Ivan V., ruski car – razlika između verzija

'''Ivan V.''' ( [[6. 9.|6. rujna]] [[1666]]. - [[8. 2.|8. veljače]] [[1696]]. ) je bio car Rusije zajedno s Petrom Velikim od svibnja [[1682]]. godine.

Smrću '''Ivanova''' brata [[Fjodor III., car Rusije|Fjodora III.]] [[7. 5.|7. svibnja]] [[1682]]. godine bez djece on je kao najstariji preživjeli sin [[Aleksej I., car Rusije|Alekseja I.]] trebao postati automatizmom novi car. U pokušaju da se to spriječi njegova maćeha je izvršila državni udar i na prijestolje postavila svoga sina [[Petar Veliki|Petra Velikog]] . Na tu vijest simpatizeri pokojne Ivanove majke su odlučili izvršiti protuudar uz pomoć vojske i stanovnika [[Moskva|Moskve]] . Vojni garnizon u [[Moskva|Moskvi]] se pod utjecajem lojalista pobunio [[25. 5.|25. svibnja]] [[1682]]. godine, a šest dana poslije je uz narodnu pomoć osvojio [[Moskovski Kremlj|Kremlj]]. Nakon tako izvršenog protuudara '''Ivan V.''' je proglašen vrhovnim carem dok je [[Petar Veliki|Petar]] degradiran na poziciju mlađeg cara.

Bez obzira na taj zaverenički uspjeh niti najvatrenije pristalice novoga cara nisu mogle sakriti činjenicu kako je on bio fizički i psihički invalid koji nikada neće biti u stanju direktno upravljati državom. Kako bi se to ispravilo njegova i Petrova sestra '''Sofija''' je proglašena carskim regentom. Kako su se prvobitno od sadašnjeg dvora organizirane ulične demonstracije svidjele avanturistima jedan od njih je pokušao novim jurišem na [[Moskovski Kremlj|Kremlj]] u [[jesen]] [[1682]]. godine osvojiti vlast. Tada su oba cara i regent jedva uspjela pobjeći iz [[Moskva|Moskve]] koja pada u ruke pobunjenika. Tijekom sljedećih mjeseci ova buna je ugušena nakon čega dolazi do uspostave unutrašnjeg mira. '''Sofija''' je potom tijekom svojih 7 regentskih godina reformama smanjila represivne mjere protiv odbjeglih kmetova, sklopila vječiti mir s [[Poljska|Poljskom]] , nepovoljni mir s [[Narodna Republika Kina|Kinom]] i počela dugotrajni rat protiv [[Turska|Turske]] .

'''Ivan V.''' ili točnije '''Sofija''' u ime Rusije objavljuje za sebe nesretni rat [[Turska|Turskoj]] [[1686]]. godine. Tri godine potom velika ruska vojska od 150 tisuća vojnika je napala [[Krimski kanat]]. U bitkama što uslijeđuju postavljeni cilj nije bio postignut što je stvorilo pitanje o uspravljački sposobnima '''Sofije''' za upravljanje državom. Vidjevši da gubi vlast zbog punoljetnosti [[Petar Veliki|Petra Velikog]] i vojnih neuspjeha ona prvo pokušava organizirati novu narodnu bunu. Kada to propada dolazi do postavljanja pitanju '''Ivanu''' želi li on da '''Sofija''' vlada u njegovo ime ili da vrhovnu vlast preuzme Petar. Pošto on izabire brata dolazi do formalne abdikacije i njegovog carskog degradiranja na drugu poziciju u [[leto|ljeto]] [[1689]]. godine.

Sljedećih sedam godina on živi sa svojom ženom u samoizolaciji na dvoru dok mu zdravlje na očigled svih propada. Tri godine prije smrti strani diplomati u svojim izvještajima ga opisuju kao senilnog, teškog pokretljivog i gotovo slijepog. Ivan je umro u dubokoj biološkoj starosti [[8. 2.|8. veljača]] [[1696]]. bez obzira na svojih niti dovršenih 30 godine.

Bez obzira na činjenicu da je bio i fizički i psihički invalid ovac car je imao 5 kćeri. U trenutku izumreća muških liniji potomaka [[Petar Veliki|Petra Velikog]] '''Ivanova''' kćer [[Ana, carruska Rusijecarica|Ana]] će biti proglašena caricom jer potiče od najstarijeg sina cara [[Aleksej I., car Rusije|Alekseja I.]] koji je ostavio potomke.

|gl_članak_funkcija=[[Popis vladararuskih Rusijevladara|Car Rusije]] zajedno s [[Petar Veliki]]