Jantar – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 67 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q25381 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2:
 
[[Datoteka:Baltic amber Coleoptera Brentidae Apion 1.JPG|thumb|Insekt star oko 50 miliona godina zarobljen u ćilibaru]]
'''Ćilibar''' ili '''jantar''' je [[fosil]]na [[smola]], koja se upotrebljava za izradu [[nakit]]a i lakiranje. Iako nije [[minerali|mineral]], jer nema [[kristalna struktura|kristalnu strukturu]], smatra se dragim kamenjem. [[Grčki jezik|Grčki]] naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za [[elektricitet]] (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz [[četinari|četinarskog]] drveta ''[[Pinus succinifera]]'', koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatičan, [[rastvorljivosttopljivost|rastvorljiv]] u [[kiselina]]ma. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) [[smola]]. Jantarno ulje je smesa [[terpen]]a i koristi se za lakiranje.<ref>J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0-07-136076-0</ref>
 
== Rasprostranjenost ==
Red 12:
Početkom 19. veka smatralo se da ćilibar potiče isključivo iz oblasti [[Baltik]]a. Pruski hemičar [[Oto Helm]], polazeći od činjenice da baltički ćilibar sadrži visok stepen sukcinatne kiseline, zaključio je da baltički karakteriše najmanje 3% ove supstance. Godinama je procenat sukcinatske kiseline bio test za utvrđivanje porekla ćilibara.
 
[[Analiza]] ćilibara, prvenstveno [[infracrvena spektrografija]], može biti jasan pokazatelj kulturnih preobražaja [[praistorijaprahistorija|praistorijskih]] zajednica. Ćilibar je pronađen u [[Mikenskamikenska kulturaGrčka|mikenskim]] grobovima i na [[mediteransredozemno more|mediteranskim]]skim nalazištima koja datiraju iz [[bronzanobrončano doba|bronzanog]] i [[gvozdenoželjezno doba|gvozdenog doba]], ukazuju na svoje baltičko poreklo.<!-- nerazumljiva rečenica - i ova i prethodna -->
 
Osim metode infracrvene [[sepektrografija|spektrografije]], za utvrđivanje sastava ćilibara koriste se još i [[gasna hromatografija]], [[hromatografija tankog sloja]], [[spektrometrija mase]], [[nuklearno magnetna rezonanca]], [[neutronska aktivizacija]]. Ove metode daju uglavnom slične rezultate i mogu da posluže za proveru rezultata infracrvene spektrofrafije, koja je najjednostavnija, najbrža i najekonomičnija, za utvrđivanje porekla ćilibara.<ref>[[Aleksandar Palavestra]], Analize ćilibara i model praistorijske trgovine, SANU, Beograd, 1992.</ref>