Jadranko Prlić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
Red 2:
|name = Jadranko Prlić
|order =
|office = predsjednik Vlade [[Hrvatska Republika Herceg
|term_start = 14. august 1992
|term_end = 14. august 1996
|president = [[Mate Boban]]
|order2 =
|office2 = potpredsjednik Izvršnog vijeća [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|SR BiH]]
|term_start2 = 1989
|term_end2 = 1991
|order3 = <!--Can be repeated up to eight times by changing the number-->
|office3 = ministar vanjskih poslova [[Bosna i Hercegovina|BiH]]
|term_start3 = januar 1996
|term_end3 = februar 2001
|birth_date ={{Birth date and age|1959|6|10|df=y}}
|birth_place = [[Đakovo]], [[Socijalistička Republika Hrvatska|NR Hrvatska]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]]<br>(danas [[Hrvatska]])
|nationality = [[Bosna i Hercegovina|BiH]]
|party = [[Savez komunista Bosne i Hercegovine|Savez komunista BiH]]/[[Komunistička partija Jugoslavije|SKJ]] (do 1990)<br>[[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine|Hrvatska demokratska zajednica BiH]] (od 1994)
|alma_mater = [[Ekonomski fakultet Univerziteta u Mostaru]]
|commands = predsjednik [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]]
|battles = [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rat u BiH]]<br>[[Bošnjačko-hrvatski sukob]]
}}
'''Jadranko Prlić''' ([[10. 6.|10. lipnja]] [[1959]]., Đakovo) hrvatski je vojni zapovjednik [[Hrvatsko vijeće obrane|HVO]]-a tijekom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskog sukoba]]. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u [[Mostar]]u, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na sveučilištu u Mostaru (Ekonomski fakultet i Pravni fakultet). Neko vrijeme je bio na funkciji predsjednika Izvršnog odbora općine Mostar. Godine 1989. postao je potpredsjednik Izvršnog vijeća SRBiH, a krajem 1990. vršilac dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća.<ref name="Petković MKSJ">{{cite web|title=Tužitelj Međunarodnog suda protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - Druga izmijenjena optužnica |url=http://www.icty.org/x/cases/prlic/ind/bcs/080611bcs.pdf| publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)|date=11. lipnja 2008|accessdate=1. studenog 2012}}</ref> Dana 15. svibnja 1992., [[Mate Boban]] je imenovao Prlića za načelnika financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza 1992., za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Herceg-Bosne]] (HRHB). Krajem kolovoza 1993. Prlić je umjesto predsjednika postao premijer (s tim što su mu dužnosti ostale navodno uglavnom iste). Potom je bio potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjednika vlade i ministar obrane [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]] od lipnja 1994. do siječnja 1996., te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od siječnja 1996. do veljače 2001.<ref name="Petković MKSJ"/>
==Suđenje u Haagu==
2004., [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju]] (MKSJ) izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Prlića, [[Bruno Stojić|Brune Stojića]], [[Slobodan Praljak|Slobodana Praljka]], [[Milivoj Petković|Milivoja Petkovića]], [[Valentin Ćorić|Valentina Ćorića]] i [[Berislav Pušić|Berislava Pušića]].<ref name="Petković MKSJ"/> Optužen je za [[
ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; [[pljačkanje]] javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, [[Gornji Vakuf-Uskoplje|Gornji Vakuf]], [[Jablanica|Jablanicu]], [[Ljubuški]], Stolac, Čapljinu i Vareš, te [[opsada Mostara|opsadu Mostara]], i [[logor Heliodrom]] i [[logor Dretelj]] u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] iz 1939. godine.<ref name="Petković MKSJ"/>
Prlić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,<ref>{{cite web|url=http://www.icty.org/x/cases/prlic/cis/bcs/cis_prlic_al_bcs.pdf| title=Prlić i drugi (IT-04-74) - Podaci o predmetu|publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)|date=|accessdate=1. studenog 2012}}</ref> što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.<ref>{{cite web|url=http://www.javno.ba/bih/prli-praljak-i-ekipa-se-vraaju-9-lipnja-u-den-haag.html| title=Prlić, Praljak i ekipa se vraćaju 9. lipnja u Den Haag|publisher=Javno.ba|date=|accessdate=1. studenog 2012}}</ref>
Red 35:
Prema mišljenju suda Jadranko Prlić je imao velike ovlasti u koordinaciji i vođenju HVO-a i Vlade. Imao je ovlasti u vezi sa zatočeničkim centrima i igrao je ključnu ulogu u odnosima HVO-a, Herceg Bosne i Hrvatske. Sud je dodao kako je Prlić "svjesno zatvarao oči" pred etničkim čišćenjem koje se događalo u Mostaru. "Vijeće smatra da je jedini razumno moguć zaključak taj da je Prlić omogućio da se čine zločini protiv Muslimana. Podržavao je i politiku protjerivanja zatočenih Muslimana i njihovih obitelji preko Hrvatske u treće zemlje", kazao je sudac. "Prlić je imao namjeru da Muslimane iseli s teritorija Herceg Bosne kako bi tamo naselio Hrvate iz Srednje Bosne. Jadranko Prlić znatno je doprinjeo udruženom zločinačkom pothvatu", kazao je sudac koji se kao predsjedavajući nije složio s tim zločinom.
{{citat5|Vijeće je, dakle, većinom glasova odlučilo da je postojao [[udruženi zločinački poduhvat]] koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama [[Banovina Hrvatska|Hrvatske banovine]] iz 1939., kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u [[Bosna i Hercegovina|BiH]] trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom....U osmišljavanju i ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja, jedna grupa hrvatskih javnih ličnosti, među kojima se ističu [[Franjo Tuđman]], [[Gojko Šušak]], [[Janko Bobetko]], [[Mate Boban]], Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, postigla je međusobni dogovor. Iz svih činjeničnih i pravnih zaključaka koje je Vijeće izvelo, proizilazi da su se organi, strukture i ljudstvo HVO-a koristili radi ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja.|MKSJ u presudi protiv Prlića i drugih<ref>{{cite web| url=http://icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_summary_bcs.pdf| publisher=MKSJ| title=Sažetak presude Pretresnog vijeća u predmetu Prlić i drugi| date=29. svibnja 2013}}</ref>}}
==Izvori==
{{izvori}}
| |||