Joseph Conrad – razlika između verzija

| datum_rođenja = [[3. 12.|3.12.]] [[1857]].

| datum_smrti = [[3. 8.|3.8.]] [[1924]].

| zanimanje = [[romanopisacroman]]opisac

'''Joseph Conrad''', pravo ime ''Teodor Józef Konrad Nałęcz Korzeniowski'', (Berdičev, tada [[Poljska]] pod ruskom vlašću, sad [[Ukrajina]], [[3.12]] [[1857]] - Canterbury, [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Engleska]], [[3. 8.|3.8.]] [[1924]]), britanski prozaist poljskoga podrijetla.

Po oba roditelja bijaše odvjetkom nižega poljskog plemstva. Kao dijete otišao je s obitelji u progonstvo u Vologdu u sjevernoj [[Rusija|Rusiji]], jer mu je otac, [[književnost|književnik]] i prevoditelj Apolo Korzeniowski, bio uhićen ([[1861]].) u [[Varšava|Varšavi]] kao suradnik poljskih ustanika protiv ruskoga cara. U progonstvu je majka umrla, a on se s ocem ([[1869]].) smjestio u Krakovu. Budući da je i otac ubrzo umro, ujak ga s ruske strane granice šalje u Marseille, jer je Conrad zarana želio postati pomorcem. Plovidbe na francuskim brodovima i mladenački doživljaji (nedozvoljena trgovina oružjem, političke veze s radikalnim krugovima, napose anarhistima) trajali su do [[1878]]. A onda je, u 21. godini, stupio u [[Velikaujedinjeno BritanijaKraljevstvo|britansku]] trgovačku mornaricu, položio ispite za kapetana [[brod]]a. Kapetansku karijeru završio je u svojoj 37. godini, naglo, zbog narušenog zdravlja.

Plovio je do Srednje Amerike, po morima [[Istočna Azija|istočne Azije]] te uz obale [[Australija|Australije]]. Epizodu s [[Belgija|belgijskim]] brodom na rijeci [[Kongo]] prikazao je u "Srcu tame", simboličkoj pripovijesti o učincima kolonijalizma, poglavito na eksploatatore: to je priča o rastakanju bića i putu u ništavilo Kurtza, karizmatskoga kolonijalnoga istraživača, sva ispričana u ozračju malevolentnoga zračenja [[Afrika|afričke]] prašume koju pripovjedač Marlow raspoznaje kao simbol kaosa i entropije u samome srcu bitka, neprijateljskoga ljudskim vrijednostima i bilo kakvoj humano ustrojenoj zajednici. Nerijetko čitano kao antikolonijalistički pamflet, "[[Heart of Darkness|Srce tame]]" je poglavito Conradov iskaz o piščevoj percepciji metafizičke naravi svijeta. "Srce tame", [[1899]]., [[1902]]., je poslužilo kao narativno-svjetonazorska potka za jedan od kultnih filmova o [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]], [[Apocalypse Now|Apokalipsa sada]], [[Francis Ford Coppola|F.F. Coppole]]. Mnoga se Conradova djela, počevši s prvim romanom "Almayerova ludost" ([[1895]].), zbivaju u egzotičnim krajevima. Njegovi su junaci [[Europaevropa|europskoga]] porijekla, a nalaze se među domorodcima s kojima imaju malo zajedničkoga, pa osnovna tema ima moralno-simbolički karakter, iako se radnja i okoliš podudaraju s konvencijama pustolovnih priča. Međutim, pisac istodobno razvija vlastitu pripovjedačku metodu, pa događanja ne iznosi neposredno u trećem licu, ni autobiografski u prvome, nego posredstvom pripovjedača, koji s glavnim likom uspostavlja odnos u kojem ga upoznaje, no nikad ne pronikne u tajnu njegove osobnosti. Najčešći je primjer iskusni pomorac Marlow, koji je katkad samo promatrač, a u nekim djelima (poput "Srca tame" i "Lorda Jima") biva upleten u zbivanja koja ga mijenjaju tijekom radnje. Po tomu, te po slobodnu miješanju kronologije i pripovjednih razina, a osobito po problematiziranju motiva ponašanja i djelovanja likova, Conrad je, unatoč isticanju moralnih načela odgovornosti i solidarnosti sa zajednicom, radnom i profesionalnom (što je usvojio živeći među poljskim plemstvom te na engleskim brodovima), predstavnik modernizma u [[književnost]]i: primjeri su "Srce tame", "Lord Jim" ([[1900]].), "Slučaj" ([[1913]].), "Pobjeda" ([[1915]].).

Osnovna Conradova tema je ranjivost etičkoga bitka čovjeka bačena u vrtlog ekstremnih situacija. Kako su primijetili mnogi proučavatelji auktorova djela, naizgled romantični i egzotični okoliš njegovih pripovijesti i romana djeluje istodobno kao simbolični eho i aktivacijska sila destruktivnih elemenata postojećih, no najčešće neprepoznatih, u samoj čovjekovoj naravi. Temeljne vrijednosti koje je Conrad naveo kao bazu ljudskoga postojanja: čast, solidarnost, vjernost i iskrenost, bivaju, ''in extermis'', načete i podvrgnute mučnom samoispitivanju i unutarnoj borbi za očuvanje integriteta njegovih junaka- borbi koja nerijetko završava [[samoubojstvosamoubistvo|samoubojstvom]]m ili porazima druge vrste. To je još zornije u piščevim političkim [[roman]]ima, prvim uistinu modernim, a zasigurno vrhunskim ostvarajima toga žanra. Takav je u prvom redu "Nostromo" ([[1904]].), Conradov najbogatiji roman i jedan od najvećih romana [[engleski jezik|engleskoga jezika]], u kojem se prate uzbudljive povijesne mijene u izmišljenoj [[Južna Amerika|južnoameričkoj zemlji]] Costaguani, temeljenoj na kombinacijama okolnosti u više autentičnih država toga [[kontinent]]a i koji se vrti oko [[srebro|srebra]] i kapitalističko-kolonijalne eksploatacije. U "Nostromu" je pisac stvorio mikrokozam esencijalno grabežljivoga ljudskoga društva, a višeslojnost i kompozicijska kompleksnost djela čine ga jednim od uzora suvremene proze. Jetki "Tajni agent" ([[1907]].), zbiva se među anarhistima u [[London]]u i svjedoči o Conradovom skepticizmu spram politički radikalnih ideologija, dok je briljantni roman "Pred zapadnjackim očima" ([[1911]].) priča o tragediji studenta Razumova, o izdaji i okajanju, kojega se radnja događa u policijskoj carskoj Rusiji i među političkim emigrantima u [[ŠvicarskaŠvajcarska|Švicarskoj]], te koji ne bi bio moguć bez djela [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskoga]], pisca koji je Conradu bio ideološki, pa i estetski odbojan, no s kim je nedvojbeno dijelio neke temperamentalne značajke. Conradova pak sposobnost opisivanja prirodnog okoliša kao i života na brodu bliska je [[impresionizam|impresionizmu]]; predočavanje nevolja s olujama i s tišinama bez vjetra najizrazitijaje u dugačkim pripovijestima "Crnac s Narcisa" ([[1897]].), "Mladost" ([[1902]].), "Tajfun" ([[1903]].), "Pojas sjene" ([[1917]].) U kasnijem je razdoblju (otprilike od početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] do smrti) piščeva umjetnost pokazala znakove slabljenja: često se navodi roman "Šansa" ([[1913]].), kao primjer melodrame u kojoj jezična inventivnost i [[barok]]ni izričaj zastiru emocionalno i spoznajno siromaštvo djela. No, uzev u cjelini, Conradov opus je zasigurno ostvarenje kojega su rijetki prozaici engleskoga jezika [[20. stoljećevijek|20. stoljeća]] dosegli, a nitko ga nije premašio. Presudno je utjecao na niz romanopisaca i novelista: mnogo mu duguju [[William Faulkner]], Francis Scott Fitzgerald, [[Arthur Koestler]], [[George Orwell]], Andre Malraux, [[Graham Greene]], [[Gabriel García Márquez]] i [[Vidiadhar Naipaul]].