John Wycliffe – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 17:
| država_smrti =
}}
'''Džon Viklif''' ({{jez-en|John Wycliffe}}; rođen oko [[1320]], umro [[31. 12.|31. decembra]] [[1384]]) je bio [[Engleska|engleski]] [[teologija|teolog]] i [[
==Rani život==
Rodio se u Jorkširu. Porodica mu je bila anglo-saksonskog porekla. O njegovom ranom obrazovanju ne zna se ništa pouzdano. Zna se da je u [[Oksford]]u bio oko 1345, ali ne zna se kada je došao u Oksford. U Oksfordu su na njega uticali [[Rodžer Bejkon]], [[Robert Groseteste]], [[Tomas Bradvardin]], [[William Occam|Vilijam Okamski]] i [[Ričard Ficralf]]. Mnogo je na njega uticao Vilijam Okamski. Pokazao je zanimanje za prirodne nauke i matematiku, ali proučavao je [[teologija|teologiju]], crkvene zakone i [[filozofija|filozofiju]]. Čak su i njegovi protivnici priznavali njegovo poznavanje [[dijalektika|dijalektike]], a njegovi radovi su pokazali da je bio dobro upoznat sa rimskim i engleskim zakonima, te sa istorijom.
Tokom akademskih sukoba na Oksfordu pripadao je realistima, koji su imali suprotno mišljenje od [[nominalizam|nominalista]].
Red 27:
Između 1356. i 1360. bio je dekan Baliol koledža u Oksfordu. Od [[1361]]. bio je sveštenik blizu Oksforda, sa kojim je održavao veze i na kome je predavao. U početku je postao poznat kao autor nekoliko filozofskih radova sholastičkoga karaktera.
[[Papa]] [[Urban V]] je [[1365]]. tražio da [[Engleska]] plati feudalni danak, koji je obećao kralj [[John od Engleske|Jovan bez Zemlje]]. Engleska nije plaćala 33 godine, još od kralja [[Edvard III|Edvarda III]]. Trajao je [[Stogodišnji rat]]. [[Engleski parlament]] je odbio da plaća danak i naglasili su da ni kralj ni bilo ko drugi nema prava da Englesku potčinjava stranoj sili. Tada se papstvo dosta povezivalo sa Francuskom. Džon Viklif je istupio kao teološki savetnik i bio je protiv plaćanja danka papama. Na taj način Viklif je ušao u politiku 1365-1366. Dokazao je u parlamentu da je papino prisvajanje autoriteta nad svetovnim vladarima u suprotnosti i sa razumom i sa Biblijom. Osnovna ideja Viklifove argumentacije bila je služba kao osnov vlasti i osnovu prava. Pošto papa nije obavljao ništa u korist Engleske, nego je služio [[Francuska|Francuskoj]], kao neprijatelju Engleske, nije ni zaslužio da išta dobije.
Otišao je [[1374]]. u [[Brugge|Briž]], gde su se vodili pregovori između Francuske i Engleske. Viklif je bio kraljev izaslanik. Pregovaralo se i sa papinim delegatima. Tada Viklif još uvek nije smatran [[
==Javno iznošenje ideja==
Viklif je smatrao da je dobrodošla sekularizacija crkvenih dobara u Engleskoj. U svom radu -{Summa theologiae}- napadao je vladavinu klera. Smatrao je da je kralj iznad pape, a da je sakupljanje novca i prodaja oprošatanja grehova predstavljaju simoniju. U svom drugom radu -{De civili dominio}- napadao je [[
Smatrao je da crkva treba da bude siromašna, kao u vreme prvih apostola. Džona Viklifa je podržavao [[Džon Gant]], koji je imao nameru da se domogne crkvenih poseda. Viklif je odmah dobio žestoke protivnike, monahe, koji su imali najveće posede. Viklifove teorije su postale opasne za crkvu. Avinjonska kurija je prozivala Oksford i Londonsku biskupiju zbog toga što su dopustili Viklifu da širi ideje protiv crkve. Londonski biskup je [[1377]]. pozvao Viklifa da objasni svoje ideje.
Red 38:
Viklif je imao moćne zaštitnike. Dvojica vojvoda su bila na njegovoj strani, a imao je i dosta pristaša, koji su tokom njegovog saslušanja prodrli u sudnicu, pa je istraga protiv Viklifa bila obustavljena.
Papa [[Grgur XI]] je okončao period [[Avinjonsko papstvo|Avinjonskog papstva]] i preselio se iz [[
Viklif je uživao javnu podršku, ali ipak pozvali su ga da odgovara na optužbe pape. Bučna gomila je bila na njegovoj strani, a i kraljeva majka je bila za Viklifa. Biskupi su bili podeljeni, pa su našli rešenje da mu zabrane da dalje iznosi javno svoje stavove. Jedno vreme Viklifa je po papinim uputama zatvorio vicekancelar u Oksfordu, ali Viklifovi prijatelji su ga oslobodili. Bili su ljuti, jer se crkvena hijerarhija mešala u nezavisnost univerziteta.
Pre novih sukoba papa [[Grgur XI]] je [[1378]]. umro, a započelo je razdoblje zvano [[Zapadna šizma]] ([[1378]] — [[1429]]). U tom razdoblju jedne države podržavale su pape, a druge antipape. Džon Viklif je postao još veći protivnik papa. Viklif je učio da su [[Hristos|Hrist]] i [[apostoli]] poštovali kralja i da je greh opirati se kralju, čija vlast dolazi od boga. Svi podanici, pa i sveštenstvo treba da kralju plaća danak. Kralj treba da mudro koristi svoju moć, a zakoni trebaju biti u skladu sa božjim. Zakoni su od Boga, uključujući i one po kojima je carstvo iznad sveštenstva. Sveštenstvo treba poštovati zakone države. Engleski nadbiskupi potvrđuju to načelo tako što se zaklinju engleskom kralju na lojalnost, a kralj im predaje crkvena imanja. Kralj štiti svoje vazale, a sveštenstvo se kao vazali nalazi pod kraljevom jurisdikcijom i ne oslobađa ih papska objava vazalnog položaja.
==Viklif i papstvo==
Red 53:
==Engleska Biblija==
Viklif je verovao da [[Biblija]] treba biti zajedničko dobro za sve hrišćane i da zato treba biti na jeziku običnoga naroda. Plemstvo je imalo Bibliju na francuskom. Bilo je tada samo delova Biblije na engleskom. Preveo je [[Novi zavjet|Novi Zavjet]] na engleski. Zajedno sa Starim Zavjetom pročišćena je cela Biblija i izašla je [[1388]]. cela na engleskom. Crkvena hijerarhija se obrušila na takvu Bibliju, da ima mnogo pogrešnih prevoda i pogrešnih komentara. Kao što je kasnije Luterova Biblija imala uticaj na nemački jezik, tako je Viklifova Biblija imala uticaj na engleski jezik, sve do pojave Biblije kralja Džejmsa. Viklifova Biblija je prodavana po celoj Engleskoj, ali crkva je proglasila da je to neautoriziran prevod.
==Kao propovednik==
Red 59:
==Sinod protiv Viklifa==
Viklif je leta [[1381]]. formulisao doktrinu u 12 kratkih rečenica i obavezao je svoje sledbenike da to propovedaju. Kancelar univerziteta u Oksfordu je to učenje proglasio jeretičkim. Viklif se tada žalio kralju. U to vreme došlo je do seljačkog ustanka [[1381]]. Iako Viklif nije podržao [[Seljački ustanak Vota Tajlera]] njega su krivili i za seljačku bunu. Pobunjenici su najviše mrzili Viklifova zaštitnika Džona Ganta. Viklifov stari neprijatelj Vilijam Kurtnej postao je nadbiskup od Kanterberija i sazvao je [[1382]]. skup plemića na sinod. Tokom skupa došlo je do zemljotresa, pa su uplašeni učesnici nameravali da prekinu skup, ali nadbiskup je to tumačio kao pozitivan znak. Od 24 različita stava koja je Viklif iznosio deset stavova su proglasili [[
==Poslednji dani==
Red 66:
Umro je [[1384]]. Kratko nakon njegove smrti pojavio se [[husitski pokret]], koji je nalazio inspiraciju u njegovu učenju.
[[Koncil u Konstanci]] održao se [[4. 5.|4. maja]] [[1415]]. i tada su Džona Viklifa proglasili jeretikom, a njegovo učenje potpuno zabranili. Naređeno je da se spale sve njegove knjige. Odredili su da se posmrtno spale njegove kosti.
==Izvori==
|