Isusove parabole – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 4:
'''Isusove parabole''' ('''poređenja''' ili '''prispodobe''') su kratke alegorijske priče kojima je [[Isus]] primerima iz svakodnevnog života prenosio [[duhovnost|duhovne]] pouke. Isusove [[parabola|parabole]] (priče) i [[aforizam|aforizmi]] (izreke) su decenijama kružile od usta do usta pre nego što su zapisane i uključene u jevanđelja, te predstavljaju najraniju [[hrišćanstvo|hrišćansku]] tradiciju o Isusu.<ref name = "ActJJesus">[[Robert W. Funk|Funk, Robert W.]] and the [[Jesus Seminar]]. ''The acts of Jesus: the search for the authentic deeds of Jesus.'' HarperSanFrancisco. 1998. "What do we really know about Jesus" p. 527-534.</ref> Isusove alegorične priče se smatraju najautentičnijim delom predanja.<ref name="Enciklopedija živih religija">''Isus'', Enciklopedija živih religija (str. 316-318), Nolit, Beograd, 2004.</ref>
Parabole (heb. מָשָׁל ''mashal'') su bile uobičajen način izražavanja za [[Stari zavjet|Stari zavet]] i jevrejsku duhovnu tradiciju uopšte.<ref>Pheme Perkins, 2007 ''Introduction to the synoptic gospels'' ISBN 0-8028-1770-X page 105</ref> I sam [[Isus]] se obilato koristio tim načinom izražavanja. U [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] imao oko 40 Isusovih alegorijskih priča i one se uglavnom nalaze u tri sinoptička jevanđelja, po Mateju, Marku i Luki. U [[Evanđelje po
Iako je u razgovorima sa sveštenicima i svojim učenicima upotrebljavao i apstrakne teološke izraze, Isus je seoskom stanovništvu Palestine govorio u slikama iz njihove svakodnevnice. Kada su ga učenici pitali zašto narodu govori u poređenjima, Isus je odgovorio: "''Vama je dano da znate tajne carstva Božjeg, a onima napolju sve u pričama biva''" (Marko 4:11). Jer oni "''gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumeju''" (Matej 13:11-13). Stoga je Isus u razgovoru sa običnim narodom koristio poređenja kao metod podučavanja.<ref>Harris, Stephen L., Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield. 1985.</ref>
Poređenja su slikoviti govor razumljiv tadašnjem vremenu. Isus govori obično u prezentu o stvarima koje se u prirodi i životu ljudi redovno događaju, imaju vanvremensko značenje. On ukazuje na zajedničke veze između svakodnevnice i duhovne stvarnosti [[
Snaga parabole je u reagovanju slušatelja. U parabolama se pojavljuju neočekivani trenuci različiti od uobičajene ljudske logike npr. u [[Priča o radnicima u vinogradu|priči o radnicima u vinogradu]]. Mnoge priče završavaju pitanjem i dopuštaju slušatelju, da sam odluči koji će put odabrati. Isus želi, da se slušatelji prepoznaju u poređenjima, da prepoznaju što ne valja u njihovom životu i da zauzmu novi, drugačiji stav od dosadašnjeg.<ref>Marko Matić: Prispodobe u Novom zavjetu, Biblija danas 2007.</ref>
|