of the Third Reich'', str. 399–402</ref>
{{Dvostruka slika|desno|RichardWagner.jpg|165|Bruckner circa 1860.jpg|175|[[Richard Wagner]] i [[Anton Bruckner]] - dvojica najpopularnijih skladatelja među nacistima.}}
Kao jedan od najobrazovanijih nacista, te nacist koji je najviše cijenio visoku kulturu, Goebbels je obio osjetljiv na optužbe da njemačku kulturu spušta do razine obične propagande. Na optužbe je odgovorio da je cilj i propagande i umjetnosti da potakne spiritualnu mobilizaciju njemačkog naroda. No činjenica je da Goebbels nije bio uopće toliko ratoboran po kulturološkim pitanjima kao neki drugi članovi nacističkog vodstva. Ti ekstremniji nacisti su željeli da se u knjigama nalaze samo nacistički slogani, da se u njemačkim kazalištima i filmu veličaju samo nacistički heroji, a da se u njemačkim koncertnim dvoranama izvode samo njemačke narodne pjesme.
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-C17887, Berlin, Joseph Goebbels mit Kindern bei Weihnachtsfeier.jpg|thumb|left|200px|Goebbels sa svojom djecom na božićnoj proslavi [[1937|1937.]]]]
Goebbels je inzistirao da se njemačka visoka kultura mora nastaviti, i zbog međunarodnog prestiža i zbog dobivanja lojalnosti više srednje klase, koja je cijenila umjetničke forme kao što su [[simfonija]] i [[opera]]. Time je Goebbels postao i zaštitnik, ali i regulator, njemačke umjetnosti. O ovim naumima je imao podršku samog Hitlera, koji je bio velik obožavatelj [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]] i [[Anton Bruckner|Antona Brucknera]]. No, unatoč ovome, Goebbels se morao pokoravati Hitlerovim ukusima. Hitler je mrzio [[modernizam]] u svakom obliku, tako da je Goebbels (koji je bio simpatizer modernizma) morao konstantno nametati tradicionalne forme u umjetnost i glazbu. Jedan primjer ovoga je [[Paul Hindemith]], čija je glazba bila zabranjena samo zato što se nije sviđala Hitleru.
 
Godine [[1943|1943.]], [[Norveška|norveški]] pisac [[Knut Hamsun]], koji je izražavao značajne simpatije prema [[Adolf Hitler|Hitleru]] i [[Treći Reichrajh|Reichu]], poslao je Goebbelsu svoju [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu medalju]] (koju je dobio [[1920|1920.]]) kao poklon. Tada se pričalo kako je to samo bio način da Hamsun dobije mogućnost sastanka s Hitlerom.
 
Goebbels se također protivio potpunoj nacifikaciji umjetnosti jer je znao da narod treba odmor od slogana i propagande. Osigurao je da filmske tvrtke nastavljaju snimati komedije i romance, što je privlačilo mase u kina u kojima su gledali i nacističke propagandne filmove. Njegovo iskorištavanje njegove pozicije, te reputacija koju koji je izgradio su bili nadasve poznati. Zanimljivost je da su mnoge glumice kasnije pisale kako ih je Goebbels pokušao namamiti u svoj dom. Dobio je nadimak ''"Bock von Babelsberg"'' ([[nemački jezik|njemački]] ''"Babelsberški pastuh"''). Dobro se nosio sa znatnim pritiskom da zabrani sve strane filmove, no tu mu je pomogao sam Hitler, koji je bio velik obožavatelj [[Mickey Mouse]]a. Iz istog razloga je Goebbels želio kulturu približiti masama. To je radio prodavajući jeftine radio prijamnike, organizirajući besplatne koncerte u tvornicama, organizirajući umjetničke izložbe u manjim gradovima i organizirajući izvedbe filmova u selima. Ova kratkoročna propaganda je koristila kako bi pomirila njemački narod, ponajviše radničku klasu, sa strankom.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 210</ref>
 
== Goebbels i Židovi ==
Unatoč velikoj moći Ministarstva propagande, Goebbelsov status je počeo padati nakon što je nacistički režim čvrsto uspostavio moć.<ref>Fest, ''The Face of the Third Reich'', str. 93</ref> To se dogodilo jer je glavni plan tada bila priprema za rat, a iako je Ministarstvo propagande sudjelovalo u tome, nije bilo jedna od glavnih karika. Tijekom [[1930-e|1930-ih]], Hitlerovi najvažniji podređeni bili su [[Hermann Göring]], kao vođa [[Četverogodišnji plan|Četverogodišnjeg plana]] i [[Heinrich Himmler]], kao vođa [[SS]]-a i policije. Kada su se interni neprijatelji unutar stranke uništili, što se do [[1935|1935.]] već ostvarilo, Goebbelsova propaganda je počela gubiti svoj smisao, te je njegova retorika time postajala šuplja i neuvjerljiva.
 
Kao kulturan i obrazovan čovjek, Goebbels se često smijao ''"primitivnom"'' antisemitizmu nacista kao što su [[Julius Streicher]]. No, iako motivi za to nisu poznati, Goebbels je i sam koristio svaku priliku kako bi napao Židove. Od [[1933|1933.]] pa na dalje, Goebbels je, uz Streichera, spadao među najzlobnije antisemite među nacistima.<ref>Kershaw, ''Hitler'', I, str. 560</ref> U lipnju [[1935|1935.]], Goebbels je u Berlinu rekao:
 
{{citat|Neki ljudi misle kako nismo primijetili kako se Židovi pokušavaju proširiti na sve naše ulice. Židovi bi trebali pogledati zakone gostoljubivosti i ne ponašati se kao da su ravnopravni s nama.}}
 
Sarkastični ''"humor"'' Goebbelsovih govora nije skrivao realnost njegovih prijetnji Židovima. Kao ''Gauleiter'' Berlina, te time i ''de facto'' vođa grada (iako je postojao i gradonačelnik i gradsko vijeće), Goebbels je konstantno radio pritisak na židovsku populaciju Berlina, zatvarajući im trgovine i uništavajući im profesionalni život, te onemogućujući im normalan život. Tijekom održavanja [[XI. Olimpijske igre - BerlinOlimpijada 1936.|Olimpijskih igara]] [[1936|1936.]] u [[Berlin]]u, antisemitizam je malo popustio,<ref>Guy Walters, ''Berlin Games: How Hitler Stole the Olympic Dream'' (John Murray 2006.)</ref> no već od [[1937|1937.]] antisemitizam je ponovo ojačao. Goebbels [[1937|1937.]] u svom dnevniku piše:
 
{{citat|Židovi moraju nestati iz Njemačke, zapravo iz cijele Europe. To će potrajati, no mora se i hoće se dogoditi.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 575</ref>}}
 
S dolaskom [[1938|1938.]] godine, Goebbels je istraživao mogućnost da svi Židovi nose identifikacijske znakove, te da ih se sve otpremi u [[geto]], no vrijeme još nije bilo spremno za takav čin. U lipnju [[1938|1938.]], Goebbels u svom dnevniku piše:
 
{{citat|Cilj - istjerati Židove iz Berlina i to bez imalo sentimentalnosti.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 576</ref>}}
 
U studenom [[1938|1938.]], Goebbels dobiva priliku za poduzimanje drastičnih mjera protiv Židova, kada mladi Židov, [[Herschel Grynszpan]], u [[Pariz]]u ubija njemačkog diplomata [[Ernst vom Rath|Ernsta vom Ratha]], zato jer je njegova obitelj deportirana u Poljsku i zbog progona Židova u Njemačkoj općenito.<ref>Gerald Schwab, ''The Day the Holocaust Began: The Odyssey of Herschel Grynszpan'' (Praeger 1990.).</ref> Dana [[9. 11.|9. studenog]], kada vom Rath umire od rana, Goebbels je bio u [[MünchenMinhen|Münchenu]]u s Hitlerom na proslavi obljetnice [[Hitlerov puč|Pivničkog puča]]. Tu je Goebbels Hitleru rekao da je u njemačkim gradovima već započelo ''"spontano"'' antižidovsko nasilje, što zapravo nije bilo istina. Goebbels je u ovoj situaciji manipulirao Hitlerom radi vlastitog zadovoljstva. Kada je Hitler to odobrio, Goebbels si je dao slobode i organizirao je masivni [[pogrom]] protiv Židova. U svom dnevniku, Goebbels piše:
 
{{citat|Hitler odlučuje: demonstracije se trebaju nastaviti. Policija treba biti povučena. Židovi bi konačno trebali osjetiti gnjev naroda... Odmah sam policiji i stranci dao nužne instrukcije. Onda sam se u takvom raspoloženju obratio stranačkom vodstvu. Gromoglasni aplauz. Svi su odmah pri telefonima. Sada će ljudi djelovati.<ref>Martin Gilbert, ''Kristallnacht'' (HarperPress 2006.), str. 29.</ref>}}
{{citat|Kao što je i očekivano, cijela zemlja je bila uzbuđena. Ovo je jedan mrtvac koji skupo košta Židove. Naši dragi Židovi će u budućnosti dvaput promisliti prije nego pucaju na njemačkog diplomata.<ref>Gilbert, ''Kristallnacht'', str. 29</ref>}}
 
Godine [[1942|1942.]], Goebbels je bio upleten u deportaciju berlinskih Židova.<ref>[http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Holocaust/goebbels.html] {Jewish Virtual Library}</ref>
 
== Goebbels kao moćnik ==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1978-086-03, Joseph Goebbels mit Familie.jpg|thumb|left|300px|Joseph i [[Magda Goebbels]] sa svoje šestero djece i Josephovim posinkom [[Harald Quandt|Haraldom Quandtom]].]]
Ovo događaju su se dogodili pravovremeno s obzirom na Goebbelsov odnos s Hitlerom. Godine [[1937|1937.]] započinje aferu sa češkom glumicom [[Lída Baarová|Lídom Baarovom]] koja ja rezultirala raspadom njezinog braka. Kada je Goebbelsova supruga Magda u listopadu [[1938|1938.]] saznala za aferu požalila se Hitleru, konzervativcu po pitanju seksualnih odnosa, kojemu su ona i njezina djeca bili jako dragi. Hitler je tada naredio Goebbelsu da prekine aferu, na što mu je ovaj ponudio svoju ostavku, no Hitler ju je odbio. Dana [[15. 10.|15. listopada]] [[1938|1938.]], Joseph Goebbels pokušava samoubojstvo. Hitler, kojega je ovo jako razljutilo, naredio je [[Heinrich Himmler|Heinrichu Himmleru]] da deportira Baarovu u [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]], odakle je ova otišla u [[Italija|Italiju]]. Ovi događaju su umanjili Goebbelsov ugled u Hitlerovim očima. Goebbels je od tada sve jače zagovarao Hitlerove ideje kako bi se iskupio za pogreške.<ref>Memoari Líde Baarove i Ian Kershaw, ''Hitler'', Dio II. (W.W. Norton 2000.), str. 145)</ref> No, afera s Baarovom nije demoralizirala Goebbelsa po pitanju zavođenja žena. [[Artur Axmann]], tadašnji vođa ''[[Hitlerjugend]]a'', je sve do [[1943|1943.]] Goebbelsu dovodio mlade djevojke kako bi mu udovoljio.<ref>Kater, ''Hitler Youth'', str. 58</ref>
 
Goebbels, kao ni ostali nacistički službenici, nije si mogao priuštiti ignoriranje Hitlerove volje. Do [[1938|1938.]], svi su oni bili znatno bogati, no njihovo bogatstvo je ovisilo o Hitlerovoj dobroj volji i njegovim ignoriranjem njihove korumpiranosti. Do dolaska nacista na vlast, Goebbels je bio siromašan čovjek, a jedini prihod bila mu je plaća od 750 maraka mjesečno koju je dobivao kao člank ''[[Reichstag]]a''. Do [[1936|1936.]], iako nije bio ni blizu korumpiran kao što su bili [[Hermann Göring]] i [[Robert Ley]], Goebbels je dobivao 300,000 maraka godišnje od vlastitog časopisa (zvao se ''Der Angriff''), kao i ministarsku plaću i mnoge druge beneficije. Isplate koje je dobivao od časopisa su zapravo bila mita koje mu je slao izdavač [[Max Amann]]. Goebbels je posjedovao dvije vile, jednu u [[Wannsee]]u, a drugu kod jezera Constance. Porezni ured mu je, kao i većini nacističkih službenika, često dopuštao neplaćanje poreza.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 405</ref>
 
Unatoč znatnom gubitku moći tijekom srednjih godina nacističkog režima, Goebbels je ostao jedan od Hitlerovih najboljih prijatelja. Kako su njegovi uredi bili blizu Hitlerovih, Goebbels je bio čest gost na ručku gdje je imao priliku slušati Hitlerove monologe i slagati se s Hitlerovim mišljenjima. Nekoliko mjeseci prije početka rata, Goebbels je ponovo počeo dobivati moć. Bio je rangiran zajedno s nacistima kao što su [[Joachim von Ribbentrop]], [[Hermann Göring]], [[Heinrich Himmler]] i [[Martin Bormann]], te je time imao najveći pristup Hitleru, što je u takom jednom autokratskom režimo značilo pristup moći. Činjenica da su Magda i Goebbelsova djeca bili jako dragi Hitleru također je povećavala Goebbelsov utjecaj. Goebbelsovi su također bili često gosti u Hitlerovoj bavarskoj rezidenciji, [[Berghof]]u. No, ipak nije bio informiran o svemu iz prve ruke nego se morao oslanjati na doušnike i saveznike koji bi mu prenosili što je Hitler radio i planirao.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 227</ref>
 
== Goebbels i rat ==
[[Datoteka:Bundesarchiv_Bild_183-L04035,_Joseph_Goebbels.jpg|thumb|left|200px|Goebbels [[1940|1940.]]]]
U periodu od [[1936|1936.]] do [[1939|1939.]], dok je izražavao svoje mišljenje o miru, Hitler je čvrsto i namjerno vodio Njemačku prema konfrontaciji.<ref>Tooze, ''Wages of Destruction'', str. 206–29 i 247–60</ref> Goebbels je bio jedan od najentuzijastičnijih predlagača da se njemačke teritorijalne težnje provedu što brže i što agresivnije, a saveznici u tome su mu bili ministar unutarnjih poslova [[Heinrich Himmler]] i ministar vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop]].<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 226</ref> Kao svoj zadatak je vidio da natjera njemački narod da do prihvati, pa čak i pozdravi. Tijekom [[Münchenski sporazum|Sudetske krize]] [[1938|1938.]], Goebbels je bio svjestan činjenice da većina njemačkog naroda ne želi rat, te je koristio svako propagandno sredstvo koje je mogao kako bi narod prebrodio tzv. ''"ratnu psihozu"''.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 674</ref> Nakon što je Zapad popustio Hitleru po pitanju [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], Goebbels je svoj propagandni ratni stroj usmjerio prema [[Poljska|Poljskoj]]. Od svibnja pa na dalje, Goebbels započinje tzv. ''"kampanju mržnje"'' protiv Poljske, izmišljajući priče o strahotama koje Poljaci rade etničkim Nijemcima u [[DanzigGdańsk|Danzigu]]u i drugim gradovima. No, Goebbels ipak nije uspio uvjeriti većinu Nijemaca da prihvate rat.<ref>Evans, ''The Third Reich in Power'', str. 696</ref>
 
Kada je u rujnu [[1939|1939.]] [[Drugi svjetski rat|rat]] započeo, Goebbels je započeo proces proširenja svoje moći na domaćoj političkoj sceni. Nakon [[1940|1940.]], Hitler se sve manje pojavljivao u javnosti, a i njegovi govori su se sve rjeđe emitirali, tako da je Goebbels postao glas i slika nacističke stranke među njemačkim narodom.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 565</ref> Hitler je bio zaokupljen ratom, Himmler rješavanjem ''"konačnog rješenja Židovskog pitanja"'', a [[Hermann Göring|Göringov]] status je ionako opadao zbog neuspjeha ''[[Luftwaffe]]a'', tako da je Goebbels osjetio vakuum moći kojeg je želio popuniti. Kako je njegov glavni zadatak bio moral civila, Goebbels se uglavnom bavio temama kao što su plaće, racioniranje i udomljavanje, temama koje su podizale moral, a time i produktivnost. Jednom je čak posjetio demoraliziranog Göringa, koji je još uvijek bio glavni čovjek njemačke ekonomije kao vođa Ministarstva Četverogodišnjeg plana, kao njegov najveći neprijatelj. Kako bi minirao Göringa, Goebbels je krivotvorio savez s Himmlerom, no ''Reichsführer-SS'' je još uvijek bio oprezan s njim. Još korisniji saveznik bio je [[Albert Speer]], Hitlerov miljenik, koji je [[1942|1942.]] postao Ministar naoružanja. Goebbels i Speer su tijekom [[1942|1942.]] pokušali uvjeriti Hitlera da da otkaz Göringu, te da oformi novi kabinet za ekonomska pitanja kojeg bi vodila njih dvojica.
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1968-101-20A, Joseph Goebbels.jpg|thumb|200px|Službeni portret dr. Goebbelsa kojeg je napravio [[Heinrich Hoffmann]]]]
No, u veljači [[1943|1943.]], nakon [[Bitka za Staljingrad|katastrofalnog poraza]] njemačke vojske u [[Staljingrad]]u, dolazi do krize unutar režima. Goebbels je bio prisiljen sklopiti savez s Göringom kako bi omeo uspon [[Martin Bormann|Martina Bormanna]], šefa ''Parteikanzleia'' i osobnog tajnika Adolfa Hitlera. Bormann je iskoristio staljingradsku katastrofu i svoj svakodnevni pristup Hitleru kako bi ga uvjerio da oformi tročlanu huntu koja bi predstavljala državu, vojsku i stranku, a vodili bi ju sam Bormann, [[Hans Lammers]] i predsjednik [[OKW]]-a, [[Wilhelm Keitel]]. Komitet trojice bi uvježbavao diktatorske ovlasti na domaćem bojištu. Goebbels, Speer, Göring i Himmler su na ovaj pokušaj gledali kao na oportunizam Martina Bormanna i kao na prijetnju njihovoj moći, te su se ujedinili kako bi ga zaustavili.
 
No, njihova suradnja se, u najbolju ruku, mogla opisati kao klimava. To je bilo pretežito jer je Himmler tijekom tog perioda još uvijek surađivao s Bormannom kako bi se domogao moći na Göringovu štetu, a i na štetu većine tradicionalne Reichove administracije. Göringov gubitak moći je rezultirao preindulgencijom, a Göringov odnos s Goebbelsom samo je otežavao formiranje čvrste koalicije, unatoč naporima [[Erhard Milch|Erharda Milcha]] i Alberta Speera da poboljšaju odnose između Göringa i Goebbelsa.
Konačni rezultat svih ovih napora bio je nikakav - ideja Komiteta trojice je propala nakon što su Keitel i Lammers izgubili na moći, a Bormann se uspeo, tako da je administrativni kaos koji je stvoren u državi uvelike umanjivao ratni učinak.
 
Goebbels je kasnije započeo novu ofenzivu kako bi sebe stavio u centar politike. Dana [[18. 2.|18. veljače]], Goebbels je u sportskoj dvorani u [[Berlin]]u održao poznati ''"[[Govoru u Sportpalastu|govor o totalnom ratu]]"''. Goebbels je od svoje publike zahtijevao potpuno posvećivanje ''"totalnom ratu"'', te potpunu mobilizaciju njemačke ekonomije i društva s ciljem ostvarivanja maksimalnog ratnog učinka. Kako bi još više motivirao narod, Goebbels je citirao tri teze kao osnove ovog argumenta:
 
#Ako ''[[Wehrmacht]]'' ne bi bio u poziciji da razbije opasnost na Istočnom bojištu, onda bi [[Treći rajh|Treći Reich]] pao pod utjecaj [[boljševici|boljševizma]], a ubrzo bi pala i Europa.
#Njemačka vojska, njemački narod i [[Sile Osovine]] imaju snagu da unište tu opasnost.
#Opasnot je bila motivirajuća sila. Njemačka mora djelovati brzo i odlučno, ili će biti prekasno.
Goebbels je govor završio s rečenicom da su 2,000 godina zapadne povijesti u opasnosti, a za njemački je neuspjeh okrivio Židove.
 
Goebbels je na ovaj način želio uvjeriti Hitlera da njemu i Speeru da kontrolu nad domaćom politikom kako bi započeli program potpunog posvećivanja proizvodnji oružja i povećanja radne snage u koju bi uključili i žene. No Hitler je, uz Göringovu potporu, odbijao ovaj prijedlog u strahu da ne bi oslabio moral naroda i doveo do ponovljenog debakla iz [[1918|1918.]], kada je Njemačka (bar je Hitler tako mislio) minirana kolapsom na domaćem bojištu. Još jedan razlog je bio je taj što Hitler nije želio dopustiti da itko uzurpira njegov položaj glavnog donositelja odluka. Goebbels se privatno bunio protiv ovog čina, no nikad javno nije smio kritizirati Hitlerovu odluku. <ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 561–563</ref>
 
== Goebbels i holokaust ==
[[Datoteka:Death penalty for Jews outside ghetto and for Poles helping Jews anyway 1941.jpg|thumb|220px|Obavijest iz [[1941|1941.]] kojom se na smrt osuđuju svi Židovi izvan [[Varšaski geto|Varšavskog geta]] i svi Poljaci koji su na bilo koji način pomogli Židovima.]]
[[Heinrich Himmler]], jedan od idejnih začetnika [[Holokaust]]a, nije želio da se o tome raspravlja javno. Unatoč tome, u jednom izdanju novina ''Das Reich'' iz studenog [[1941|1941.]], on je citirao Hitlerovo ''"proročanstvo"'' iz [[1939|1939.]] da će Židovi biti gubitnici nadolazećeg rata.<ref>Goebbels je osnovao ''Das Reich'' 1940. kao "kvalitetne" novine u kojima bi iznosio vlastita mišljenja o elitnom vodstvu. Novine su do 1941. imale preko milijun čitatelja.</ref> Sada se, rekao je, Hitlerovo proročanstvo ostvaruje:
 
{{citat|Židovstvo trenutno prolazi kroz fazu uništenja koju je ono namijenilo nama... ono sada izumire po svom vlastitom principu - "oko za oko, zub za zub"!<ref>Christopher R. Browing, ''The Origins of the Final Solution'' (2004.), str. 391.</ref>}}
 
Godine [[1939|1939.]] Hitler je u govoru u ''[[Reichstag]]u'' rekao:
 
{{citat|Ako bi međunarodno financiranje Židovstva u i izvan Europe uspjelo u uvođenju tih zemalja u novi svjetski rat, onda ishod neće biti boljševizacija svijeta i, s time, pobjeda Židovstva, nego će ishod biti uništenje židovske rase u Europi.<ref>Richard Breitman, ''The Architect of Genocide: Himmler and the Final Solution'' (Pimlico, 2004.), str. 63)</ref></blockquote>}}
 
Mišljenje većine povjesničara je da je plan za potpuno uništenje Židova usvojen [[1941|1941.]], a Goebbelsovo angažiranje dokazuje da je on sam znao, možda ne sasvim detaljno, što se planira.<ref>Browning, ''The Origins of the Final Solution'', str. 371, navodi da je odluka donesena u rujnu. Drugi pak tvrde da je odluka donesena u prosincu. (Christian Gerlach, "The Wannsee Conference, the Fate of German Jews, and Hitler's Decision in Principle to Exterminate All European Jews," ''Journal of Modern History'', prosinac 1998., str. 759–812).</ref>
 
Odluka za deportiranje njemačkih i austrijskih Židova u neodređena mjesta ''"na istoku"'' donesena je u rujnu [[1941|1941.]] Goebbels se odmah zalagao za to da se berlinski Židovi deportiraju prvi. Otputovao je u Hitlerov stožer na istočnom bojištu gdje se susreo i s njim i s [[Reinhard Heydrich|Reinhardom Heydrichom]] kako bi apelirao da mu se udovolji. Dobio je sljedeći odgovor (kako je sam napisao):
 
{{citat|"Führer" je mišljenja da će se s vremenom morati deportirati svi Židovi iz Njemačke. Prvi gradovi koji će biti "oslobođeni" od Židova su [[Berlin]], [[Prag]] i [[Beč]]. Berlin je prvi u redu i nadam se da ćemo posao obaviti do kraja godine.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 482</ref>}}
{{citat|Hitler je o "Židovskom pitanju" rekao kako ga želi što prije riješiti. Predvidio je da će se, ako izazovu novi svjetski rat, suočiti sa svojim uništenjem. To nije bio samo prazan govor. Svjetski rat je ovdje. Uništenje Židovstva mora biti nužni ishod. Na to se pitanje treba gledati bez imalo sentimentalnosti. Mi nismo ovdje kako bi suosjećali sa Židovima, nego smo tu kako bi suosjećali s našim njemačkim narodom. Ako je njemački narod ponovo žrtvovao 160,000 ljudi na istočnom bojištu, onda pokretači tog krvavog sukoba moraju biti uništeni.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 490</ref>}}
 
Tijekom [[1942|1942.]], Goebbels nastavlja s pokušajem ubrzavanja konačnog rješenja ''"Židovskog pitanja"'' jer je Reich tada već okupirao velik dio sovjetskog teritorija na koji su se Židovi mogli deportirati. Mogli su biti ubijeni radom, u skladu s planom kojeg je u siječnju na [[Konferencija u Wannseeu|konferenciji u Wannseeu]] predložio Reinhard Heydrich. Goebbelsa je stalno nervirala činjenica da, iako se Nijemci bore za preživljavanje na istočnom bojištu, u Berlinu još uvijek živi 40,000 Židova.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 519</ref> U svom dnevniku je napisao da bi ih sve trebalo poslati u Rusiju, te kako bi bilo najbolje da ih se ubije sve skupa.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 473</ref> Ovo je još jedan dokaz kako je Goebbels znao što će se dogoditi Židovima koji bi bili poslani na istok. Iako Ministarstvo propagande i narodnog prosvjećenja nije bilo pozvano na konferenciju u Wannseeu, Goebbels je već do ožujka znao što je na njoj odlučeno.<ref> Browning, ''The Origins of the Final Solution'', str. 415</ref> O tome je napisao:
 
{{citat|Židove se sada deportira na istok. Ovdje se koristi barbarska procedura, da se ne ulazi u detalje, i više nije ostalo puno od samih Židova. Generalizirajući, 60% Židova mora se likvidirati, a samo 40% njih može se iskoristiti kao radna snaga. (...) Židovima se izriče barbarska, no zaslužena, kazna.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 494</ref>}}
 
== Predstavnik Totalnog rata ==
Godine [[1943|1943.]] i [[1944|1944.]] su za Goebbelsa bile godine borbe za naklonost njemačkog naroda prema režimu koje se očito suočavao s porazom. Vjerovanje njemačkog naroda u Hitlera poljuljano je nakon staljingradske bitke i nikada se nije potpuno ispravilo.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 551 i 598</ref> Tijekom [[1943|1943.]], kada su Sovjeti već bili blizu njemačke granice, zapadni [[SavezniciSavezničke u Drugom svjetskom ratusile|Saveznici]] su razvili sposobnost da lansiraju masivne zračne napade na njemačke gradove, uključujući i Berlin. U isto vrijeme je u Njemačkoj nedostajalo hrane, sirovina, goriva i stambenih prostora. Goebbels i Speer su bili jedni od nacista koji su bili svjesni teške situacije u kojoj se Reich nalazio. Njihovo rješenje je bilo da preuzmu vlast nad domaćim bojištem od neodlučnog Hitlera i nesposobnog Göringa. Upravo ovo je bila agenda Goebbelsovog govora o ''"totalnom ratu"'' iz veljače [[1943|1943.]] No, u tom naumu ih je spriječila njihova nesposobnost da se suprotstave Hitleru, koji nije bio sposoban da donosi odluke, niti je vjerovao da itko drugi to može.
 
Nakon Staljingrada, Hitler se povukao iz javnog života, nastupajući jako rijetko, a isto tako rijetko su se emitirali njegovi govori. Do srpnja se Goebbels već počeo žaliti da se Hitler sve više odvaja od naroda. O tome je napisao:
U narodu je Goebbels još uvijek ostavljao dojam da je siguran u njemačku pobjedu:
 
{{citat|Živimo u najtežem trenutku u povijesti Zapada. Svako slabljenje spiritualne i obrambene snage našeg kontinenta u borbi s istočnim boljševizmon nosi sa sobom opasnost brzodolazećeg pada u volji za otpor... Naši će vojnici na istoku obaviti svoj dio. Zaustaviti će oluju sa stepa, a na koncu i uništiti. Bore se u nemogućim uvjetima. Ali vode dobru borbu. Ne bore se samo za našu sigurnost, nego i za budućnost Europe.<ref>"The European Crisis", ''Das Reich'', [[28. 2.|28. veljače]] [[1943|1943.]], na Internetu [http://www.calvin.edu/academic/cas/gpa/goeb72.htm dostupno ovdje]</ref>}}
 
No, u stvarnosti, Goebbels je bio obeshrabren svojim i Speerovim neuspjehom da se domognu vlasti na domaćim bojištem.
 
Goebbels je ostao zaokupljen eliminacijom Židova, koje je u to vrijeme dosezalo svoj klimaks u koncentracijskim logorima u istočnoj [[Poljska|Poljskoj]]. Nakon [[1942|1942.]], Goebbels je postao sve otvoreniji po tom pitanju nego što je Himmler, ''"arhitekt"'' holokausta, želio:
 
{{citat|Naša državna sigurnost zahtijeva da poduzmemo sve potrebne mjere kako bi njemačku zajednicu zaštitili od židovske prijetnje. To nas dovodi do nekih teških odluka, no one su neizbježne ako se želimo riješiti prijetnje... Nijedno Hitlerovo predviđanje nemora obavezno biti istinito kao tvrdnja da ako Židovi započnu drugi svjetski rat, ishod neće biti uništenje [[Arijevska rasa|arijevske rase]] nego uništenje židovske rase. Ovaj proces je od enormne važnosti.<ref>"The War and the Jews," ''Das Reich'', 9. svibnja 1943., na internetu [http://www.calvin.edu/academic/cas/gpa/goeb37.htm dostupno ovdje]</ref>}}
 
Nakon savezničke invazije Italije i pada [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]] u rujnu [[1943|1943.]], Goebbels i von Ribbentrop su razgovarali s Hitlerom o sklapanju tajnog mirovnog sporazuma sa [[Josif Staljin|Staljinom]]om iza leđa zapadnih saveznika. Hitler, iznenađujuće, nije isključio mogućnost mirovnog sporazuma, no rekao je Goebbelsu da ne pregovara dok je Njemačka oslabljena. Goebbelsu je objasnio kako, prije bilo kakvih pregovora, Njemačka mora doći do jedne velike pobjede. <ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 601</ref> No, njemački poraz kod [[Bitka kod Kurska|Kurska]] je skroz isključio ovu mogućnost. Goebbels je već tada znao da je rat izgubljen, no nije se uspio oduprijeti Hitleru i reći mu to.
 
Kako je njemačko vojno i ekonomsko stanje opadalo tijekom [[1944|1944.]], Goebbels je ponovo, zajedno sa Speerom, pokušao preuzeti moć nad domaćom politikom bez Göringa. U srpnju, nakon [[Danbitka za DNormandiju|savezničkog iskrcavanja u Francuskoj]] i velikog sovjetskog napretka u [[BjelorusijaBelorusija|Bjelorusiji]], Hitler konačno daje Goebbelsu i Speeru veće ovlasti. Speer je od Göringa preuzeo sva ekonomska i produkcijska pitanja, dok je Goebbels postao Reichov predstavnik Totalnog rata (''Reichsbevollmächtigter für den totalen Kriegseinsatz an der Heimatfront''). U ovo vrijeme, Himmler postaje Ministar unutarnjih poslova.
 
Ovaj trio, Goebbels, Himmler i Speer, postaje pravi centar njemačke vlade tijekom zadnje godine rata, no Bormann je, zbog svog ekskluzivnog pristupa Hitleru, klimao tu vlast kada je god mogao. U tome je bio jako uspješan jer su stranački ''Gauleiteri'' dobivali sve više moći, postavši na kraju Reichovi komesari za obranu (''Reichsverteidigungskommissare'') u svojim distrkitima gdje su nadgledali svu civilnu administraciju. Činjenica da je Himmler bio Ministar unutarnjih poslova samo je povećavala Bormannovu moć jer su se ''Gauleiteri'' bojali da će Himmler, koji je bio Generalni predstavnik Reichove administracije, skinuti njih s pozicije i na ta mjesta postaviti više policijske i SS-ove časnike.
 
Goebbels je Himmlera vidio kao potencijalnog saveznika protiv Bormanna, te je [[1944|1944.]] rekao, ako bi Himmler dobio konrolu nad ''[[Wehrmacht]]om'', a on sam kontrolu nad domaćom politikom, da će rat završiti njemačkom pobjedom. No, Himmlerova nesposobnost da uvjeri Hitlera da prestane podržavati Bormanna, te nesposobnost nekih visokih SS-ovih dužnisnika kao što su ''Obergruppenführer'' [[Ernst Kaltenbrunner]] i ''Gruppenführer'' [[Heinrich Müller]], uzrokovala je to da Goebbels stupi u savez s Bormannom, unatoč svojoj podređenoj poziciji.
 
Kada su neki članovi vojnog vodstva pokušali ubiti Hitlera u [[Srpanjska urota|srpanjskoj uroti]], ovaj je trio, ubrzo nakon toga, pokrenuo otpor prema atentatorima. Upravo je Goebbels u svom berlinskom stanu, u društvu Alberta Speera i [[Wilhelm von Oven|Wilhelma von Ovena]], doveo [[Otto Ernst Remer|Otta Ernsta Remera]], zapovjednika berlinskog garnizona, da razgovara s Hitlerom u Istočnojo Prusiji, time dokazujući da je Hitler živ i da se garnizon treba usprotiviti pokušaju atentata.<ref>Joachim Fest, ''Plotting Hitler’s Death: The German Resistance to Hitler 1933–1945'' (Weidenfeld and Nicolson 1996.), str. 271</ref>
 
Goebbels je obećao Hitleru da može regrutirati više od milijun novih vojnika, kao dio plana reorganizacije vojske, prebacivajući osoblje iz ''[[Kriegsmarine]]a'' i ''[[Luftwaffe]]a'', te pritišćući napuhane ministre kao što je Göring, koi si do tada imali protekciju. No, kasnije se pokazalo da je inercija njemačke birokracije bila prevelika čak i za Goebbelsa. Bormann i njegov ''"potrčko"'' Lammers, koji su željeli preuzeti moć nad stranačkom i državnom administracijom, postavljali su mnoge prepreke Goebbelsu.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 709</ref> Još jedan problem bio taj što, iako su Speer i Goebbels bili saveznici, njihove agende su se sukobljavale: Speer je želio da apsolutni prioritet bude proizvodnja oružja, dok je Goebbels želio da svaki sposobni muškarac ide na bojište. Speer, čiji je saveznik bio [[Fritz Sauckel]], Glavni predstavnik za rad od [[1942|1942.]], uglavnom je dibivao ove ''"bitke"''.<ref>Kater, ''Hitler Youth'', str. 218</ref>
 
U srpnju [[1944|1944.]], već je bilo kasno da Speerov i Goebbelsov unutarnji puč uzrokuje veliku promjenu u ishodu rata. Kombinirana ekonomska i vojna moć zapadnih saveznika i SSSR-a, koji je bio potpuno mobiliziran, bila je prevelika za Treći Reich. Jedan od najvećih problema bila je industrijska proizvodnja i gubici naftnih polja, što je uvelike oslabilo Reich. <ref>Tooze, ''Wages of Destruction'', str. 639</ref> Jedina stvar koju je Goebbels mogao učiniti kako bi narod uvjerio u pobjedu je obećanje da će ''"čudesna oružja"'' kao avion [[Me 262]], [[V-2 raketa]] i podmornica klase XXI poboljšati vojnu situaciju.
 
== Poraz i smrt ==
Goebbelsovi govori su tijekom posljednjih mjeseci rata dobili izrazito apokaliptičan ton:
 
{{citat|Rijetko se u povijesti događalo da su se hrabri ljudi u borbi za život suočili sa takvim ispitima kakve je imao njemački narod u ovom ratu. Jad koji rezultira za sve nas, neprekidni lanac tuge, straha i duhovne torture ne treba se detaljno opisivati... Nosimo tešku sudbinu jer se borimo za dobar cilj i pozvani smo da hrabro izdržimo borbu kako bi postigli slavu.<ref>"Fighters for the Eternal Reich," ''Das Reich'', [[8. 4.|8. travnja]] [[1945]]., na internetu [http://www.calvin.edu/academic/cas/gpa/goeb74.htm dostupno ovdje]</ref>}}
 
S početkom [[1945|1945.]] godine, kada su Sovjeti bili na [[Odra|Odri]], a zapadni saveznici na [[Rajna|Rajni]], Goebbels više nije mogao skrivati činjenicu da je poraz neizbježan. Znao je što bi to značilo za njega samoga. Napisao je:
 
{{citat|Za nas, zapalili smo naše mostove. Ne možemo se vratiti, ali ni ne želimo. Dovedeno smo do krajnosti i time prisiljeni da uzvratimo istom mjerom.<ref>Fest, "The Face of the Third Reich'', str. 96</ref>}}
Kada su drugi nacistički dužnosnici pokušali nagovoriti Hitlera da napusti Berlin i uspostavi novo središte otpora u Bavarskoj, Goebbels se tome strogo protivio tražeći borbu do zadnjeg čovjeka u ruševinama Berlina.
 
U ovo vrijeme, Goebbels je dosegao poziciju koju je želio - postao je Hitlerova desna ruka, no samo zbog svoje pokornosti Bormannu, koji je ''de facto'' bio Hitlerov zamjenik. Göring je uvelike diskreditiran, no Hitler na nije želio otpustiti do [[25. 4.|25. travnja]], samo 5 dana prije nego je počinio samoubojstvo. Himmler, čije je postavljanje na mjesto zapovjednika armijske grupe ''Vistula'' rezultiralo debaklom na Odri, je također diskreditiran, a Hitler je, s pravom, sumnjao da pokušava sklopiti tajni sporazum sa zapadnim saveznicima. Samo su Goebbels i Bormann ostali potpuno vijerni Hitleru.<ref>Kershaw, ''Hitler'', II, str. 787</ref> Goebbels je znao kako se igrati s Hitlerovim fantazijama, potičući ga da u smrti predsjednika [[Franklin Delano Roosevelt|Roosevelta]], koji je umro [[12. 4.|12. travnja]], vidi priliku.<ref>Kershaw, ''Hitler'', str. 791</ref> Dana [[22. 4.|22. travnja]] [[1945|1945.]] Hitler objavljuje, uvelike na poticanje samog Goebbelsa, da neće napuštati Berlin, nego da će se boriti, čak i umrijeti, radi obrane glavnog grada.<ref>Kershaw, ''Hitler'', str. 810</ref>
 
Sljedeći dan, [[23. 4.|23. travnja]], Goebbels je stanovnicima Berlina rekao:
 
{{citat|Pozivam vas da se borite za vaš grad. Borite se sa svime što imate, za vaše supruge i djeci, za vaše majke i roditelje. Vaše ruke brane sve što smo ikad imali, ali i što će imati generacije koje nadolaze. Budite ponosni i hrabri! Budite inventivni i lukavi! Vaš "Gauleiter" je među vama. On i njegove kolege će ostati s vama. Njegova supuga i djeca su također tu. On, koji je jednom osvojio grad s 200 ljudi, sada će koristiti sve što može kako bi galvanizirao obranu grada. [[Bitka za Berlin]] mora biti signal za cijeli naciju da se uzdigne...<ref>Dollinger, Hans. The Decline and Fall of Nazi Germany and Imperial Japan, Library of Congress Catalogue Card Number 67-27047, str. 231</ref>}}
Voss je kasnije izjavio da Goebbels nije mogao napustiti grad jer je bio vođa obrane Berlina i smatrao je sramotnim da napusti grad dok je držao tu poziciju.<ref>V.K. Vinogradov i drugi, ''Hitler's Death: Russia's Last Great Secret from the Files of the KGB'' (Chaucer Press 205), str. 154.</ref>
 
Dana [[30. 4.|30. travnja]], Sovjeti su bili samo nekoliko metara od bunkera, tako da je Hitler odlučio izdiktirati svoju [[Hitlerova oporuka|oporuku]]. Goebbels je bio jedan od četvero svjedoka. Ubrzo nakon što ju je sastavio, Hitler si je oduzeo život. O Hitlerovoj smrti, Goebbels je rekao:
 
{{citat|Srce Njemačke prestalo je kucati. "Führer" je mrtav.}}
{{citat|Velika je šteta što jedan takav čovjek više nije s nama. No, tu se ništa ne može. Za nas je sada sve izgubljeno i jedini izlez je onaj koji je odabrao Hitler. Slijediti ću taj primjer.<ref>Vinogradov, ''Hitler's Death'', str. 156</ref> }}
 
Dana [[1. 5.|1. svibnja]], samo nekoliko sati nakon Hitlerovog samoubojstva, Goebbels je napravio svoj jedini službeni čin kao kancelar. Izdiktirao je pismo koje je dao generalu [[Hans Krebs|Hansu Krebsu]] da, pod bijelom zastavom, odnese sovjetskom generalu [[Valij Čujkov|Vasiliju Čujkovu]]. Čujkov je zapovjednik Sovjetske 8. armije bio i zapovjednik sovjetskih snaga u Berlinu. Goebbels je u pismi informirao Čujkova o Hitlerovoj smrti, te o činjenici da bi formiranje nacističke vlade naprijateljski nastrojene zapadnoj [[plutokracija|plutokraciji]] Sovjetskom Savezu donijelo mnoge beneficije, jer su Himmlerove i Göringove izdaje indicirale da bi se antisovjetski nastrojeni nacistički vođe mogli ujediniti sa Zapadom. Kada je ovo odbijeno, Goebbels je shvatio da su svi daljni pokušaji besmisleni.<ref>Vinogradov, ''Hitler's Death'', str. 324</ref> Ubrzo nakon ovoga, Goebbels je Hitlerovoj oporuci dodao ''post scriptum'':
 
{{citat|Hitler mi je dao naredbe da, u slučaju pada obrane Berlina, pobjegnem i postanem vođa vlade koju je on uspostavio. Prvi put u svom životu, moram odbiti jednu Hitlerovu naredbu. Moja supruga i djeca se slažu s ovim. U bilo kojem drugom slučaju, osjećao bih se... kao besčasni izdajnik i zla hulja do kraja svog života, koji bi izgubio svoje, ali i poštovanje svoga naroda. No, obe karike bi morale formirati zahtjev za daljne zalaganje moje osobe u dizajniranju budućnosti njemačkog naroda i Reicha.<ref>[http://hitlernews.cloudworth.com/death-of-leading-nazis/death-of-joseph-goebbels.html Smrt Josepha Goebbelsa]</ref>}}
Kasnije, istog tog dana, vice-admiral [[Hans-Erich Voss]] viđa Goebbelsa po posljednji put. Voss je rekao kako su tog dana, prije bijega iz bunkera, desetak generala i časnika išli kod Goebbelsa na posljednji oproštaj. Voss je pitao Goebbelsa da im se pridruži, no ovaj je to odbio.<ref>Vinogradov, ''Hitler's Death'', str. 156</ref>
 
Dana [[1. 5.|1. svibnja]], u 20:00 sati, Goebbels se dogovorio sa SS-ovim liječnikom [[Helmut Kunz|Helmutom Kunzom]] da njegovoj djeci ubrizga [[morfin|morfij]] i onda, dok djeca budu u nesvijesti, zdrobi tabletu [[cijanid]]a u njihovim ustima.<ref>Vinogradov, ''Hitler's Death'', str. 56.</ref> Prema Kunzovom svjedočenju, on im je ubrizgao morfij, ali cijanid su im dali Magda Goebbels i Stumpfegger, Hitlerov osobni liječnik.<ref>{{cite book
|last=Beevor |first=Antony | authorlink = Antony Beevor
|title=Berlin: The Downfall 1945 |origyear=2002, Viking
Jedan časnik SS-a je kasnije rekao da su se oboje otrovali, a da je onda na njih pucao drugi časnik. Jedan raniji izvještaj je naveo da su izrešetani iz strojnice po vlastitiom zahtjevu. Jedan izvještaj čak navodi da je Joseph prvo ubio Magdu, a onda i sebe. Ova teorija predstavljena je u hit-filmu ''[[Hitler: Konačni pad]]''.
 
Njihova tijela su kasnije spaljena, no zbog nedostatka petroleja, gorenje je bilo samo djeloično uspješno, tako da su se njihova tijela lako identificirala. Nekoliko dana kasnije, Voss je vraćen u Berlin kako bi identificriao izgorena tijela Josepha i Magde Goebbels, ta njihove djece. Voss je kasnije izjavio da je Goebbelsa prepoznao po obliku glave, ustima, metalnoj protezi koju je imao na desnoj nozi, zlatnom stranačkom bedžu i izgorenoj stranačkoj uniformi.<ref>Vinogradov, ''Hitler's Death'', str. 34</ref> Ostaci obitelji Goebbels, kao i Hitlerovi, tajno su pokopani u [[Brandenburg]]u. Godine [[1970|1970.]] su iskopani i kremirani, a pepeo je bačen u [[ElbaLaba|Elbu]].
 
== Izvori ==
64.473

izmjene