John Locke – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 11:
| smrt = {{Death date and age|df=yes|1704|10|28|1632|8|29}}<br />[[Essex]], Engleska
| škola = [[Empiricizam|Britanski empiricizam]], [[društveni ugovor]], [[prirodno pravo]]
| interesovanja = [[metafizika]], [[gnoseologija|epistemologija]], [[politička filozofija]], [[filozofija uma]], [[obrazovanje]]
| centralne_ideje = [[Tabula rasa]], "vlast s pristankom onih kojima se vlada"; [[stanje prirode]]; prava na život, [[sloboda|slobodu]] i [[pravo vlasništva|vlasništvo]]
| uticaj od = [[Platon]], [[Aristotel]], [[Ibn Sina|Avicena]], [[Ibn Tufail]], [[Toma Akvinski]], [[Hugo Grotius|Grotius]], [[Samuel Rutherford]], [[René Descartes|Descartes]], [[Richard Hooker|Hooker]], [[Thomas Hobbes|Hobbes]], [[Poljska braća]]
| uticaj na = [[David Hume|Hume]], [[Immanuel Kant|Kant]], [[George Berkeley|Berkeley]], [[Thomas Paine|Paine]], [[Adam Smith|Smith]] i mnogi politički filozofi nakon njega, posebno [[
| potpis = Locke sig.png
}}
'''John Locke''' (Wrigton kraj Bristola, [[29. 8.|29. kolovoza]] [[1632]]. - Oates, [[28. 10.|28. listopada]] [[1704]]) je [[Engleska|engleski]] filozof i empirist.
Studirao je filozofiju i medicinu. Nakon kraćeg predavanja u Oxfordu, aktivno se angažirao u politici. To je bilo s promjenljivim uspjehom, budući da je u to vrijeme u Engleskoj bilo više političkih prevrata i preokreta. Zbog političkih razloga neko je vrijeme živio u Francuskoj i u Nizozemskoj.
Red 24:
John Locke je bio glavni engleski predstavnik [[Empirizam|empirizma]]. On je osnivač spoznajne teorije i on smješta iskustvo, ili ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma. Locke smatra da svo znanje potječe iz iskustva, jer je naša duša po rođenju "tabula rasa" (prazna ploča). Pošto ukida bilo kakav prostor za "urođene ideje" u osnovama znanja, može se reći da je u tom smislu anti-[[Racionalizam|racionalistički]]. Međutim, Locke govori da postoji mogućnost spoznaje da nam neke od naših ideja pružaju odgovarajuću predstavu svijeta koji nas okružuje.
John Locke je imao veliki utjecaj na razvoj političke filozofije. Njegove ideje su bile temelj za koncepte američkog zakona i organizacije vlasti. Lockova [[gnoseologija|epistemologija]] i filozofija imala je veliki uticaj i na period [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]].
== Biografija ==
Džon Lok rodio se iste godine kao i Spinoza, a gotovo pola veka posle Hobsa (1632. godine). Revolucionarna zbivanja u Engleskoj sredinom XVII veka doživljavao je kao dečak i mladić. Dok je njegov otac, pravnik i vatreni puritanac, kao oficir revolucionarne armije aktivno učestvovao u građanskom ratu, dotle je sin učio, najpre na Školi u Vestminsteru ([[1646]]-[[1653]]) a zatim u [[Oksford]]u (1653-[[1657]]), gde je po završetku studija ostao kao neka vrsta asistenta za [[grčka|grčki]] jezik i retoriku, a kasnije za moralnu filozofiju. Sholastička filozofija, koja je u to vreme još uvek dominirala u Oksfordu, nije uspela da zarazi Loka. Osjećajući antipatiju prema njoj, on je svoj boravak u Oksfordu koristio pre svega za samostalno studiranje novijih filozofskih dela (u prvom redu [[
U vrijeme Lokovog rada na oksfordskom univerzitetu došlo je do restauracije Stjuarta. Buržoazija i novo plemstvo ponudili su (dve godine posle Kromvelove smrti) krunu sinu pogubljenog kralja [[Čarls II|Čarlsu II]] (vladao [[1660]]-[[1685]]). S obnovom kraljevstva obnovljena je i suprotnost između kralja i parlamenta, te je došlo do obrazovanja dveju stranaka: torijevaca (sveštenstvo, dvorska aristokratija i zaostalo plemstvo - pristalice kraljevskog apsolutizma) i vigovaca (predstavnici buržoazije i novog plemstva - pristalice ograničenja kraljevske vlasti i vladavine parlamenta). Lok, koji je u prvo vreme posle restauracije bio donekle sklon Stjuartima, našao se uskoro u taboru vigovaca. Na takvu njegovu političku orijentaciju mnogo je delovalo njegovo poznanstvo (sklopljeno 1666. god.) s baronom Ešlijem, kasnijim lordom Šaftsburijem, jednim od vođa vigovske opozicije. U toku niza godina on je bio kućni lekar Ešlijeve porodice, vaspitač njegovog najstarijeg sina, a takođe sekretar i savetnik samog barona. Kad je Ešli [[1672]]. godine postao lord-kancelar Lok je dobio visoku državnu funkciju, a kad je on uskoro posle toga pao, morao je malo kasnije i Lok napustiti svoj položaj ([[1675]]), te je otišao u Francusku, odakle se vratio posle četiri godine. Pred naletom reakcije morao je lord Šaftsburi [[1682]]. godine pobeći u [[Holandija|Holandiju]], gdje je iduće godine umro, a nekoliko meseci posle njegove smrti i Lok se sklonio u Holandiju, gde je proveo pet godina. To su za njega bile godine plodnog rada, u kojima je pored ostalog dovršio i svoje glavno delo „Ogled o ljudskom razumu“.
Medutim trijumf reakcije u Engleskoj nije bio dugotrajan. Naslednik Čarlsa II, njegov brat [[James II od Engleske|Džejms II]], bavio se nerealnim planom, da obnovi ne samo radikalni kraljevski apsolutizam, već i katoličanstvo, pa su se vigovci sporazumeli s delom torijevaca, da na presto pozovu iz Holandije kralja, koji će im bolje odgovarati - [[Vilijam III Oranski|Vilijama III Oranskog]]. On se odazvao pozivu parlamenta, te se, ne naišavši na otpor, iskrcao [[1688]]. u Engleskoj, dok je DŽejms pobegao u [[Francuska|Francusku]]. Taj događaj se u istoriografiji naziva „[[Slavna revolucija|slavnom revolucijom]]“ („Glorius Revolution“). Tako je [[1688]]. godine u Engleskoj uspostavljena buržoaska monarhija, u kojoj kralju pripada uglavnom čast, a parlamentu vlast. A sam parlament je bio organ vladavine buržoasko-plemićkog saveza, saveza u kojem je pored jedinstva postojala i protivurečnost između torijevaca (konzervativnog plemićkog krila toga saveza) i vigovaca (njegovog buržoaskog krila). Između te dve partije stalno se vodila borba i prevlast je pripadala čas jednoj, čas drugoj (do godine [[1760]]. pretežno vigovcima). Ali ta borba stalno je ostajala u parlamentarom okviru. Zajedno s Vilijamom III Oranskim (tačnije: [[brod]]om, kojim je putovala kraljeva žena), vratio se u Englesku i Lok.
Doživevši tako pobedu političkih principa, za koje se zalagao, on je ostatak života proveo zadovoljan i poštovan. Ponuđenu dužnost poslanika na brandenburškom dvoru odbio je iz zdravstvenih razloga, ali je prihvatio neke lakše dužnosti. [[1691]]. godine preselio se na seosko dobro jedne prijateljske porodice kraj [[London]]a, gdje je mirno proživeo poslednjih trinaest godina primajući povremeno posete Kolinsa, Molinoa, [[Njutn]]a i drugih istaknutih naučnih radnika i poštovalaca. Tu je ovaj mislilac dočekao i smrt ([[1704]]. godine).
== Kritika i obrana razuma ==
Locke ocjenjuje da je opseg naše [[spoznaja|spoznaje]] ograničen. Mnoge naše ideje ostaju nejasne i narazgovjetne (npr. ideja [[
== Društveno-politički nazori ==
Red 53:
* [[Filozofija]]
* [[Empirizam]]
* [[Gnoseologija|Epistemologija]]
== Eksterni linkovi ==
| |||