Izidor Seviljski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 49 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q166876 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Isidor Seviljski''' ({{jez-es|San Isidro ili San Isidoro de Sevilla}}; {{jez-lat|Isidorus Hispalensis}}) je bio seviljski nadbiskup tokom više od tri decenije i smatra se jednim od najučenijih ljudi [[Srednji vijek|srednjeg veka]]. Rođen je [[560]]. godine, a umro je [[4. april4.|4. aprila]]a [[636]]. Svi kasniji srednjovekovni istorijski spisi o [[Hispanija|Hispaniji]] bazirani su na njegovim delima.
 
U vreme desintegracije klasične kulture, aristokratskog nasilja i nepismenosti, učestvovao je u konverziji vizigotskih kraljeva arijanaca u ortodoksno hrišćanstvo<ref>Ovde se ne misli na "[[pravoslavlje]]" u današnjem smislu reči, zapravo do [[1054]]. i [[Velika šizmaŠizma|Velike šizme]] termini "katoličanstvo", "ortodoksija", "pravoverje", "pravoslavlje" su sinonimi i odnose se na izvorno hrišćanstvo, za razliku od mnogobrojnih učenja koja su se pojavljivala u to doba i bila proglašena [[jereshereza|jeresima]]ima.</ref>, prvo zajedno sa svojim bratom, [[Leandar Seviljski|Leandrom Seviljskim]], a nakon bratovljeve smrti, i sam. Kao i Leandar, imao je veoma važnu ulogu u Saborima u Toledu i Sevilji. Može se reći da zahvaljujući radu ova dva prosvetitelja, moderni istoričari danas smatraju da je vizigotsko zakonodavstvo, rezultat tih sabora, izvršilo veliki uticaj na začetke parlamentarne države.
 
== Život ==
=== Detinjstvo i obrazovanje ===
Isidor je rođen u [[KartahenaCartagena|Kartaheni]], u [[Hispanija|Hispaniji]]. Otac mu se zvao Severijan, a majka Teodora. Pripadao je porodici čiji su mnogi članovi učestvovali aktivno u konverziji vizigotskih kraljeva iz [[arijanizamarijanstvo|arijanizma]] u [[hrišćanstvo|katolicizam]], i svi su bili proglašeni svecima:
* [[Leandar Seviljski|Leandar]], Isidrov stariji brat, bio je njegov direktni prethodnik na funkciji seviljskog nadbiskupa, protivnik vizigotskog kralja, [[Leovigild]]a.
* '''Fulgencije''', Isidrov mlađi brat, dobio je na upravu biskupiju u Esihi ({{jez-es|Écija}}; {{jez-lat|Astigi}}) na samom početku vladavine pokatoličenog [[Rekared I|Rekareda]]a.
* '''Florentina''', Isidrova mlađa sestra, kaluđerica, kaže se da je vodila preko 40 manastira.
 
Kao veoma mlad, Isidor je ostao bez roditelja, te je brigu o njemu preuzeo njegov stariji brat, Leandar. Osnovno obrazovanje Isidor je primio u školi katedrale u [[SeviljaSevilla|Sevilji]]<ref name="Britanica">[http://www.1911encyclopedia.org/Isidore_Of_Seville Enciklopedija Britanika, izdanje iz 1911. Onlajn]</ref>. U ovoj instituciji, koja je bila prva svoje vrste u [[Hispanija|Hispaniji]], [[trivijum]] i [[kvadrivijum]] su predavali visokoučeni ljudi među kojima se nalazio i Isidrov stariji brat, nadbiskup Leandar. Isidor je bio napredan učenik i za vrlo kratko vreme ovladao je latinskim, grčkim i hebrejskim jezicima.
 
Da li je Isidor ikada prihvatio monaški život ili nije, još uvek je otvoreno pitanje, ali iako on sam nikada nije pripadao ni jednom religioznom redu, imao je veoma visoko mišljenje o njima i veoma ih je cenio. Nakon smrti svog brata, Leandra ([[600]]), postao je seviljski nadbiskup.
Red 16:
=== Seviljski nadbiskup ===
[[Datoteka:Biblioteca Madrid.jpg|thumb|150px|Spomenik Isidoru Seviljskom ispred Narodne biblioteke u Madridu]]
Nakon Leandrove smrti, Isidor ga je nasledio na mestu nadbiskupa Sevilje. Vreme u kom je Isidor bio nadbiskup bilo je vreme desintegracije i tranzicije. Stare institucije klasičnog obrazovanja [[Rimsko carstvoCarstvo|Rimskog carstva]] brzo su nestajale. Shvativši da i duhovna i materijalna dobrobit jednog naroda zavisi od potpune asimilacije stranih elemenata, Isidor je započeo rad na što većem približavanju raznih naroda koji su tad živeli u Hispaniji. Radio je na zadobijanju arijanskih kraljeva i njihovom preobraćenju u ortodoksno hrišćanstvo, međutim takođe je radio i na poboljšanju obrazovanja. Osnovao je školu u Sevilji u kojoj je on sam predavao. Na provincijalnim i narodnim saborima je igrao značajnu ulogu, pogotovu u Toledu (589), Sevilji (619) i opet u Toledu (633), saborima koji su doprineli korenitim promenama u organizaciji crkve u Hispaniji. Izuzetno obrazovan, sa savršenim poznavanjem latinskog, Isidorova intelektualna radoznalost ga je navela na sažimanje svojih ogromnih znanja u enciklopedijsku formu.
 
=== Sabori u Toledu i Sevilji ===
Veliki posao u preobraćenju Vizigota započeo je Isidorov brat Leandar na ''Trećem saboru u Toledu'' [[589]]. godine. Kralj [[Rekared I|Rekared]] je na tom saboru zvanično prihvatio hrišćansku ortodoksiju, i anatemisao [[Arije|Arija]] i njegovu doktrinu. Mada je kraljevo odbacivanje arijanstva u početku bilo praćeno pobunama u Septimaniji i Luzitaniji, ubrzo su mnogi arijanski biskupi i plemići su sledili Rekaredov primer.
 
Sam Isidor je predsedavao ''Drugom saboru u Sevilji'' (619) u vreme kada se na vizigotskom prestolu nalazio [[Sisebut]]. Ovom saboru nisu prisustvovali samo hispanski prelati, već i prelati iz [[Narbon]]a i [[Galija|Galije]]. Akti ovog sabora su potvrdili ortodoksnu koncepciju Hristovog odnosa prema Ocu nasuprot arijanstvu.
Red 52:
# Hrana, oruđa za domaćinstvo i poljoprivredu, kočije, uzde, itd. u 16 poglavlja
 
'''Istorija Gota, Vandala i Sveva''' ({{jez-lat|Historia de regibus Gothorum, Vandalorum et Suevorum}}). Od svih Isidorovih dela, istoriografska dela imaju najveću praktičnu vrednost<ref name="Ist.Hriš." />. Ovo delo je jedan od glavnih izvora o životu Vizigota. Na osnovu njegove Istorije baziralo se svo kasnije pisanje istorijskih dela u srednjovekovnoj Španiji<ref name="Ist.Hriš." />. Iako prema dr Hugu Hercbergu ({{jez-nem|Hugo Hertzberg}}) Isidor nije ni posedovao veliki materijal, niti ono što je imao, koristio na pravilan način jer je njegov izbor i raspored podataka često loš, a hronološki red događaja često zanemarivan. Međutim, i pored svih ovih zamerki, pojedini delovi istorije Gota su od neprocenjive vrednosti. Počev od [[Eurih]]ove vladavine pa tokom prilično dugog perioda, Isidor je jedini izvor o životu Vizigota. Samo zahvaljujući njemu, danas znamo za Eurihov zakonik, kao i o vladavini [[GesalihGesalek|Gesaliha]]a, [[Teudis]]a, [[Teudigisil]]a, [[Agila I|Agile]] i [[Atanagild]]a. I vladavini [[Leovigild]]a i [[Rekared I|Rekareda]]a imamo i druge izvore, ali određene informacije koje dodaje Isidor su veoma vredne. Od Rekareda do [[Svintila|Svintile]], Isidor je opet najbolji, a ponekad i jedini izvor.S druge strane, što se tiče istorije Vandala i Sveva, njegovi spisi su gotovo bez istorijske vrednosti, jer postoje drugi, verniji izvori<ref name="Ist.Hriš." />.
 
=== Druga dela ===
Slede neka od ostalih Isidrovih dela:
* '''Hronika''' ({{jez-lat|Chronicon}}) je kratak pregled istorije od nastanka sveta do vladavine cara [[IraklijeHeraklije|Iraklija]] i kralja Sisebuta<ref name="Ist.Hriš." />.
* '''O prirodi stvari''' ({{jez-lat|De Natura Rerum Liber}}) je jedan od najpoznatjih Isidorovih traktata, posvećen vizigotskom kralju Sisebutu<ref name="Ist.Hriš." />. Ovde Isidor raspravlja o prirodi — suncu, mesecu, zvezdama, godišnjim dobima, ravnodnevnici, planetama, vodi i dr.
* '''O crkvenim dužnostima''' ({{jez-lat|De Ecclesiasticis Officiis}}) govori o dužnostima crkvenih lica i crkve, o crkvenim pravilima, zaređenju, dužnostima vikara, prezbitera, vratara, isterivača đavola, devica, udovica, udatih i oženjenih, krđtenju, veri, pričešću i dr<ref name="Ist.Hriš." />.
Red 67:
Isidor je bio među poslednjim hrišćanskim učenjacima latinskog Zapada koji je poznavao antičku filozofiju. Njegove Etimologije su sačuvale brojne reference i izvode iz raznih danas izgubljenih antičkih dela. Sa druge strane, popularnost i ugled Isidorove enciklopedije su bili toliki da su neka dela, upravo zbog dostupnosti ''Etimologija'', verovatno zanemarena i zaboravljena. Njegov savremenik i prijatelj, [[Braulion Saragoski]] smatrao ga je za čoveka koga je Bog poslao kako bi sačuvao iberijske narode od varvarskih plima koje su pretile da izbrišu ostatke antičke učenosti. Osmi sabor u Toledu ([[653]]) je Isidora opisao ovim rečima: "''Taj neverovatni doktor, poslednji ukras Pravoverne crkve, najučeniji čovek nedavne prošlosti, uvek neka se oslovljava sa poštovanjem.''"
 
Isidorove Etimologije bile su najpopularnija srednjovekovna kompilacija i do [[12. vekvijek|12. veka]]a i pojave prevoda klasičnih dela sa arapskog praktično jedini izvor preko koga je latinska Evropa poznavala [[Aristotel]]a i druge helenske klasike. U vreme [[Renesansa|renesanse]], ''Etimologije'' su i dalje bile popularne tako da se između [[1470]]. i [[1530]]. pojavilo najmanje deset štampanih izdanja. Rimokatolička crkva je [[1598]]. kanonizovala Isidora, a [[1722]]. ga uvrstila na listu doktora tj. [[Veliki učitelji crkve|velikih učitelja crkve]] na kojoj su pre njega upisani [[Jeronim]], [[Augustin|Avgustin]], [[Ambrozije Milanski]], [[Grgur Veliki]], [[Atanazije Aleksandrijski|Atanasije Aleksandrijski]], [[Vasilije iz Cezareje|Vasilije Cezarejski]], [[Grigorije Niski]], [[Jovan Hrizostom|Jovan Zlatousti]], [[Bonaventura]] i [[Toma Akvinski]].
 
== Vidi još ==
* [[Arijanstvo|Arijanizam]]
* [[Zapadni Goti|Vizigoti]]
* [[Hrišćanstvo]]
 
Red 83:
[http://www.cesg.unifr.ch/cesg-cgi/kleioc/g0010/exec/pagesmaframe/%22csg-0228_001.jpg%22/segment/%22body%22 Kodeks Sangalenses. Stranica knjige ''Sententiae libri tres'' iz 9. veka]
* [http://www.st-isidore.org Red sv. Isidra Seviljskog]
* Jones, Peter. [http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2006/08/27/bobar20.xml "Patron saint of the internet"].[[27. 8.|27. avgust]], [[2006]]
* Shachtman, Noah. [http://www.wired.com/news/culture/1,49995-0.html "Searchin' for the Surfer's Saint"].[[25. 1.|25. januar]], [[2002]]
 
{{DEFAULTSORT:Seviljski, Isidor}}